Klanjanje dženaze osobi koja je umrla od side

Naš čitalac iz Rožaja je postavio pitanje u vezi sa opremanjem i klanjanjem dženaze osobi koja je umrla, a razlog njene smrti je sida, bolest kojom se zarazila prostitucijom.

ODGOVOR: Vrijeme u kojem živimo je donijelo mnoge stvari koje su novina i koje nisu postojale ranije. U novine ovog vremena spadaju i mnogobrojne zarazne bolesti koje nisu bile poznate ranijim generacijama, a koje su, prije svega, produkt onoga što ljudi čine, to jest njihovih grijeha.
Razvrat i nemoral jesu grijesi na koje je naš Poslanik a.s. posebno skrenuo pažnju i ukazao svojim sljedbenicima da ih se čuvaju, jer su, ukoliko se pojave, oni razlog pojave različitih, uglavnom neizlječivih, bolesti kod počinioca, što prethodi potpunom uništenju naroda u kojem se ovi grijesi čine. Poslanik a.s. kaže: ”Kada Allah odluči da uništi jedan narod, u njemu se pojavi blud i nemoral”, “Kada se u jednoj sredini pojavi blud, pojavi se siromaštvo i bijeda”, “Čuvajte se bluda jer on donosi četiri neprijatne stvari: nestaje ljepota i svjetlo vjere sa lica prijestupnika, prekida se nafaka, izaziva srdžba Uzvišenog Gospodara i uzrok je vječite patnje u Džehennemu.”
Na žalost, naši gradovi i naše mahale nisu zaoboðene od ovog zla, jer mnogo je muslimana, naše braće, komšija, prijatelja, bližih i daljih članova rodbine, koji su dozvolili da ih šejtan zavede i navede na činjenje ovog prijestupa, iako Allah dž.š. u Kur'anu kaže: “I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put.” (El-Isra 32).
Danas se otišlo toliko daleko da se ovaj prijestup čini javno i mnogima to nimalo ne smeta. Postalo je normalno da se u našim gradovima nalaze javne kuće, noćni barovi i ćumezi u kojima svako ko poželi može dobiti profesionalnu uslugu, za koju je potrebno samo da plati i to vrlo često minimalnu sumu. Zar se ne zapitamo kakvo je to vrijeme došlo i kakvi smo mi to muslimani? Poslanik a.s. kaže: “Ko od vas vidi da se čini jedno zlo ili grijeh, neka to spriječi rukom (silom), ukoliko nije u stanju rukom onda jezikom (riječima, osudom), ukoliko nije u stanju ni jezikom onda neka ga srcem prezre, a ovo zadnje je znak najslabijeg imana.”
Koliko smo se mi spremni oduprijeti onima koji javno čine grijeh, koji otvaraju javne kuće, koriste i prodaju drogu našoj omladini, koji nas sve javno guraju u propast. Neko će reći da to nije naš problem, jer svako će za sebe odgovarati! Meðutim, to jeste naš problem i mi smo odgovorni, ako smo muslimani, ako smo vjernici. Ako živimo u jednoj zgradi gdje oni koji su na prvim spratovima hoće da sruše svoje stanove ili ih zapale, zar ćemo mirno posmatrati šta čine i dozvoliti im to? Naravno da nećemo, jer čine nešto čime ne ugrožavaju samo sebe, već i sve druge u okruženju.
Onaj ko čini grijeh te vrste, ko je vlasnik javne kuće, noćnog kluba ili nekog drugog objekta u kojem se čini grijeh, ko prodaje drogu, ko je konzumira, mora biti prozvan, javno osuðen i opomenut. Ukoliko to ne žele učiniti nadležni organi (državni ili opštinski) mi smo to dužni učiniti, jer kazna koja je posljedica svih tih grijeha neće nikoga zaobići, bez obzira kakav njegov lični stav bio po tom pitanju. Zato je ovo upozorenje i poziv svima nama da reagujemo, spasimo ono što se spasiti može i ne dozvolimo neodgovornim pojedincima da zarad svog ličnog šićardžijskog interesa guraju u propast i bijedu sve nas.
Kada je riječ o zaraženoj osobi od pomenute bolesti, ono što je prvo bitno učiniti jeste zaštititi druge, nedužne članove rodbine, od zaraze ovom bolešću, zatim preduzeti potrebne mjere u cilju liječenja, a ukoliko doðe do smrti takve osobe, koja u toku svog života nije svjesno iskazala (riječima ili djelom) napuštanje vjere islama, ona će se ukopati u muslimansko groblje onako kako to islamski propisi nalažu.