PUTOPIS: BALKANSKI ÐERDAN

PUTOPIS: BALKANSKI ÐERDAN Ispiši E-mail
18.09.2007
     Glavni odbor
Udruženja ilmijje Islamske zajednice BiH u svom planu za ovu godinu uvrstio je
i ekskurziju. Do realizacije je došlo krajem augusta ove godine, kada su na balkansku
turneju krenuli članovi Glavnog odbora iz novog i prethodnog saziva, kao i predsjednici
okružnih odbora Udruženja.  Voða puta je
bio Vehid ef. Arnaut, predsjednik Skupštine Udruženja.

 

   Odredište prvoga
dana ekskurzije  bio je Novi Pazar.
Domaćini su bili počašćeni viješću o našem dolasku i predložili su da bosanski
imami taj dan u Novom Pazaru održe hutbe. To je bio i dodatni razlog da se u
Pazar treba stići na vrijeme. Ipak, mala kušnja su bili izuzetno loši putevi na
području općine Sjenica. Ova općina je, čini se i dan-danas,  zbog organizacije odbrane kroz Muslimansku
miliciju tokom II svjetskog rata na crnoj listi vlade u Beogradu. O tome zorno
svjedoče putevi, ko zna kada asfaltirani, jer je asfalt toliko ispucao da
vožnja djeluje kao po makadamu. Tu i tamo poneka rupa je zakrpljena. A da
izuzetak potvrdjuje pravilo, na izlazu iz Sjenice je bio zastoj. Razlog – na
jednom kraćem dijelu puta radovi na postavljanju asfalta. Svi su prešućivali
bojazan da možda nećemo stići na džumu u Novi Pazar.

U Novom Pazaru

     Ipak, uz Božiju
pomoć u Novom Pazaru smo čuli džumanske ezane. 
Nakon džume upriličen je prijem kod Muamer ef. Zukorlića, muftije
sandžačkog i predsjednika Islamske zajednice Srbije. Muftija nas je upoznao o
aktivnostima i hvale vrijednim projektima Islamske zajednice. Obišli smo Gazi
Isa-begovu medresu. Ovdje s ponosom ističu da je Isa-beg Ishaković osnivač
Novog Pazara i Sarajeva. Na tu povezanost Bosne i Sandžaka posebno se osvrnuo i
ef. Zukorlić. IZ je osnivač Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, čiji
naziv opravdava i nacionalni sastav studenata i sami predavači, koji dolaze i
sa drugih univerziteta iz Srbije i regiona. Dekan Fakulteta za Islamske studije
i zamjenik muftije dr. Mevlud ef. Dudić s ponosom nam je pokazao zgradu
Fakulteta u centru grada. Od prodaje i privatizacije, koju je dozvolila lokalna
vlast, ovu vakufsku zgradu spasile su džematlije, tako što su zaposjeli zgradu
i predali je na upotrebu Islamskoj zajednici. 
A na Pešterskoj visoravni domaćini su nam pokazali džamiju u izgradnji
sa 2 minareta, visine 77 metara. Uz džamiju je predviðen i centar za sport i
edukaciju. Poslije obilaska uslijedio je ručak, gdje su domaćini još jednom
pokazali svoje tradicionalno gostoprimstvo.

novi pazar_nakon prijema kod muftije (Small)

U Novom Pazaru zajednička fotografija nakon prijema kod muftije   

Priština – Prizren – Skoplje

     Narednog dana, u
subotu, 25. augusta
iz pazarske medrese u ranim jutarnjim satima krećemo put Kosova. Pridružuje nam
se i dr. Mevlud ef. Dudić, nekada ðak prištinske medrese  i dobar poznavalac albanskog jezika.
Pribiližavamo se Kosovu. Sa srbijanske strane nema graničnog prelaza. Nekoliko
improvziranih zapreka i ulazimo na kosovski check point. Dočekuju nas
pripadnici KFOR-a i kosovske policije. Nešto duža procedura dok službenici
ispune kartone sa imenima svih putnika. Taj karton treba čuvati do izlaska s
Kosova. U pasoš ne stavljaju muhur. Na brojnim novoizgraðenim i kućama u
izgradnji crvene zastave s crnim orlom. A na balkonima gipsani orlovi
različitih veličina. Približavamo se Prištini. Prva je po planu posjeta
Islamskoj zajednici Kosova. Domaćini su nam zamjenik muftije Kosova Ahmed ef. Sadriu,
savjetnik u kabinetu muftije, Resul ef. Redžepi i glavni imam Kosova Sabri ef.
Bajgora. Uz dobrodošlicu i želju za uspješnu saradnju sa našom Islamskom
zajednicom domaćini su nas upoznali i sa aktuelnim stanjem u IZ Kosova.
Ohrabrujući je podatak da se sve više mladih ljudi okreće vjeri, zapravo 80%
džemata je omladina.  Nakon što su nam
domaćini pokazali zgradu Fakulteta za islamske studije krenuli smo put Alauddin
medrese. Domaćin nam je bio prof. Ekrem Simnica, direktor Medrese, gdje smo
počašćeni ručkom. 

