Ejjuhel – veled (O, mladiću)

Sažeto akaidsko djelo jednog od najvećih islamskih učenjaka
Preveo Husejn Ðozo 

Sažeto akaidsko djelo jednog od najvećih islamskih učenjaka
 
 
 

O, mladiću – Uvod

Neki mladić pohaðao je duže vremena predavanja velikog
islamskog učenjaka i autoriteta Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed
el-Gazalije i postigao na taj način solidno znanje i usavršenje
duhovnih vrijednosti i vrlina. Jednoga dana je ovaj učenik počeo da
razmišlja i na koncu je došao do ovog zaključka: Proučio sam gotovo sve
vrste znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći i sakupljajući
nauku. Potrebno je sada da saznam, koja će mi vrsta nauke najbolje
koristiti za budućnost i u grobu, koja opet ne koristi, pa da je
ostavim, jer je Muhammed a.s. često govorio:

Bože, utječem se Tebi od nauke, koja ne daje koristi.

Konačno je odlučio da u ovoj stvari piše Imami-Gazaliji i da zatraži
od njega savjet. Pri tome je naglasio, da Gazalijina djela, kao napr.
”Ihja-ul-ulum”, sadrže odgovor na postavljena pitanja, ali je njegova
želja, da imam odgovori na nekoliko listova, kako bi to mogao nositi sa
sobom i ravnati se po njemu čitavog života.

Imam-Gazalija je kao odgovor svome učeniku napisao sljedeće:

Prvi dio

Poštovani mladiću,

znaj da se savjeti crpe iz riznice poslanstva Muhammeda a.s.. Bit će
da si ti imao prilike upoznati savjete Božijeg poslanika pa ne znam što
će ti onda moj savjet. Ako pak nisi, pitam te, gdje si proveo tolike
godine? Ali ipak slušaj: Izmeðu ostalog Muhammed a.s. je savjetujući
svoj narod rekao:

Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što ne pripada
njemu, to je najsigurniji znak, da je od njega Bog digao Svoju milost i
da mu ne pomaže više. Onaj koji potroši bar jedan čas svog života onamo
gdje ne treba i gdje nije namijenjen, dostojan je svake nesreće. Tko
pak preživi četrdeset godina, a dobra mu djela ne prevagnu hrðava, neka
se pripremi za pakao.

Savjet je vrlo lahka i jednostavna stvar. No primiti savjet nije baš
lahko, a naročito kod onih, koje se povode za svojim strastima, jer su
zabranjene stvari obljubljene i prirasle uz ljudska srca. Slično je i
sa onima koji traže službenu znanost, to jest uče da bi došli do
položaja i do ovozemnog bogastva i raznovrsnih uživanja. Ovakvi misle,
da je nauka sama po sebi spas i sreća i da učenost isključuje rad i
borbu. To je uvjerenje i mišljenje neznalica.

Bože, Tebi slava! Ovi bijednici ne znaju da nauka bez rada ne daje
nikakve koristi i da oni s tom svojom zabludom rade protiv sebe.

U tom smislu veli Muhammed a.s.:

Najviše će biti kažnjen onaj koji se nije koristio svojim znanjem.

Priča se da je neko vidio u snu Džunejda i pitao ga kako je, na što
mu je ovaj odgovorio: ”Otišle su riječi i nestalo je znakova. Jedino
sam se okoristio djelima i rekatima, koje sam obavljao u dubokoj noći”.

Mladiću, ne smiješ biti bez posla niti bez doživljaja. Posigurno
znaj, da sama nauka ne koristi. Ona je slična čovjeku koji drži u
rukama deset indijskih sabalja i naoružan je drugim raznim oružjem, a
uz to je još pravi junak i borac. Šta misliš, ako bi na ovakvog junaka
navalio lav, da li bi ga mogao odbiti bez upotrebe oružja. Sigurno je
da bi lav rastrgao ovog čovjeka ako on ne bi upotrebio oružje. Isti je
slučaj i sa naukom. Čovjek može naučiti i znati tisuću pitanja
(mes'ela) ali od toga neće imati nikakve praktične koristi sve dok ne
bude radio i udesio svoj život prema svom znanju. Još jedan primjer:
Lijek ne može pomoći bolesniku sve dok se ne upotrijebi.

Ti možeš učiti stotinama godina i sakupiti na tisuće djela, a da ne
zaslužiš Božije milosti. Božija milost postiže se samo radom.

