OPÆI INTERESI SU IZNAD SVEGA

Muftija Zukorli%u0107Intervju: Muamer-ef. Zukorlić, muftija sandžački i predsjednik Mešihata IZ Srbije

Muamer-ef. Zukorlić, prvi predsjednik Mešihata IZ Srbije, otvoreno govori o ličnim i uskim interesima pojedinaca, o brojnim iskušenjima i problemima unutar bošnjačkog naroda, I, prije svega, predstojećim obavezama.

Razgovarao: Selman Selhanović 

– Cijenjeni muftija, iza nas je povijesna sjednica Obnoviteljskog sabora IZ u Republici Srbiji. Kako sada vidite značaj te sjednice i kakvi su njeni odjeci?
– Nema sumnje da je to jedan od najznačajnijih i najimpozantnijih vjerskih skupova na Balkanu u proteklih deceniju i po. Posebno je značajan za muslimane u Srbiji koji su, uprkos svim opiranjima pojedinaca i pokušajima da se zaustavi proces objedinjavanja, smogli snage i pokazali visoku svijest o jedinstvu muslimana. Prije svega, tu mislim na predstavnike Islamske zajednice iz Sandžaka i Preševske doline kao glavne nosioce Islamske zajednice i kao dva prostora gdje živi većinsko autohtono muslimansko stanovništvo. Naravno, pored ta dva prostora i predstavnici Islamske zajednice u Vojvodini pokazali su potpunu svijest, kao i većina džema'ata u centralnoj Srbiji, tako da smo imali legitimne predstavnike u Saboru IZ koji je je tog dana donio i usvojio Ustav Islamske zajednice, izabrao članove Mešihata kao najvišeg vjerskog i administrativnog organa IZ za područje Srbije i predsjednika Mešihata koji, po Ustavu, ima svojstvo glavnog muftije. Jer, Islamsku zajednicu čine četiri muftijstva i to: Sandžačko, Preševsko, Novosadsko i Beogradsko, tako da je Islamsaka zajednica, po ovom ustavnom ureðenju, značajno decentralizovana, ali isto tako uvažava sve posebnosti te regionalne podjele. Naravno da smo mi uspjeli očuvati vezu sa IZ u BiH koju su nam pokušali osporiti brojni politički i neki drugi društveni faktori u Srbiji. Isto tako, Ustav je omogućio da Preševska dolina zadrži svoju tradicionalnu vezu sa središtem IZ u Prištini.

Usvojen je Ustav Islamske zajednice u Srbiji i ostavljeno mjesto u Mešihatu i Saboru za predstavnike iz Beograda, ukoliko oni ‘doðu tobe’. Do kada će to mjesto ostati otvoreno i šta očekujete?
– Sigurno se neće tako dugo čekati. Mi smo, uprkos svim udarima i ružnim izjavama koje smo mogli slušati od predstavnika porodične zajednice Jusufspahić, ipak nastojali pokazati spremnost da I, nakon tih poteza i tog neodgovornog samoproglašenja tzv. reisu-l-uleme i Rijaseta itd., ipak ostavili taj prostor. I ta šansa će trajati narednih sedmica, ne znam koliko, ali mi kanimo zvanično uputiti još jedan poziv na razgovore kako bismo postigli dogovor o predstavnicima Beograda, u Saboru i mjestu koje je ostalo upražnjeno u Mešihatu.

