PRVA RAMAZANSKA HUTBA REISU-L-ULEME

Sarajevo, 14. septembar 2007. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić
održao prvu hutbu u ovom ramazana u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu. MINA
prenosi u cjelosti hutbu reisu-l-uleme. 

    Draga braćo i
sestre,

    Allah, neka je uzvišen, stvorio je
tri vrste bića. Stvorio je meleke sa razumom bez strasti; ostvorio je životinju
sa strastima bez razuma; i stvorio je čovjeka sa razumom i sa strastima. Ako
strasti nadvladaju razum, onda je životinja bolja od čovjeka, ali ako razum
nadvlada stratsti, onda je čovjek bolji od meleka.

    Dakle,
insan je uvijek u sredini izmeðu razuma duše i požude tijela. U tom stalnom
nadmetanju izmeðu čovjekovog duha i čovjekovog tijela najbolji sudija je takvaluk
ili pobožnost kojeg propisuje vjera kroz namaz, zekat i post. Jer u ibadetu
namaza tijelo se pokorava pobožnom duhu; jer u zekatu tijelo slijedi plemenitu
dušu; jer u postu duša i tijelo postaju jedno biće u pokornosti Uzvišenom Bogu.
Zato je post najviši stupanj pobožnosti pojedinca, kao što je zekat najviši
stupanj moralnosti zajednice. A bez snažne pobožnosti pojedinca i dosljedne
moralnosti zajednice ne može biti ni individualne sreće ni kolektivnog
zadovoljstva.

    Dakako,
mubarek ramazan je vrijeme u kojem se najsnažnije očituje osobna pobožnost
svakog čovjeka za koju Uzvišeni Allah kaže da se ne može mjeriti ni sa jednom
ovodunjalučkom vrijednosti. "Post je – kaže Allah, dž.š. – moja stvar i ja
ću to posebno vrednovati."

    Zašto je post
općenito a ramazanski post posebno tako visoko vrednovana pobožnost? Najjasniji
odgovor je Allahov odgovor: "Propisuje vam se post zato da budete u zoni
pobožnosti koja čuva vašu dušu od raznih bolesti". Jer tijelo je
nemilosrdno u svojim zahtjevima koji umaraju dušu. I zato duši treba predah.
Treba joj post kao način da se tijelo pokori njezinoj volji. Duša se kroz post
vježba tako što manje spava pa više zapaža; manje govori pa više razmišlja;
manje jede pa više osjeća. Jer onaj koji manje spava a više zapaža, ima više
volje da uživa u Allahovim blagodatima; jer onaj koji manje govori a više
razmišlja, ima više prijatelja; jer onaj koji manje jede a više osjeća, ima
više životnih radosti zato što prejedanjem srce postaje kruto i gubi svoj nur,
gubi svoj dar ljubavi.

    Zato nam mudri
ljudi savjetuju: – Osvjetlite svoja srca glaðu i borite se protiv svojih
strasti gladovanjem i žeðanjem, jer čovjek prepunog stomaka nema osjećaja za
potrebe svoga brata. Nemojte umarati svoja srca jelom i pićem, jer srce može
umrijeti kao što stablo umire ako se previše vodom zalije.

    Zato je post,
posebno u Ramazanu, najviši stupanj džihada u kojem se očituje čovjekova snaga
u borbi protiv zla i nemorala u samome sebi. Jer čovjeku se lakše boriti protiv
vanjskog nego unutarnjeg zla. Od vanjskog zla čovjek može nekako i da pobjegne,
ali od svog vlastitog zla čovjek nema kud pobjeće, već to zlo mora iz sebe
istjerati, mora se osloboditi od nagona koji ga tjera na nemoral. Ta borba ili
džihad protiv unutarnjeg zla i nemorala nema kraja. Ona traje koliko traje
čovjekov život. Tu borbu za slobodu od vlastitog zla i nemorala čovjek ne smije
izgubiti. Čovjek mora pobjediti svoje zlo, kao uvjet za kontinuitet ljudskog
života na zemlji.

    Zato je post u
mjesecu Ramazanu važan za cijelo čovječanstvo. Jer, oni koji danas poste
ispunjavaju Ademov, Nuhov, Ibrahimov, Isaov, Musaov i Muhammedov, a.s., zavjet
pokornosti, kojeg su oni dali Stvoritelju nebesa i Zemlje u ime čovječanstva.
To što neki nisu toga svjesni, ne umanjuje obavezu onih koji su svjesni zavjeta
posta kao načina da odreðena skupina ljudi bude u pokornosti Stvoritelju kako
bi svi ljudi uživali Božansku milost i blagoslov na Zemlji.

    Zato vi koji postite nemoj da vas zbunjuju oni
koji ne poste. Neka vam je uvijek na umu Alejhisselamov hadis u kojem se kaže
da dok neko jede i pije pred onim koji posti, Allah spušta svoj blagoslov na
postača.

    Upitan da
objasni razliku izmeðu vjernika i licemjera, Alejhisselam je rekao:
"Vjernik se brine o namazu i postu a licemjer se brine o jelu i piću;
vjernik gleda kako da podijeli sadaku i zaradi Allahov oprost a licemjer gleda
kako da sakrije svoje i prisvoji tuðe imanje; osim vjere vjernik sve prodaje a
licmjer samo vjeru prodaje; vjernik se nikoga osim Boga ne boji a licemjer se
boji svakoga osim Boga; vjernik čini dobro i zabrinut je a licemjer čini zlo i
smije se.

    Draga braćo i
sestre, ramazan je vrijeme a post je način da liječimo svoju dušu od bolesti
koje prijete čovječanstvu, od bolesti oholosti, od bolesti zaborava da smo
stvorenja koja imaju Stvoritelja, koji je Svemoćan i koji je Sveznajući da nam
pokaže put našem uspjehu na ovome svijetu i spasu na drugome svijetu.

    Allahu
Svemogući, osnaži nas da ispostimo ovaj Ramazan onako kako si Ti zadovoljan i
onako kako ćemo uvećati svoj takvaluk – pobožnost!

    Allahu
Sveznajući, nauči nas da je strah pred Tobom naša sloboda od straha pred
ljudima!

    Allahu
Milostivi, oprosti nam grijehe koje znamo i ne znamo u mubarek Ramazanu, jer Ti
svoje obečanje nećeš iznevjeriti!