Svemogući veli:

Čovjeku pripada samo ono što zasluži svojim radom.

Tko želi jednog dana da stane pred Boga i da Mu položi raèun, taj neka radi dobra djela!

Svatko će biti nagraðen prema djelima. Vjernici i oni koji rade
dobra djela bit će nagraðeni rajem i u njemu će ostati zauvijek ne
tražeći nikakve promjene.

Dobro prolaze oni koji se pokaju, vjeruju u Boga i rade dobra djela.

Muhammed a.s. je rekao:

Islamsko vjerovanje sastoji se od pet temeljnih dužnosti: kelimei
šehadet (ispovijedanje Božijeg jedinstva i Muhammedova a.s.
poslanstva), namaz, zekat, post i hadždž.

Kod vjerovanja imaju tri glavna elementa: jezikom očitovati, srcem
potvrditi, a ostalim dijelovima tijela to radom manifestirati. Da je
rad sastavni dio imana potvrðuje bezbroj dokaza.

Hasan El-Basri veli: ”Bog će na Sudnjem Danu reći Svojim robovima:
‘Ulazite u džennet po Mojoj Milosti i podijelite ga meðusobno prema
svojim djelima’.”

Samo onda kada budeš radio bit ćeš nagraðen. Priča se, kako se jedan
od Israiloviæa (Benu-Israil) molio Bogu i obožavao Ga sedamdeset
godina. Da bi pokazao anðelima (melekima) njegovo stanje, Bog pošalje
jednog anðela i naredi mu, da saopći ovom Jevreju, da on tim svojim
ibadetom nije zaslužio Džennet. Umjesto da klone i da ovlada njime
razočarenje on je odgovorio: Stvoreni smo za molitvu i treba da
obožavamo Boga. Kada je melek dostavio Bogu ovaj odgovor, Bog je dodao:

Kad on nije odustao od ibadeta, ne odustajem ni Ja od njega. Budite svjedoci, da Sam mu oprostio sve grijehe.

Muhammed a.s. veli:

Prekontrolirajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga
drugim položite, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi
procijene.

Hazreti Alija veli: Tko misli da bez truda i borbe može doći do
cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko opet misli, da se samo
trudom cilj postiže, pravi se neovisnim.

Hasani-Basri u tom smislu veli: Zahtijevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.

Božiji poslanik Muhammed a.s. dodaje:

Pametan je onaj koji radi, a budala je tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želju.

 

Drugi dio

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju
raznih knjiga? Ne znam šta bi tome mogao biti razlog, ako si svoj san
žrtvovao radi toga kako bi postigao unosne položaje, obogatio se i
pretekao svoje drugove. U tom slučaju teško tebi! Budeš li pak s tim
namjeravao jačati i oživiti uzvišenu nauku islama, širiti ćudoreðe i
suzbijati i lomiti strast, koja vodi samo zlu, u tome slučaju blago li
se tebi! Živi kako god želiš, ali pri tome znaj da ćeš umrijeti; voli
koga hoćeš, ali ćeš ga ipak, ostaviti; i radi što želiš, jer ćeš prema
djelima biti i nagraðen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine,
pjesništva, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Izučavati te
znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o
Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života.

Vidio sam u Evanðelju (Indžil) ovu Isaovu izreku:

Od časa kada se umrli stavi na nosila (tabut), pa dok se ne donese
do groba, morat će odgovarati na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje
Bog će staviti ovo: Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski
izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat
pažnje. Ja sam svaki dan gledao tvoje srce i dovikivao ti: Stojiš
okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, pa jesi li ti
lud, zar ne vidiš?!

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni
postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas
udalji od hrðavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema
Bogu, a niti će te sutra spasiti džehennemske vatre. Ako ne budiš radio
danas i nastojao da nadoknadiš ono što te je prošlo u minulim danima,
reći ćeš na Sudnjem Danu: Povrati nas da radimo dobra djela; ali ćeš
tada dobiti odgovor: Budalo, otuda i dolaziš!

Nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast
trijumfira, neka ona uvijek bude pobjeðena, a što se tiče tijela,
gledaj da ga učiniš ”mrtvim” (da oslabiš i umiriš tjelesne poticaje
strasti – primjedba prireðivača). Tvoj je dom grob. Tamo te svakog časa
očekuju. Čuvaj se da ne bi došao meðu njih bez opskrbe.