Hamdija Jusufspahić kao oponent zagovara Islamsku zajednicu Srbije bez administrativnih veza sa Rijasetom BiH. Da li je to samo izgovor i koje su razlike u odnosima prisutne?
– Jusufspahić ne zagovara ništa. On je bolestan čovjek, u dosta teškoj situaciji. To je još jedan nehuman odnos njegovih sinova prema njemu i još nekih ljudi iz te interesne grupe koja pokušava prosto koristiti njegove godine. Jer, jasno se vidi da se on nigdje ne pojavljuje, da apsolutno ništa ne govori. Činjenica je da su oni koji zastupaju tu grupu ljudi to pokušali koristiti kao ključni argument kako oni žele potpuno autonomnu zajednicu kojoj neće biti nadreðena Islamska zajednica u BiH. Ustavari, tu se dosta pokušalo zaigrati mizerno na kartu svojevrsnog srpskog patriotizma. Sada je on, na neki način, uspostavio zajednicu potpuno otrgnutu od svih drugih zajednica zaboravljajući činjenicu da Srpska pravoslavna crkva organizovano gradi svoj odnos, iz Patrijaršije u Beogradu, i to ne samo duhovno već potpuno i adminstrativno upravlja crkvom SPC i u BiH , i u Hrvatskoj, i širom svijeta, kako je to opšte poznato, a niko to, ni sa jedne strane, ne pominje kao neku opasnost za dotične države u kojima Srpska pravoslavne crkva na taj način funkcioniše. Tako, mislim da je to jedan neubjedljiv adut koji apsolutno, u našem slučaju, ne može imati nikakve refleksije. Jer, po našem Ustavu, IZ je zaista administrativno i vjerski autonomna sa svojim sjedištem unutar države t.j. u Novom Pazaru, ali ono što je naša duhovna i tradicionalna veza sa Sarajevom, u smislu prihvatanja vrhovne simbolike autoriteta reisu-l-uleme, to je nešto što je naša tradicija i mi ne želimo toga da se odričemo.

Izgradnja Islamskog kulturnog centra i džamije u Beogradu nameće se kao prioritet. Jedno su obećanja, a drugo mogućnosti. Šta se radi na tome polju?
– Islamski kulturni centar u Beogradu je ne samo plan već i nužna potreba, kako za muslimane u Beogradu tako i za muslimane širom Srbije. I glavni grad Beograd mora imati snage i pokazati svoju spremnost da time pokaže stvarnu multikulturalnost. Mislim da kod većine političara ne postoji značajno oponiranje takvom projektu. Vjerovatno je potrebno da proðe neko vrijeme od ove vještačke groznice u vezi s IZ i njenim konsolidovanjem na jedinstvenom planu. No, u svakom slučaju, prvi korak je napravljen i razgovoralo se s predsjednikom Tadićem. On je izrazio spremnost da u potpunosti podrži taj projekat. Naravno, sada treba sići na nivo uprave grada i mi već radimo na tome. Već tražimo lokaciju, tako da, kada se odredi lokacija koja mora zadovoljiti naše potrebe, onda ćemo sigurno krenuti i u administrativne poteze u vezi s graðevinskom dozvolom; ne želimo odlagati početak realizacije ovog plana.
Na sjednici ste izabrani za predsjednika Mešihata IZ u Srbiji u narednoj godini. Prihvatili ste se obaveza koje nisu nimalo lahke, pogotovo ako se uzme u obzir trenutna politička situacija u Srbiji?
-Jeste! To je, izgleda s jedne strane, još više tereta nego što je ranije bilo, pa da kažem i nešto više počasti nego prije. Ali, što se tereta tiče, ne osjećam neku veću tegobu, iz prosotog razloga što smo mi do sada bili nekakva rezervna majka i muslimanima u Vojvodini i širom Srbije, jer smo jedini imali potpunu infrastrukturu i mogli davati kompletnu uslugu, počev od izdavačke djelatnosti do drugih oblika – kadrovske podrške. Jedini smo imali zaokruženu i administrativnu i prosvjetnu i cjelokupnu strukturu ustanova. Sada, ustvari, time dobivamo potpuni legalitet, potpunu zvaničnost. Mislim da je to prednost koja će olakšati i pomoći muslimanima.

