HomeGlas islamaPitanja i odgovoriDržanje govora na mezaru 8. Jula 2007. Pitanja i odgovori 1657 PITANJE: Da li je držanje govora na mezaru praksa koja ima utemeljenosti u vjeri? ODGOVOR: Sredina i okruženje u kojem čovjek živi, običaji koji se praktikuju, itekako imaju uticaja i u oblasti vjere, ili pojedinih propisa, što je slučaj i sa dženazom. Nije davno bilo kada se veliki broj umrlih osoba, iz redova muslimana, do mezara pratio sa vijencima cvijeća, što je i danas u pojedinim krajevima aktuelno, kada su se muslimani ukopavali u sanducima i slično, čega danas nema, ili je vrlo rijetko. Držanje govora nakon ili prije ukopavanja umrle osobe, u kojem se umrli, njegov život i djelo, predstavlja prisutnima uglavnom u superlativu, jeste praksa koja ne pripada islamu, zato što je sam dogaðaj – smrt, to jest čitava dženaza, poseban ders i predavanje svima koji su prisutni, a koji razmišljaju i koji žele pouku. Stoga, za posebnim govorancijama nema potrebe i to je nešto što treba izbjegavati i ukazivati na njegovu suvišnost, a s druge strane ukazivati na činjenicu da je to praksa koja ne pripada islamu, koja je osobina nekog drugog i da njeno praktikovanje znači njihovo oponašanje, što je jasno zabranjeno hadisom Poslanika a.s.: "Ko opanaša jedan narod, njemu i pripada." Ukoliko nakon ukopavanja mejita ustane imam tog džemata, ili neko od porodice umrlog, da zahvali prisutnima ili one koji su iz udaljenih mjesta pozove na konak ili ručak koji je pripremljen, u tome nema ničega lošeg i to se može učiniti. Ovom prilikom želim ukazati na jednu, kod nas prisutnu, pogrešnu praksu, a to je da se porodica umrlog izlaže bespotrebnim troškovima pripremanja jela prisutnima, što islam potpuno drugačije reguliše, jer pošto je porodica uznemirena i zauzeta opremanjem umrlog, potrebno je da se porodici olakša i pomogne, to jest da se rodbina i prijatelji uključe u svemu, pa i pripremanju hrane za samu porodicu umrle osobe ili one koji su iz daljih mjesta, kako bi se izbjeglo dodatno otežavanje i neugodnosti porodici, makar u prvim danima nakon smrti, jer svi znamo da većina muslimana u našim krajevima živi veoma skromno, sa slabim ili nikakvim primanjima, tako da je potrebno izbjeći sve ono što porodicu izlaže neugodnostima i otežava joj.