Ebu Bekr je rekao: Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku.
Promisli kojoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere,
onda čućeš na glas trube: Vraćaj se Bogu!; prhnuti u visine i
zaustaviti se na vrhovima rajskih palača, kao što je to naglasio
Muhammed a.s. rekavši da se smrću Ibni-Muaza potresao Arš. Budeš li,
nedao Bog, pripadao drugoj vrsti, za koje Svomogući veli da su ”kao
životinje, pa čak i gori od njih”; tada nećeš biti siguran jer odlaziš
iz kuće u pakao.

Priča se da je Hasan El-Basri jedanput uzeo u ruke čašu bistre i
hladne vode i prije nego ju je popio pao u nesvjest. Kada je došao sebi
pitali su ga što mu se to dogodilo, na što je odgovorio da se u času
kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema, da im se
pošalje iz dženneta vode i drugih stvari koje uživaju sretnici u raju.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno
i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jedanput
ashabi u prisutnosti Muhammeda a.s. spomenuli Abdullah-Ibni-Omera.
Čuvši to ime Muhammed a.s. je dodao:

Dobar je to čovjek, samo još da se moli Bogu, da radi i da klanja po noći.

Nadalje je rekao jednom od svojih drugova:

Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava, bit će siromah na Sudnjem Danu!

Moliti se Bogu po noći Božija je zapovijed, tražiti od Njega oprosta izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan.

Muhammed a.s. je rekao:

Svemogućæi voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur'an i glas pobožnog, koji se izjutra moli za oprost.

Sufjani-Sevrija veli: Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koji puše
izjutra i nosi Bogu molbu za oprost i druge molitve. Dalje nastavlja
Sevrija: U prvom dijelu noći ustaju Bogobojazni i mole se sve do zore,
a u zoru ustaju oni koji traže Božiji oprost i mole Boga, da im oprosti
grijehe. Iza njih ustaju lijenčine (gafili) kao mrtvi, kada se
proživljuju iz grobova.

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu slijedeće: Nemoj da
pijetao bude pametniji od tebe! On svako jutro ustaje i pjeva, a ti
spavaš.

Zapamti, da je svrha nauke da upoznaš što je pokornost, odanost i
obožavanje Uzvišenog Bića. Znaj da je odanost i molitva (ibadet)
slijediti propise vjere djelom i riječima. Drugim riječima, sve što
govoriš, radiš i ostavljaš mora biti u skladu s propisima Šerijata.
Naprimjer kada bi ti postio Bajrame ili kada bi klanjao u otetom
odijelu, bio bi griješnik, iako je taj čin u obliku ibadeta. Potrebno
je da tvoja djela i riječi budu u skladu s vjerskim propisima, jer i
znanje i rad ako ne odgovaraju Šerijatu, predstavljaju zabludu. Nemoj
da se zavaraš sufijskim naklapanjima. Pravi misticizam (tesavvuf) ne
sastoji se u tome. Tesavvuf je pravac koji se postiže jedino borbom
protiv strasti i tjelesnih nagona. U tome glavnu ulogu ima vježbanje
(rijada), a ne nekakve čarolije i razmetanje. Dok ne ubiješ svoju
strast, srce ti neće biti osvijetljeno svijelom Spoznaje. Znaj da je
brbljav i lapandav jezik kao i srce napunjeno nemarom i strastima znak
nesreće.

 

Treći dio

Na neka tvoja pitanja nemoguće mi je niti pismeno niti usmeno
odgovoriti. Ako se u životu susretneš s takvim pitanjima, upoznat ćeš i
njihovo rješenje. Inače ih smatraj apsurdnim i stvarima ukusa. A o
svemu što pripada ukusu nemoguće je govoriti. Na primjer slatko i gorko
može se upoznati samo okusom, a nikako riječima.

Priča se, da je jedan obnemogli muškarac pisao svome prijatelju i
molio ga da mu opiše raspoloženje i osjećaj u momentu spolnog akta, na
što mu je ovaj odgovorio: Dosad sam mislio da si samo obnemogao, a
danas znam da si, uz to još i budala, jer je ovo stvar ukusa. Samo kad
to proživiš znat ćeš što je. Ono se ne može opisati niti riječima
pokazati.

O drugim pitanjima, na koje se može odgovoriti, mi smo već pisali u
Ihja-ul-ulumu i drugim djelima. Ovdje ćemo sada ukratko spomenuti i
upozoriti na neka od njih.