Bosna nije definirana kao matična država Bošnjaka

Interesi bošnjačkog naroda nisu uvaženi u novom Ustavu Srbije. Kakva je pozicija Bošnjaka i da li je stanje zabrinjavajuće?
– Nažalost, za donošenje Ustava Srbije nije bilo čak ni nekih ozbiljnijih konsultacija s predstavnicima bošnjačkog naroda, kako političkim predstavnicima tako i značajnim institucijama. To jeste loš signal iz Beograda. Postojalo je samo jedno načelno obrazloženje kako su Bošnjaci nacionalna manjina, kako je Ustav dao vrhunske garancije prava nacionalnim manjinama u skladu s evropskim standardima. To na neki način, može zvučati pozitivno, meðutim, baš i nije tako, i tu postoje brojni rizici zobg, prije svega, činjenice da Bosna kao neka, načelno matična država Bošnjaka, nije definisana kao matična država, odnosno kao nacionalna država. Ona, praktički, u svojim ustavnim rješenjima nema mehanizme zaštite svoje manjine izvan BiH. Dakle, mi smo tu u potpuno podreðenom položaju. Ustvari, BiH ovakva kakva jeste nije naša matična država. Bošnjački narod u Bosni je naš matični narod, ali Bosna se ne može, državno, definisati kao matična država. U tom slučaju smo mi potpuno prepušteni sami sebi. Mi, u ovom momentu, i od Srbije i od meðunarodne zajednice tražimo dodatne garancije zaštite naših individualnih i kolektivnih prava. To je jedan prostor koji brine i koga prosto taj zakonodavac, odnosno ustavotvorac, nije htio uzeti u obzir, a, nažalost, tu nije bilo ni nekog značajnijeg povika političkih faktora u Sandžaku. Prije svega, politička grupacija Sulejmana Ugljanina je to ignorisala. Mi smo pozvali sve političke partije i oni su se odazvali pozivu da se zauzme zajednički stav. I potpisana je deklaracija u kojoj su istaknute ključne zamjerke Ustavu kada su u pitanju Bošnjaci, i kada je u pitanju sam Sandžak. Nažalost, svi su to potpisali osim gosp. Ugljanina, ali, u svakom slučaju, država nije osjetila potrebu da to uvaži. Mislimo da to ima svoju historijsku težinu i da to, ujedno, predstavlja interpretaciju opšteg nacionalnog stava Bošnjaka, što ne može biti ignorisano ni minimizirano. A, novi političari već sada govore da je to ustav koji se mora donijeti iz nekih razloga i da će on pretrpjeti promjene. Ja se nadam da će u tom trenutku biti više političke svijesti i u samome Sandžaku i na čelu Srbije kako bi se propusti mogli adekvatno otkloniti.
Kome, ustvari, smeta jaka Islamska zajednice Srbije?
– Jaka IZ u Srbiji i Sandžaku smeta svakome ko je neprijatelj muslimana. Tu, naravno, postoje faktori koji su se eksponirali, te oni koji se nisu eksponirali. Nažalost, najviše se protiv Islamske zajednice eksponira grupacija Sulejmana Ugljanina, i on sam lično, i to već punih deset godina. To djeluje paradoksalno, s obzirom da je pomenuti gospodin zapravo zasjeo na čelo političkog pokreta koji je tada objedinjavao apsolutnu većinu Bošnjaka, odnosno muslimana u Sandžaku. Nažalost, glavni problem je izbio u momentu kada je gospodin