Sihirbaz i kufr, ispravnost namaza kojega predvodi sihirbaz

Da li je ispravan namaz koji se klanja za osobom koja se bavi sihirom i da li je sihirbaz kafir?

ODGOVOR: Bez sumnje da je sihir jedna velika opasnost sa kojom se muslimani, a i mnogi drugi ljudi današnjice, suočavaju. To je za neke osobe jedini način da doðu do realizacije nekih svojih, uglavnom prljavih ciljeva i namjera. To je opasnost i iskušenje koje je postojalo još u vrijeme Poslanika a.s., a i prije Njega u vrijeme prijašnjih poslanika a.s., kada je bilo sihira i sihirbaza.
Vjera islam sihir smatra jednim od velikih grijeha čije je činjenje strogo zabranjeno i odreðuje vrlo oštru kaznu za onoga za koga se zaista utvrdi da je sihirbaz.
Ulema hanefijskog i malikijskog mezheba smatra da je činjenje sihra djelo koje čovjeka izvodi iz vjere, to jest kufr – nevjerstvo, što znači da je sihirbaz nevjernik, a to znači osoba koja je otpadnik od vjere. Kao dokaz hanefije navode riječi Allaha dž.š. koji kaže: "Mi samo iskušavamo, pa ti nemoj biti nevjernik." (Al-Bakara 102). To su riječi kojima meleki svakoga ko se želi poučiti sihiru prethodno upozore, a one su potpuno jasne i njima ne treba dodatni komentar.
Pomenuta grupa uleme smatra da je sihr teži prijestup od običnog istupanja iz vjere na neki drugi način i to pravdaju činjenicom da odmjetništvom od vjere čovjek samo sebi nanosi štetu, a sihirom osoba nanosi prvenstveno štetu drugima, zapravo ga sa tim ciljem i radi. Takoðe, hanefije ne prihvataju pokajanje sahira već je šerijatska kazna za njega smrt, prema riječima Poslanika a.s.: "Kazna za onoga ko čini sihr jeste smrt." Za razliku od hanefija, šafije smatraju da sihr može biti nevjerstvo i to u slučaju ako osoba u toku sihira učini nešto od stvari koje izvode iz vjere, tako da će u tom slučaju i prema šafijama kazna za takvog sahira biti smrt, dok se u situacijama kada se ne čini nešto što izvodi iz vjere sihr prema šafijama smatra velikim grijehom.
Imajući u vidu stav hanefija o statusu sahira, jasno je da ta osoba nije musliman, a to pojašnjava i daje odgovor na sve ostalo.
Ovdje želim skrenuti pažnju da je ovo stav uleme prema onome za koga se od strane šerijatskog suda utvrdi da je sihirbaz. Pojedinci nemaju pravo po svom mišljenju proglašavati odreðene osobe sihirbazima, niti su njihova lična mišljenja mjerodavna, jer je to veoma ozbiljna i teška optužba. To danas, u vremenu u kojem nemamo šerijatskih sudova na našim prostorima, mogu učiniti nadležni organi Islamske zajednice koji na osnovu uvida u način rada osobe mogu procijeniti da li se radi o bavljenju sihirom ili nečemu drugom. A kada je riječ o izvršenju šerijatskih kazni za odreðene prijestupe, one su isključivo u nadležnosti šerijatskih sudova, a nikako pojedinaca.