GOVOR REISU-L-ULEME U SJEDIŠTU UNESCO U PARIZU

Reis u ParizuParis, 28. juni 2007. (MINA) – Kao član Meðunarodne komisije za mirovna istraživanja Uneska (UNESCO), danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić govorio u sjedištu Uneska u Parisu o temi: "Mjesto religije u mirovnim istraživanjima na Balkanu" u okviru opće teme Meðunarodne komisije Uneska: "Mjesto religija u internacionalnim odnosima i mirovna istraživanja u dvadeset prvom stoljeću".

    MINA prenosi najznačajnije izvode iz reisu-l-uleminog govora:

    – Balkanski poluotok je na sredini izmeðu istoka i zapada u svim aspektima istočno-zapadnih odnosa: geografskih, političkih, kulturnih i religijskih.

    Od vremena carstva Aleksandra Velikog u trećem stoljeću prije nove ere pa do Rimskog carstva pod kojim su bile značajne balkanske provincije, Balkan je imao značajnu ulogu u oblikovanju ljudske povijesti.

    Podjelom  Rimskog carstva 395. god. većina balkanskih provincija pripojeno je istočnom carstvu.

    Osmanski utjecaj na Balkanu počinje 1358. god. i traje više stoljeća.

    Sa Berlinskim kongresom 1878. god. osmanski utjecaj je sveden na minimum, ali Balkan ni nakon toga nije prestao biti područje istočno-zapadnog natjecanja.

    Balkan se već davno opredjelio za Zapad, tačnije za Europu, ali Europa nije razumila  balkanske potrebe i aspiracije. Umjesto sveobuhvatnog pristupa religijskoj, nacionalnoj,  kulturnoj i jezičkoj raznolikosti Balkana, Europa se prema Balkanu odnosi sa predrasudama koje joj onemugaćavaju da u njemu prepozna dobre strane. O Balkanu se govori kao ‘balkanizaciji’, odnosno  kao "podjeli regiona na brojne male i često meðusobno ratoborne jedinice". Izjave poput ove: "rat koji je počeo pokušajem da se nametne red i poredak na Balkanu imao je za posljedicu balkaniziranje Europe" – predstavlja opću percepciju o Balkancima kao nepredvidivim, nerazumnim i nekompatibilnim ljudima i narodima  europskim očekivanjima.

    Činjenica da je prošlo stoljeće počelo sa svjetskim ratom u Sarajevu (1914.), te da je i kraj prošlog stoljeća bio označen sa ratom u Sarajevu (1992-1995.) upozorava da se Balkan ne smije zanemariti i ostaviti samome sebi. Balkan mora biti ne samo u središtu europske, već i svjetske politike u smislu globalnog mira i sigurnosti. Svakako, ako se Balkan ne europeizira, onda postoji opasnost da se Europa balknizira.

    Stoga ideja o mirovnim istraživanjima koju Unesko ovom konferencijom promovira ima veliku važnost zato što se gotovo cijela povijest Balkana može posmatrati kao periodi izmeðu ratova, ili kao periodi izmðu mirovnih sporazuma. Očito je da sam u dilemi kako da definiram trenutno stanje moga naroda i moje zemlje. Da li da govorim o post-ratnom ili post-mirovnom periodu? Ako govorim o post-ratnom periodu, onda ne mogu a da vas ne podsjetim na ratne činjenice koje su jako bolne za moj narod i jako sramne za Europu. No, ako govorim o post-mirovnom periodu, onda ne mogu a da vam ne ukažem na važnost činjenice o našoj zajedničkoj europskoj budućnosti.

    U stvari, ta dilema je stvar našeg identiteta kao kontinuiteta pamćenja – regresivnog koje nas podsjeća na prošlost rata i progresivnog koji nas vodi budućnosti mira. Regresivno pamćenje moga naroda je vrlo bolno, ali nezaobilazno, dok je njihovo progresivno pamćenje puno nade, ali neizvjesno.