Ugljanin smatrao da Islamska zajednica treba i formalno biti sastavni dio njegove političke tvorevine koje se zvala Bošnjačko nacionalno vijeće. Mi smo to apsolutno odbili, jer je, prije svega, neprirodo i neprihvatljivo da se vjerska institucija, odnosno Islamska zajednica kao viševjekovna institucija, svrsta u neku novonastalu političku organizaciju. Od tada počinju s prijetnjama, počinju destrukcija, destabilizacija, napadi, i oni su bili samo jači ili slabiji, shodno tome koliko je gosp. Ugljanin bio politički jak. I, oni su doživjeli kulminaciju onog momenta kada je on uspostavio koaliciju s vladom u Beogradu i, kada je, na neki način, osjetio stabilnost i podršku s te strane. Tada je on krenuo u totalni obračun. Proteklih mjeseci on je izašao s namjerom da potpuno ukine legalne organe Islamske zajednice, te je kazao da su vjerska pitanja Bošnjaka u Sandžaku pitanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća. To su njegove izjave pred kamerama. A, evo, proradila je i relacija Ugljanin-Jusufspahić, inače tradicionalno neprijateljska. Jer, gosp. Ugljanin je za Jusufspahića izjavljivao 1991.godine da je on izdajnik i da je on pravoslavni srpski muftija, a sada su se zavoljeli, što opet govori samo da se ne radi ni o principijelnim stavovima već o baš jeftinim, uskim ličnim i sektaškim interesima. U tom smislu je i pokušaj da se u Sandžaku instalira paralelna islamska zajednica, što pokazuje koliko se nema osjećaj za opšti interes. A, Islamska zajednica je jedino što je stvarno ostalo Bošnjacima, odnosno muslimanima na tom prostoru. Ja mislim da će, ipak, uprkos svim tim problemima, Islamska zajednica izdržati i ova iskušenja, te da će očuvati svoju stabilnost i svoje jedinstvo.
Izuzetnu pažnju posvetili ste izgradnji dobrih odnosa izmeðu Bošnjaka i Albanaca. Ti bi odnosi mogli biti i bolji na dobrobit svih muslimana?
-Ne minimizirajući utjecaj svih drugih muslimanskih grupacija na Balkanu i Evropi, držim da su dva autohtona evropska muslimanska naroda najznačajniji faktor, kada su u pitanju muslimani u Evropi a posebno na Balkanu, to su Bošnjaci i Albanci. I, zapravo zbog same te činjenice mislim da će njihovo ponašanje u vjerskom organizovanju biti od presudnog značaja, ne samo za muslimane Balkana već i za muslimane Evrope u cjelini. Zato smatram da je izuzetno dobro da Islamska zajednica Bošnjaka i Albanaca, i u posebnim verzijama i u zajedničkoj, kakav je slučaj sada u Srbiji, treba da budu jake i stabilne. Vidjet će se gdje će ove dvije nacionalne grupacije kroz vjersko organizovanje pokazati visoku svijest, onu koju nam upravo preferira islam i islamsko učenje. Ja mislim da tu postoji dovoljno potencijala. Ono što je privremeno, na neki način, zabavilo ove dvije zajednice u rješavanju sopstvenih problema, je rat u Bosni, potom i Kosovu.Uz to, tu su i izvjesne političke tendencije i intencije koje su samo privremenog karaktera, jer mora se gledati mnogo dalje u budućnost.