pristina_medresa (Small)

    Zgrada prištinske medrese

     Posebna priča je
Prizren. Moj prijatelj Faik Miftari iz
Prizrena tog jutra zaputio se u Prištinu da nas tamo dočeka i taj dan nam bude
na usluzi. Entuzijazam ovog čovjeka zadivio je sve nas. Faik nam je bio vodič u
najboljem mogućem značenju te riječi.

Upoznao nas je sa kulturno-historijskim znamenitostima ovog
lijepog grada na Bistrici.

U Muzeju Prizrenske lige upoznali smo se s historijatom tog
pokreta, a harem prelijepe Bajrakli džamije i sama džamija bio je oaza za odmor
duše i tijela u tom vrelom danu.

Uz harem su i prostorije Islamske zajednice, gdje su nas je
primili Ali ef. Vezaj, predsjednik Odbora IZ i  Nedžat ef. Ibraimi, sekretar.  

     Slike
znamenitosti Prizrena redaju se jedna za drugom.  Približava se vrijeme za polazak. Naš domaćin
nas prati do izlaza iz grada. Nastavljamo put Skopja uz prelijepe pejzaže
Kosova. Duž puta i šire grade se brojni privatni i moderni poslovni objekti. Neko
iz grupe reče da nigdje nije vidio toliko skladišta graðevinskog materijala. Kosovo
je, zapravo,  jedno veliko gradilište.
Duž puteva su kao i drugdje veliki džambo panoi, ali ni na jednoj reklami nema
nemorala i agresivne seksomanije.

prizren_u odboru IZ (Small)

    Susret u Odboru Islamske zajednice u Prizrenu

     Nakon uobičajene,
prilično trome procedure na granicama, negdje oko jacije dočekuju nas svjetla
grada Skoplja i ukazuje ti se golemi osvijetljeni krst na brdu iznad grada, kao
kod nas u Mostaru. I ovaj grad je multinacionalna i multikulturna sredina i
meni kao nekom se strane to se učinilo suvišnim. Skoplje i njegove znamenitosti
ostavljamo za sutra. Prvo idemo na odmor u Isa-beg medresu, koja je smještena u
predgraðu Kondovo. Narednog jutra obišli smo Staru skopsku čaršiju, tvrðavu i
vidjeli brojne džamije.  U centru
čaršije, ispred Kapan (h)ana u jednom restoranu doručak nam prireðuje hfz. Adnan
Ismaili, vlasnik ugledne Izdavačke kuće LOGOS iz Skoplja. I Adnan je uzor
pravog i brižnog domaćina. Sve do polaska za Tetovo bio je s nama. A pred sami
polazak u Tetovo u tom vrelom danu odnekle je izvukao boce hladne vode, da se
razgalimo u putu.  

Tetovo – Struga

     U Tetovu jedan od
prvih prizora je kao iz bajke. Šarena džamija i njen cvjetnjak.

     Kada sam posljednji put bio tu nije bilo harema niti
cvjetnjaka. Komunističke vlasti su ga porušile. Trudom Islamske zajednice harem
je opet tu u svoj svojoj ljepoti.  Na
musandari je škola Kur'ana i hifza. Divan prizor: četverica prelijepih dječaka
pred starim hafizom.

     Domaćin u Tetovu nam je bio prof. Metin Izeti, direktor
Nacionalnog centra za kulturno naslijeðe, a imali smo prijem i Tetovskom
muftiluku. Namaz smo obavili u mesdžidu Arabati-baba tekije, prelijepom
kompleksu nekadašnje bektašijske tekije, koju je komunistička vlast bila
pretvorila u hotel. Ono što samo od sebe plijeni pažnju je odnos svih naših
domaćina prema musafiru. Tako će biti i ovdje: ne možemo ići dok ne ručamo.