U sufijski derviški red može se upisati i primiti samo onaj koji posjeduje sljedeće uvjete:

1. da je ispravnog vjerovanja bez ikakvih novotarija,

2. da se pokaje od svih grijeha, tako da više nikada neće namjerno počiniti ni jedno nevaljalo djelo,

3. da svoje neprijatelje pretvori u prijatelje i da niko protiv njega nema ništa,

4. da upoznaje propise vjere onoliko, koliko mu je najpotrebnije da
može obavljati sve vjerske dužnosti i da zna što je nareðeno a šta
zabranjeno, šta se mora raditi, a šta se ne smije raditi. Zatim mora
poznavati iz metafizike onoliko koliko će mu biti dovoljno da bude
spašen.

Priča se da je Šiblija slušao i pohaðao predavanja oko 400
nastavnika. Na taj način, veli Šiblija, naučio sam oko 4000 hadisa.
Izmeðu njih izabrao sam samo jedan i po njemu sam radio. Ostali mi
hadisi više nisu bili potrebni, jer sam u ovom izabranom Hadisu našao
svoje spasenje i sreću i vidio sam da je u njemu sadržana nauka i prvih
i zadnjih pokoljenja.

Naime Muhammed a.s. je jednom prilikom rekao nekim svojim drugovima:

Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete živjeti u njemu, radite za
ahiret onoliko koliko ćete ostati tamo, a za Boga dž.š. koliko vam je
potreban, za vatru pak koliko je možete trpjeti.

Kad upoznaš ovaj hadis neće ti biti potrebno drugo znanje.

 

Četvrti dio

Promisli još o ovoj priči: veli se da se Hatemul-Esad družio sa
Belhijom oko trideset godina. Kad ga je upitao Belhija šta je kroz to
vrijeme naučio, odgovorio mu je da je spoznao osam stvari:

1. Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika,
kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko
neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do
zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i
tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih
ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom
grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika,
kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko
neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do
zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i
tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih
ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom
grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

2. Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje
kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala
ova Božija izreka: Tko se boji Boga i svome prohtjevu stane na put, njegovo je mjesto u džennetu;
pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i pohitao da se
suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi
se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje
kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala
ova Božija izreka: ; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i
pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu
protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

3. Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje
da zaraðenu glavnicu očuvaju. Ja sam meðutim razmišljao o Ajetu: Što je tvoje, prolazno je i nestat će ga, a što je Božije ostaje zauvijek; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da
zaraðenu glavnicu očuvaju. Ja sam meðutim razmišljao o Ajetu: ; i
zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha
kod Boga dž.š..

4. Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju
članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je
veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuðeg
imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da
je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene
tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: Najbolji je i najodabraniji onaj, koji se najviše Boga boji. Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju
članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je
veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuðeg
imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da
je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene
tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: . Vjerujem da su sva druga mišljenja
pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

5. Ljudi se meðusobno napadaju, svaðaju i kleveću jedan drugog. Kada
sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog
bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u
razmatranje Ajet: Mi smo razdijelili izmeðu njih dobra ovog svijeta; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

Ljudi se meðusobno napadaju, svaðaju i kleveću jedan drugog. Kada
sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog
bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u
razmatranje Ajet: ; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u
Ezelu odredio svakome njegov dio.

6. U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom
neprijatelj. Meðutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim
onog prema šejtanu, jer Bog veli: Šejtan je vaš neprijatelj, pa ga takvog smatrajte. Iz toga proizilazi, da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom
neprijatelj. Meðutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim
onog prema šejtanu, jer Bog veli: . Iz toga proizilazi, da se smije
mrziti samo šejtan i niko drugi.

7. Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri
tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše
svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od
svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: Nema nijedne životinje na zemlji, a da se Bog ne brine o njoj i da On nije preuzeo u Svoju dužnost brigu o njenu izdržavanju. Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri
tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše
svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od
svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: . Radi toga sam se
odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š.
najveća garancija za moju opskrbu.

8. Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko
na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i
držim se Njegovih riječi: Tko se osloni na Boga, osiguran je. Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.

Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na
zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim
se Njegovih riječi: . Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio
granice.

Ova Esamova izlaganja neobično su se svidjela Belhiji, pa
je dodao: Bog te uputio na pravi put! Ja sam proučavao Tevrat, Indžil,
Zebur i Kur'an i vidio sam da se cjelokupno učenje ovih Knjiga kreće
oko tih osam tačaka. Ko se bude držao tih tačaka, taj radi u duhu
nebeskih Knjiga.