Ne smijemo dopustiti da nas neko okreće protiv islamskog svijeta

U Sandžaku je, rekli bismo, svjesno ubačen problem vehabizma i islamskog terorizma. Šta stoji u pozadini toga?
– U pitanju je nedopustivo ponašanje ‘šake’ ljudi koji su vjeru, nenamjerno ili namjerno, pogrešno shvatili i pokušali da je zloupotrijebe i da u ime vjere čine nasilje, a čije ponašanje sada nastoje mnogi faktori zloupotrijebiti. Kroz tu prašinu koja je podignuta nastoji se manifestovati neprijateljstvo i prema islamu, i prema Islamskoj zajednici. i prema muslimanima. i prema Saudijskoj Arabiji, i prema islamskom svijetu u cjelini. Tako da mi tu moramo biti vrlo oprezni i vrlo jasni, te razdvojiti šta je stvarni problem, a šta je pokušaj da se sve generalizuje i da se stvarne vrijednosti muslimana, na neki način, omalovaže. Zato mi želimo da ostanemo vrlo jasni isključivo na tezi da jedino o čemu nema kompromisa jeste nasilje i nepravda, posebno nasilje u ime vjere. Dakle, tu smo apsolutno odlučni dok, recimo, neke druge pojave mogu da imaju naš negativan stav u pogledu odnosa ili savjeta ukoliko se on zatraži. Meðutim, mi ne smijemo dopustiti da nas neko prosto okreće protiv islamskog svijeta, ili odvaja od islamskog svijeta. Mi pripadamao islamskom ummetu, i to je, nadasve, islamska odrednica. To je odrednica koja je ugraðena i u Ustav IZ, i tu nema apsolutno nikakve dileme. Ne želimo dozvoliti da uz suha drva gore i sirova što, očito, neko želi ovdje da iskoristi.
Saznajemo da je bilo i prijetnji?
– Da, bilo je prijetnji i to posebno u završnoj fazi pripreme obnoviteljskog Sabora. Bilo je raznih informacija o prijetnjama, i od te grupe ljudi koji su smatrali da treba da uzmu oružje i odu u šume i obračunaju se s predstavnicima Islamske zajednice koji im nisu dozvolili da iskažu svoj vjerski svjetonazor i svoje obredoslovlje u džamijama. Naravno, bilo je i dosta drugih informacija koje je sada dosta teško provjeriti i od pojedinih političkih faktora koji su, eto, imali želju da to iskoriste i okrenu protiv IZ, i na neki način eliminišu za sebe dva problema, te otvore sebi prostor za nastavak političkog jednoumlja koje je proteklih godina, nažalost, vladalo u Sandžaku. U tom smislu sam ja imao priliku pisati pismo predsjedniku i premijeru, tražeći da se Islamska zajednica zaštiti i od obavještajnih i bezbjednosnih službi u Srbiji, a imamo informacija da su neki njihovi dijelovi i pojedinci umješani u neke radnje protiv Islamske zajednice i njenih čelnika.
Ipak, i pored prijetnji i opstrukcija islamski život u Sandžaku ide svojom uzlaznom linijom. Pored medrese stasao je i Fakultet za islamske studije. Imate li potreban nastavni kadar i šta nadalje sa svršenicima tih ustanova?
-Mi smo i dalje, i kada je u pitanju imamski kadar, u deficitu. Prije nego je uspostavljen Mešihat na nivou Sandžaka, imali smo svega nekoliko teologa. Danas ih imamo blizu sto, i još nam nedostaje, još nam treba visokobrazovanih ljudi. Naše su ambicije da se, zaista, obnovi kadar i da ne može niti jedan imam u džamiji biti bez visoke stručne naobrazbe. S druge strane, sada smo u uspostavi jakog tima profesorskog i predavačkog. Kada je Fakultet za islamske studije u pitanju, tu smo još malo u zaostatku i zato nadoknaðujemo tu razliku dolaskom profesora iz Bosne, Makedonije i drugih mjesta. Mislim da ćemo, za nekoliko godina, imati svoj potpuno mladi kadar koji će nositi i tu ustanovu. Kada je Medresa u pitanju, ona je izuzetno opremljena i, zasigurno, spada u najjače. Smatram da se kvalitet treba postići izmeðu ostalog i kroz jak konkurentski osjećaj, a konkurencije neće biti bez kvanititeta. Prema tome mi mislimo da trebamo iškolovati značajan broj ljudi. Ja ću biti zadovoljan kad budemo imali hiljadu teologa, možda 200 magistara i pedesetak doktora nauka.
Mešihat Sandžaka brine i o Univerzitetu u Novom Pazaru. Prvi studenti su već izašli. Kakve su ocjene?
-Mešihat Sandžaka nije, zvanično, osnivač Univerziteta, ali jeste bio ključna logistika prilikom njegove uspostave. Činjenica je da nije bilo Mešihata ne bi bilo ni tog univerziteta. I, Univerzitet je takoðer, jedan od najznačajnijih projekata koje je IZ podržala i pomogla. Univerzitetet sada prilično stabilno opstaje. Ima oko 1600 studenata u samom Novom Pazaru, te oko 1400 na departmanima širom Srbije, oko 160 magistara i 20 doktoranata koji trenutno pohaðaju ovaj Univerzitet, te oko 270 profesora i asistenata. Dakle, to je jedan jak tim, mogu reći – jedan prekookeanski brod koji sada dosta stabilno plovi. Jednostavno, to je nešto čime se mi ponosimo i to je model kako se mogu i duhovne inspiracije Kur'anom i samom vjerom implementirati kroz značajne projekte, moderne servise od kojih imaju koristi pripadnici Islamske zajednice, a isto tako i svi drugi graðani koji žive na tom prostoru i koji žele usluge jedne takve uspješne ustanove.