     Neki moji prijatelji toga dana nisu u Tetovu, ali i to je
dio priče o dobrim domaćinima i prijateljima Bosne i Bošnjaka. Krećemo za Ohrid. Prelijepi pejzaži. Vrijeme
kao da se malo mijenja. Put se oduljio. Nažalost,  Ohrid ostavljamo za neku drugu priliku.
Zaustavit ćemo se u Strugi. Odmorili smo u halvetijskoj Hasan-baba tekiji. Domaćini
su nam upriličili susret sa dr. Feridom Muhićem, dobrim Bošnjaninom, eruditom
i  uglednim profesorom Skopskog
univerziteta, koji se tih dana zatekao u Strugi. Razgovor s profesorom bio je
zanimljiv.  U centru Struge, na mjestu
gdje Crni Drim otiče iz Ohridskog jezera,  priprme za otvaranje tradicionalnih Struških
večeri poezije. Na jarbolima brojni bajraci. Meðu njima i onaj, nama posebno
drag, s ljiljanima.  Organizatorima je
vjerovatno bilo mučno pratiti turbulentne političke prilike u Bosni.  Vratit ću se priči o gostoprimstvu i dobroti
ovih ljudi. I Hadži Gajur, moj prijatelj iz Tetova tih dana je bio u Strugi.
Saznao je za naš dolazak i cijelo vrijeme je bio sa mnom.  Bliži se akšam.  Srdačan ispraćaj domaćina derviš Halila
Imamija i drugih prijtelja iz Tekije. Kao i u Prizrenu i u Strugi nas prate do
izalaza iz grada.

struga_sa prof muhicem (Small)

Struga: razgovor s dr. F. Muhićem 

Kroz Albaniju do Ulcinja

     Idemo na prijelaz
Æafa-san, visok 1010 m. Preko Æafa-sana vodio je još antički put
Drač-Bitolj-Solun. Sada je tu prijelaz izmeðu Makedonije i Albanije.
Najureðeniji granični prijelaz preko kog smo prešli. Vjerovatno
zaostavština
bivše SFRJ. Sat i po čekanja i prvi susret s Albanijom. Jacija je već
nastala.
Izabrali smo vožnju modernim auto-putem. Ipak se oduljilo. Oko ponoći u
Elbasanu tako živo, pa Drač i konačno – Tirana, u prvim satima narednog
dana.  Ja ću se opet vratiti svojoj priči
o dobrim domaćinima i prijateljima. Moj prijatelj Jakup iz Tetova,
sarajevski
student,  toga dana je bio na putu u
Tirani. Bilo mu je žao da se mimoiðemo i, iako je poslove završio već
davno,
čekao je do kasno da vidi mene i druge poznanike. I on je došao pred
naš
autobus kako bismo lakše našli Medresu "Mahmud Dashi".  Večera je već
odavno bila spremna.  Preumorni od puta obavljamo namaz i idemo na
spavanje.  Tirana pusta i mirna, ali ne
zadugo.

     Jutrom već
nastaje prava gužva koja traje cijeli dan. Direktor Medrese Sami Kocak nas
upoznaje s ovom ustanovom. Kao i sve drugo i ona je bila zatvorena za vrijeme
strahovlade Envera Hodže. U toj zgradi je u to vrijeme bio stomatološki
fakultet.  Ali stanje sa vjerskim
obrazovnim institucijama u Albaniji ni danas nije tako dobro. Naime, država ne
dotira vjerske ustanove, pa je 7 albanskih medresa prisiljeno tražiti mecene iz
islamskog svijeta. Rad ove i još 3  medrese
dotira se iz Republike Turske, rad jedne medrese iz Irana i dvije iz arapskog
svijeta. Ova medresa ima 400 ðaka, što je najveći broj u odnosu na ostale, koje
uglavnom imaju oko 200 ðaka.  Medrese u
Albaniji su po sistemu naših starih gimnazija, kada se u srednju školu
upisivalo nakon 4. razreda osnovne škole. Radnici su ubrzano spremali
učionice  za početak školske godine.  Uredna i savremeno opremljena škola.   U programu posjete toga dana još je bio i Albanski
institut za islamsku misao i civilizaciju. Nažalost, direktor dr. Ramiz Zekaj
je bio službeno odsutan. U jednoj od vitrina stoji i plaketa našeg Udruženja
ilmijje, za uspomenu na predavanje na našoj Tribini Ummet danas. Naučno i
administartivno osoblje Instituta, moderno i profesionalno opremljene ustanove,
primili su nas izuetno toplo i prezentirali nam veliki broj naslova iz islamskih
znanosti koje  ovaj institut izdaje na
albanskom jeziku.  Poziranje za
fotografiju za arhiv i krećemo u službene prostorije Islamske zajednice
Republike Albanije. Na prijemu kod muftije Selim ef. Mučaja podsjetili su nas
na sve kroz što su vjernici u Albaniji prošli i na uspjehe u posljednjih
petnaestak godina. Sve što vidimo da se gradi i radi se postiglo u tom periodu,
rečeno nam je.