 

Peti dio

Iz gornje dvije priče sigurno si se uvjerio, da ti nije potrebno
veliko znanje, a sada ću ti objasniti, šta je potrebno onome koji želi
poći pravim putem.

Prije svega potreban mu je odgojitelj (muršid), koji će iz njegove
duše odstraniti sve zle navike i učiniti ga kreposnim i ćudorednim,
slično zemljoradniku koji trijebi trnje i ostale štetne biljke sa svoje
zemlje, da bi mu plod bio što bolji i obilniji. Poziv odgajatelja je
samo nastavak poziva Božijeg Poslanika. Muhammed a.s. je poslat da
uputi narod na Božiji put. No on nije mogao ostati meðu nama zauvijek.
Kao i svi ljudi tako je i on morao umrijeti i nestati izmeðu nas, ali
su zato ostali njegovi zastupnici, koji će i dalje pokazivati svijetu
pravi put. Za Božijeg zastupnika traži se na prvom mjestu da je alim
(učen), ali ni sama učenost nije jedini uvjet.

Ja ću ovdje ukratko upozoriti na glavna svojstva koja moraju da
krase pejgamberove zastupnike na zemlji. U prvom redu alim ne smije
biti materijalist niti pohlepan za položajima. Isto tako nužno je da
bude pristalica priznatog autoriteta, čiji se učitelji postepeno dižu i
vežu za najvećeg učitelja, Muhammeda a.s.. Nadalje, mora posjedovati
veliku dozu vještine u vježbanju duha s apstinencijom ili umanjivanjem
jela, spavanja i govora, čestom molitvom, milodarom i postom. Družeći
se sa svojim muršidom naučit će se ćudorednom i kreposnom životu.
Strpljivost, zahvalnost i odanost prema Svemogućem, pouzdanost u Boga,
uvjerenje u istinu, skromnost, duševna smirenost, blagost, poniznost,
znanje, stid, vjernost, ponos i nada, sve su to svojstva, koja učitelj
mora posjedovati, pa tek onda da bude dostojan da ga slijede. No ovakvi
su vrlo rijetki. Tko bi ipak imao sreću da naðe učitelja sa spomenutim
svojstvima i da ga ovaj primi, dužan je da ga poštuje i javno i tajno.
Javno će ga poštivati na taj način, što će se ustezati od svake kritike
i rasprave s njime, makar znao da je učitelj pogriješio. Serdžadu će mu
sterati samo kad bude htio klanjati, a kad obavi namaz dići će je. Ne
smije pred njim klanjati mnogo nafile. Izvršavat će njegove naredbe
koliko god je moguće. Nije dovoljno samo formalno izvršavati naredbe
šejha. U sve što vani manifestira mora biti i u duši uvjeren i svojom
unutrašnjošću to potvrðivati. U tome bi se sastojalo tajno poštivanje.
Ako nisi u stanju i prividno i stvarno ukazivati odanost prema svome
šejhu, onda ti je bolje da ga napustiš.

Nadalje, dužnost je onoga koji reflektira da bude vodič pravom putu,
da izbjegava hrðavo društvo i da time uskrati vlast šejhova nad svojim
srcem, očisti se od prljavštine prokletog sotone, a u svakom slučaju
bit će mu draže siromaštvo od bogatstva.

Upamti, da tesavvuf (misticizam) ima dva glavna svojstva: ispravnost
(istikamet) i ćudoreðe. Tko bude ispravan u svojim postupcima i prema
drugom bude ćudoredan, taj je bez sumnje sufija.

Ispravan je onaj koji žrtvuje svoju udobnost i sreću za sebe, a
ćudoredan je pak onaj koji bi prije drugome popustio i prihvatio
njegovu želju, nego bi ga prisilio i nametnuo mu svoje mišljenje, s tim
da se misli ovog drugog ipak kreću u granicama Šerijata.

Pitao si me da ti objasnim, šta je to obožavanje. Obožavanje se sastoji od tri elementa:

1. izvršavati propise Šerijata,

2. biti fatalista i zadovoljiti se Božijom sudbinom i

3. žrtvovati svoje osobno zadovoljstvo da bi se postiglo Božije zadovoljstvo.

