Oglašavanje ezana sa kasete

Da li je oglašavanje početka
namaskog vremena učenjem ezana sa kasete, CD-a ili gramofonske ploče
jednako kao učenje uživo?

ODGOVOR: Oglašavanje namaza učenjem ezana
datira još iz perioda Poslanika a.s. i tako su postupale sve generacije
muslimana nakon smrti Poslanika a.s. Meðutim, napredovanjem nauke i
patentiranjem raznih ureðaja, u ovom slučaju radia i gramofona, u našim
krajevima se pojavila praksa učenja ezana sa kasete ili CD-a, koji je
snimljen ranije, a kojeg izvodi osoba sa lijepim glasom, pravdajući to
brojnim razlozima, a najčešće time što se ne može u svakoj džamiji naći
mujezin sa lijepim glasom koji bi za svaki namaz uživo učio ezan.
Meðutim, ovdje se ide u pogrešnom smjeru, a to je zamjena čovjeka
ureðajem, odnosno mašinom, što je možda u nekim drugim prilikama i
oblastima prihvatljivo, ali ovdje ne može biti, jer ezan nema samo
karakter formalnog oglašavanja početka namaskog vremena, već ima i
ibadetski smisao, te se stoga i uslovljavaju odreðeni uvjeti koji moraju
biti ispunjeni kada je u pitanju sam ezan i osoba koja ga uči. Za
ispravnost ezana se uvjetuje da bude proučen kada nastupi vrijeme
odreðenog namaza, da bude na arapskom jeziku, da ga čuje dio džemata i
onaj ko ga uči, da se vodi računa o redosljedu izgovaranja teksta ezana,
da ga prouči jedna osoba od početka do kraja, da ga uči osoba koja je
musliman-vjernik, pametna i u stanju da razlikuje korisno od štetnog,
dobro od zla. Ovo su uslovi oko kojih se slaže većina uleme, meðutim,
pored ovih postoje i drugi koje nalazimo kod jednih, a ne nalazimo kod
drugih. Na primjer, dio uleme uslovljava da mujezin, pored toga što mora
biti pametan, mora biti punoljetna i pravedna osoba, zatim da se ezan
uči sa nijetom, tj. namjerom. Svi prethodno pobrojani uvjeti ukazuju
koja je i kolika važnost ezana i mujezina, tako da je suvišno
uporeðivati ezan uživo i ezan sa kasete, jer svakome je jasno kolika je
razlika izmeðu ovo dvoje. Čovjek je razumno biće, a kasetofon ili
gramofon nije; čovjek uči ezan sa željom zadobijanja Allahovog
zadovoljstva, a kasetofon ne zna šta je to; učenje ezana sa kasete može
biti poremećeno nestankom električne energije ili dotrajalošću kasete
ili gramofonske ploče, tako da se može desiti da usred ezana isti bude
prekinut ili dio preskočen, te ko zna još koliko možemo nabrojati
razloga koji ne dozvoljavaju da se čovjek zamijeni mašinom u izvršavanju
ibadeta. Činjenica je da nekada sa džamija možemo čuti glas osobe koja
uči ezan, a kojoj ne dolikuje da to čini, jer njene glasovne mogućnosti
su takve da ona nije u stanju na valjan način proučiti ezan. Meðutim, to
nije dovoljan razlog da čovjeka zamijeni radio ureðaj, već nam to
ukazuje da nije svako podoban biti mujezin, već on mora biti odabran,
jer njemu pripada posebna nagrada od Uzvišenog Allaha. Prenosi se da je
Poslanik a.s., od dvadeset osoba koje su pokazale svoje glasovne
mogućnosti u izvoðenju ezana, odabrao jednog kojeg je zadužio da uči
ezan. Takoðe se kaže da će mujezinu biti oprošteno onoliko koliko dopire
njegov glas i da će za njega svjedočiti sve što se nalazi na tom
prostoru (od Ebu Hurejre ga prenose petorica osim Tirmizija). Glas
mujezina mora biti takav da zagolica srca onih koji ga slušaju, da mu se
odazovu, to jest doðu u džamiju da obave namaz, a ne takav da ljude
tjera od džamije, da se podsmijevaju i izruguju na njegov račun. Ovo je
ujedno poruka svima koji imaju uticaja u svojim džematima i mogućnosti
da dosadašnju praksu učenja ezana sa kasete prekinu i napokon ezan
prouče onako kako mu i dolikuje, a ujedno kako je ispravno. Danas ima
mnogo više mogućnosti da se to učini nego što je bio slučaj prije 15 ili
20 godina, jer u svakom našem džematu ima po nekoliko učenika ili
svršenika medrese koji svojim lijepim glasovima mogu uljepšati ezan.
Naravno, u ovom slučaju dozvoljeno je koristiti pojačala kako se mujezin
ne bi peo za svaki ezan na munaru, mada ni ovu preksu (učenje ezana
uživo sa munare) ne treba u potpunosti ukinuti, jer su je generacije
prije nas redovno praktikovale.