     Ezan na
nekadašnjem Trgu Envera Hodže (danas Trg Skender-bega) je zaista impresivan
doživljaj. Taj prelijepi poziv i glas zagospodari gradskom vrevom u centru Tirane. Edhem-pašina
džamija je jedina džamija koju Enver Hodža nije porušio.

tirana_medresa (Small)

    Medresa u Tirani

     Obavili smo namaz. Napuštamo ovaj grad, grad čija moderna
zdanja polahko okreću leða prašnjavim i zaostalim sokacima iz vremena
komunističke diktature.

     Modernim
auto-putem idemo prema Draču, tačnije u Borak, bošnjačku enklavu.  Tamo
ćemo susresti Fikreta Klarića i Fatmira
Bačija. U restoranu "Sarajevo" ugostit
će nas ručkom. Fikret Klarić je biznismen i predsjednik Udruženja
Bošnjaka
Albanije "Zambak". Nije krio oduševljenje našom posjetom. Pokazao nam
je sportski teren koji je izgradio. Iako umorni od puta momci nisu
mogli
odoljeti da se ne razigraju. Fikret im je podijelio i dresove. Tu smo
sreli i
dječaka Salku, Fikretovog bratića, koji će od ove školske godine biti
ðak
Zagrebačke medrese. Kuće Bošnjaka u Borku su prostrane i lijepe.
Boračani su porijeklom
uglavnom iz Hercegovine. Sačuvali su autentični jezik koji su donijeli
iz zavičaja.
"Oðekana se rodio moj ðedo, pa moj babo i ja…" reći će vam stariji.
I dan-danas djeca do 7. godine pričaju samo bosanski. Tek kad krenu u
školu uče
albanski. To su i pored zabrana u vrijeme diktature sačuvali kao žišku
na dlanu.
Do II svjetskog rata ženili su se djevojakama iz Bosne. Poslije izmeðu
sebe, a
kad su postali svojta onda Albankama. 
Ali sve one poštuju tradicionalne običaje i jezik Bošnjaka.  Požalit će
se na vizni režim sa BiH, da po
vize trebaju putovati čak u Skopje,
te na brojna obećanja iz Bosne, za koja nema realizacije.  Tu smo
vidjeli i neke od 800.000 famoznih
Enver Hodžinih bunkera.  Poslije podne
nastavljamo prema Skadru. Stižemo pred akšam. U centru su dvije džamije
izgraðene na temeljima porušenih.   Obavljamo namaz, a potom nakratko
obilazak
grada. Pred brojnim dućanima u jednom dijelu grada bruje agregati. Zbog
sve
većeg razvoja prostojeća elektro-energetska ifrastruktura ne može
zadovoljiti
sve potrebe, pa su u Albaniji na snazi redukcije struje.  U gradskom
parku na travi teferiči stotine
ljudi sa svojim porodicama. Ulicom ide i telal. A naš voða puta 
najavljuje nastavak puta prema Ulcinju.  Crnogorski službenici na
graničnim
prijelazima su ubjedljivo najbrži i najefikasniji. Zasluženi odmor u
novootvorenom Motelu "Misk". Dočekao nas je Suad ef. Ukoshata,
ulcinjski imam.

Bratski doček u Tuzima i povratak kući

     Posljednjeg,
petog dana ekskurzije, u utorak, 28. augusta,
obilazimo Ulcinj i polahko se spremamo kući. Na putu ka Tuzima kod Podgorice
zausatvljamo se u Baru, gdje je barski imam Mujdin ef. izašao da nas
pozdravi.  Ali onda slijedi još jedno
ugodno iznenaðenje i tako prijatan i bratski doček rukovodstva i džematlija Islamske
zajednice u ovom mjestu.  U centru Tuzi u
parku je sebilja koji ubjedljivo podsjeća na sarajevski,  a u pozadini iza grada se kamenito uzvišenje,
tako da mjesto podsjeća na Mostar. Tako srdačna dobrodošlica, namaz i obilazak
džamije i medrese u izgradnji bili su kao pečat ovom proputovanju, koje po
ljepoti krajeva kroz koje smo prošli, i plemenitosti i doboti ljudi, podsjeća
ne prelijepu nisku ðerdana.

tuzi_medresa u izgradnji (Small) 

    Tuzi: Medresa u izgradnji

     Pred ponoć toga
dana zatvorili smo krug, i na mjestu polaska – pred Carevom džamijom u Sarajevu
spojili balkanski ðerdan.

Amir Zimić