O tevekkulu ti mogu reći, da se sastoji u čvrstoj vjeri u ono što je
Bog dž.š. obećao, odnosno da vjeruješ da ćeš postići ono što ti je Bog
propisao, pa makar se čitav svijet tome suprostavljao, i obratno, ne
možeš doći do onoga što ti nije odreðeno ni uz pomoć svih ljudi.

Biti odan i iskren (ihlas) znači sva svoja djela činiti u ime Boga i
nastojati da se postigne Njegova milost, a ne voditi računa o tome, da
li će te drugi pohvaliti ili pokuditi.

Licemjerstvo (rija) proizlazi iz obožavanja ljudi. Izbjeći se tomu
može jedino uvjerenjem, da su svi ljudi potčinjeni Božijoj sudbini i da
nisu u stanju učiniti nikome nikakve štete ni koristi bez Božije volje.
Ako budeš zamišljao ljude moćnim, onda se bez sumnje ne možeš oteti
licemjerstvu.

Na neka tvoja druga pitanja ja sam već odgovorio u svojim djelima, a
na neka je zabranjeno uopće odgovarati. Radi prema ovome što znaš pa
ćeš upoznati i ono što ne znaš.

Od danas me nemoj više tako pitati! Ubuduće imaj u vidu ove Božije riječi:

Bilo bi za njih mnogo korisnije da su se strpjeli i sačekali dok doðu.

.

Nemoj me ništa pitati prije nego ti ja sam objasnim. Naime
nemoj hitjeti sa pitanjem; možda ćeš sam doći do spoznaje ili će ti
sami dogaðaji otkriti istinu:

Ne hitite, pokazat ću vam Svoje dokaze!

Ne pitaj prije vremena; znaj da ćeš najprije spoznati putujući:

A zar ne putujete po zemlji i ne promatrate prirodu.

Ako budeš putovao i promatrao Božija stvorenja i u svojoj ćeš duši
otkriti čudesa. Budi spreman da žrtvuješ i dušu svoju. Žrtvovati dušu
svoju je najveće djelo dobročinstva.

Zun-nuni Misri, obraćajući se jednom od svojih ðaka, rekao je: Ako
si spreman da žrtvuješ i dušu, doði ovamo; ako nisi, onda se udalji od
tesavvufa!

Šesti dio

Primi od mene osam stvari, ako ne želiš da ti one na Sudnjem Danu budu tužitelji. Četiri su zapovijedi, a četiri zabrane.

Zabrane su:

1. Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o
bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono
je izvor svih negativnih i hrðavih svojstava, kao što su licemjerstvo,
zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo
kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je
izvor svih negativnih i hrðavih svojstava, kao što su licemjerstvo,
zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Ali
ako se pred tobom povede diskusija o jednom pitanju i ti vidiš da
istina bez tebe neće izaći na vidjelo, u tom slučaju moraš se i ti
umiješati u raspravu, ali samo s namjerom da pridoneseš pobjedi istine.
Za takvu namjeru postoje dva znaka:

a) da ti je stalo samo do toga da se doðe do istine, pa svejednako došla ona od tebe ili od tvoga protivnika;

b) da ti bude draže voditi raspravu u samoći nego pred svijetom.

Reći ću ti još nešto. Pitati znači odvesti bolesnika od srčane
bolesti liječniku da ustanovi bolest, a odgovor je ustanovljenje
dijagnoze i pokušaj da se bolesnik izliječi. Pravi alim pak liječi samo
onoga za kojeg drži da se može izliječiti. Ako je bolest kronična i
neizlječiva sva vještina liječnika bit će u tome da uvidi besmislenost
liječenja i da badava ne troši vremena.

Neznanje je vrlo opasna bolest. Ona se dijeli na četiri vrste. Samo
je jedna izlječiva a druge tri je besmisleno liječiti, a to su:

(I) Tko pita iz zavidnosti, tko okreće leða od nauke iz mržnje, tomu
ne treba odgovarati. Makar mu najbolje i najjasnije odgovorio, time ćeš
mu samo povećati mržnju, neprijateljstvo i zavidnost. Najbolje je
ovakve ostaviti neka i dalje boluju od ove bolesti, kao što veli Bog
dž.š.:

Napusti i ne vodi računa o onome koji je zaboravio Mene i koji traži samo ovozemna uživanja!

Zavidnik sa svim što radi i govori raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegova znanja:

Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.