    Naša nada je u istini i pravdi Meðunarodnog tribunala u Haagu koji treba da radi sve dok i posljedni ratni zločinac ne iskoristi svoje pravo na kaznu.

    Neizvjesnost je, meðutim, u odnosu svijeta prema  genocidu u Srebrenici gdje se žrtva gotovo svakodnevno susreće sa počiniteljeima genocida.

    Ako Europa nije mogla ili nije htjela spriječiti genocid u mojoj zemlji nad mojim narodom, onda bar sada može i treba poštediti žrtve genocida od susreta sa zločincima koji kod njih izazivaju osjećaj poniženja, straha i neizvjesnosti.

    Činjenica da se u mojoj zemlji od mog naroda nije dogodio ni jedan čin osvete nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma obavezuje Europu i svijet da bezuvjetno pomognu mom narodu da se oslobodi straha od genocida i da mu se omogući da umjesto regresivnog pamćenja o strašnome ratu razvija progresivno pamćenje o obećanom miru.

    Moja zemlja je primjer nenasilja u post-ratnom oporavku, jer se u dvanaest godina od potpisivanja mirovnog ugovora nije dogodio ni jedan čin nasilja, kao što se to dogaða drugdje u svijetu u post-ratnom periodu. Ta činjenica obavezuje na zaključak da je priča o radikalizmu, a misli se uglavnom na "muslimanski radikalizam", u mojoj zemlji neutemeljena i zlonamjerna. Ovdje se radi o klasičnom primjeru prebacivanja krivnje zločina na žrtvu zločina te negiranja genocida kao zadnjeg čina u provedbi genocida nad jednim narodom.

    Europa ima još jednom povijesnu priliku da u mojoj zemlji i prema mom narodu, koji je platio visoku cijenu vjerujući u europske vrijednosti demokracije i ljudskih prava, pokaže svoju predanost u zaštiti čovjekovog prava na vrijednost života, vjere, slobode, imetka i časti.

    U tome nam religija može snažno pomoći ako shvatimo njezinu misiju u službi Uzvišenog Boga koji sve čuje i sve zna, koji sve vidi i sve zapisuje; ako shvatimo njezin smisao u pomaganju čovjeku koji treba da čuje i zna, koji treba da vidi i da zapiše ono što mu je zajedničko sa ljudima cijeloga svijeta. I religija nam može snažno pomoći ako shvatimo njezine vrijdnosti kao zajedničke ljudske vrijednosti koje čovjeku donose mir i sreću – zaključio je reisu-l-ulema svoje izlaganje u Parizu. 

MEÐUNARODNA KOMISIJA ZA MIROVNA ISTRAŽIVANJA

    Generalna konferencija Uneska (UNESCO) ustanovila je 1989. god. Félix Houphouët-Boigny nagradu za mir koja predstavlja jednu od najprestižnijih meðunarodnih nagrada. Slijedom općih pravila pomenute nagrade, Unesko je ustanovio Meðunarodnu komisiju za mirovna istraživanja. Komisija ima zadatak da definira uputstva za aktivnosti mirovnih istraživanja koja provodi generalni sekretarijat Feliksove nagrade. Komisiju čine eminentne ličnosti koje su univerzalno priznate usljed njihovog iskustva u meðunarodnim odnosima i njihoj predanosti miru. Članovi komisije se imenuju intuitu personne (na temelju osobne intuicije) generalnog direktora Uneska. Reisu-l-ulema je imenovan punopravnim članom Komisije nakon što je primio nagradu Félix Houphouët-Boigny za 2003. god. zajedno sa kardinal Rogerom Etchegary. Meðu ostalim članovima komisije su Princeza Moza Bint Nassar al-Misnad, supruga Emira države Katar i Princ Hasan bin Talal iz Jordana. Generalni sekretar Komisije je gosp. Alioune Traoré iz Mauritanije.