(II) Tko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizlječiva. Isa a.s. je rekao:

Bio sam u stanju proživjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovjeka.

Ovdje se pod glupim misli čovjek koji se bavio naukom vrlo kratko
vrijeme i naučio nešto malo iz vjerske i svjetske znanosti, pa misli da
nitko nema učeniji od njega. Zato se upušta u rasprave sa najvećim
kapacitetima koji su čitav svoj život potrošili u istraživanju i
izučavanju raznih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne pozna
nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je suvišno odgovarati.

(III) Tko želi da sazna i jedino s tom namjerom pita, ali je toliko
glup da nije u stanju i pored najboljeg tumačenja i odgovora razumjeti
stvar. Bolje je da se ovakvom uopće ne odgovara.

Muhammed a.s. je rekao:

Nama, Božijim poslanicima nareðeno je da općimo s ljudima prema njihovoj umnoj sposobnosti.

(IV) Što se tiče izlječive bolesti neznanja, ona je obilježena time
što bolesnik želi bez ikakve srdžbe, zavidnosti i strasti da doðe do
spoznaje, jer pita ne iz zavidnosti i inata, već iz ljubavi prema
saznanju. Radi toga je potrebno liječiti ovog bolesnika i odgovarati mu
na njegova pitanja.

2. Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe
vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se
čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što
govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je
rečeno Isau a.s.:

Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe
vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se
čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što
govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je
rečeno Isau a.s.:

Najprije kaži sebi, pa ako budeš uspio da sam primiš svoj savjet, onda možeš govoriti drugima. Inače, stidi se svog Boga!

Ako se pak primiš vaza i uloge upozoritelja potrebno je da se tada čuvaš dvaju svojstava:

a) da se čuvaš ukočenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog štiva,
jer ovakav način izražavanja znači truhlost duše i slabost srca.
Upozoravati znači potsjetiti čovjeka na užas paklene vatre i na njegovu
nedovoljnu zahvalnost Stvoritelju, te ga time potaći na razmišljanje o
životu koji je besmisleno potrošio i o preprekama koje mu stoje na putu
kao što je bojazan od slabog završetka ovog života i pomanjkanja imana
pri predaji duše. Isto tako poučiti ga da razmišlja, da li će biti u
stanju odgovoriti Munkiru i Nekiru i da li će biti u stanju preći preko
Sirat-ćuprije ili će se strovaliti u provaliju. Takoðer će razmišljati
i o svom položaju na Sudnjem Danu. Sve ove stvari čovjek mora imati na
umu i o njima razmišljati, i to na taj način, da mu se, kada o tome
misli, srce potrese i nastane velika uznemirenost i nespokojstvo u
njegovoj duši. Izazvati ovakvo stanje u čovjeku znači opomenuti ga. A
vaziti pak znači upoznati čovjeka sa ovim stvarima da bi upoznao svoje
nedostatke u izvršavanju dužnosti, kako bi se jedanput opametio i
pokušao povratiti i nadoknaditi ono što ga je prošlo. Naravno da će
vaiz u svojoj propovijedi nastojati da bude što razumljiviji, slično
čovjeku, koji gledajući kako prijeti opasnost jednoj kući od poplave
pohita da upozori ukućane na tu opasnost. Kao što se ne može ni
zamisliti da bi se ovaj u toj opomeni služio nerazumljivim i nejasnim
izrazima, tako isto ni vaiz se ne smije služiti kojkakvim lakonskim
dvosmislenim riječima i rečenicama.

b) nije dobro da ti bude jedina želja da okupiš oko sebe što više
slušača i da ti slušači, derući svoja odijela, pokazuju strah, a ti s
ovim hoćeš da se kaže, kako je tvoj glas dobar i kako si ti izvrstan
vaiz, jer ovakav tvoj postupak odaje težnju ovozemnom dobitku.
Naprotiv, trebaš odvraćati svijet od dunjaluka, a upućivati ga da se
sprema za onaj svijet, da bude pokoran Bogu, nepohlepan za ovozemnim
uživanjem, da bude darežljiv i Bogobojazan, da ih poučiš o ibadetu, jer
su oni po svojoj prirodi skloni učiniti ono što je u oprečnosti sa
Šerijatom i ćudorednim načelima. Zato ih zastraši i upozori na loše
posljedice takvog njihovog postupka, kako bi se dozvali, popravili i
ustegli od grijeha. Ovakav način upućivanja jedini se može nazvati
pravim vazom. Sve drugo bit će daleko od propovijedi i više će biti
štetno negoli od koristi, pa je potrebno takve vazove zabraniti i
odvratiti svijet da ih ne sluša.

3. Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim
dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude
prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu
za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim
dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude
prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu
za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

4. Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača:
vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je – znao on da je
taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo
opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj.
Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi
naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj
vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A
to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila
bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a
voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju,
željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i
željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta
opasnije od ovakve želje.

Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara,
ministara i njegovih službenika. Jednako je – znao on da je taj poklon
od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza,
jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio
hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog
dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi
uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve
skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta,
što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti
nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti
opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti
nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od
ovakve želje.

Čuvaj
se i nemoj da te sotona zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele
da je dobro uzeti od vladara hediju, pa je podijeliti nemoćnim i
siromašnim s motivacijom da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala
kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je
mnogima odsjekao glavu. O ovome smo mi opširno govorili u Ihja-ul-ulumu.

Ovo su, eto, četiri stvari kojih se moraš čuvati i koje smo označili
kao zabrane. Mi smo ti preporučili još četiri druge koje moraš raditi,
a to su:

1. Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa
tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti
Bogu, svom pravom Gospodaru.

Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa
tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti
Bogu, svom pravom Gospodaru.

2. Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer
čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio
drugome ono što sam sebi želi.

Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer
čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio
drugome ono što sam sebi želi.

3. Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti
da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne
sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem
Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata,
filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš
se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca.
Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit
ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je
naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je
radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i
promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana
postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti
čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti
vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao
novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što
ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti
da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne
sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem
Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata,
filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš
se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca.
Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit
ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je
naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je
radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i
promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana
postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti
čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti
vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao
novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što
ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Bog ne gleda u vaš vanjski izgled, niti u vaša djela, nego gleda vaša srca i vaše namjere.

Ako želiš upoznati srce i njegova stanja, onda čitaj Ihja-ul-ulum i
druga moja djela. Upoznati srce prvorazredna je dužnost svokog
pojedinca (fardi-ajn), dok su ostale znanosti, osim onog dijela bez
kojeg se ne mogu obaviti druge vjerske dužnosti, skupna dužnost
(fardi-kifaje).

4. Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

On je često govorio:

Bože, podaj mome ummetu samo onoliko, koliko mu je potrebno da bi
mogao podmiriti nužne potrebe. Neka ne bude ni manje ni više od toga.

Muhammed a.s. je osiguravao opskrbom za jednu godinu samo one
članove svoje zajednice, za koje je znao da nisu baš tako čvrsti i da
imaju u srcima neku slabost, dok je one koji su bili čvrsti u svome
vjerovanju osiguravao opskrbom za samo dan i po.

Mladiću, eto, ovim sam uglavnom odgovorio na tvoja pitanja. Potrebno
je da postupiš po njima i da me ne zaboraviš. Sjeti me se dovom.

Što se tiče dove ja bih ti preporučio ovu, s tim da je često učiš, a naročito iza namaza:

Bože, tražim od Tebe potpunu blagodat, trajnu nepogrešivost, opću
milost, zdravlje, sretan i udoban život, pravo dobročinstvo, opću
udobnost, dobrotu i milost!

Bože, budi uz nas a nemoj biti protiv nas! Sretno završi naše
živote, ispuni naše čiste želje, podaj zdravlje i kad odlazimo i kad
dolazimo, i kad osvićemo i kad omrćemo, uputi nas Svome rahmetu, prospi
svoj oprost na naše grijehe, podaj nam da se popravimo, da nam bude
glavna opskrba Bogobojaznost, da se za vjeru borimo i trudimo i da se
na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od
onih poslova, za koje bi se kajali na Sudnjem Danu što smo ih činili,
olakšaj nam teret naših grijeha, opskrbi nas opskrbom Tvojih
odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sačuvaj nas od vatre
kao i naše očeve,majke, braću i sestre! Učini nam to, tako Ti Tvoje
milosti, o Ti, koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si plemenit,
sve znaš i silan si i zadnji, moćan si i milostiv prema siromasima!
Nema drugog osim Tebe. Slavimo Te; ja sam bio nasilnik. Neka je spas
Muhammedu a.s., njegovoj porodici i svim drugovima njegovim!

(Sa arapskog preveo Husein Ðozo)