Zekat i sadekatu-l-fitr

Jedan od načina kojim se u ovim danima zahvaljujemo Allahu dž.š. jeste putem davanja obaveznog zekata i sadekatu-1-fitra, koje je Uzvišeni Allah dž.š. propisao svim muslimanima koji su materijalno u stanju da ih izvrše, a takvih je meðu nama puno, ali je, na žalost, mali broj onih koji ovu dužnost, posebno zekat, prihvataju i ispunjavaju u potpunosti.
Veliki je broj muslimana koji su dužni davati zekat, a to ne čine, pravdajući se time da izmiruju svoje obaveze prema državi (poreze), poistovjećujući zekat sa njima, što je pogrešno, jer zekat je davanje koje je ibadet, djelo kojim se želimo približiti Allahu dž.š. i precizno je odreðena svrha u koju se može dati, što znači da se ni u kom slučaju ne može poistovjetiti sa porezima koje propisuje i čiju namjenu odreðuje država.

Ima i onih koji odbijaju dati zekat samo zato što im je žao odvojiti se
od dijela svoga imetka, misleći da će ga time umanjiti, a ne znaju
pritom da sami svjesno doprinose da imetak kojeg posjeduju propadne,
jer zaslužuju kaznu zbog neposlušnosti svome Stvoritelju Allahu dž.š.
koji im je imetak dao kao emanet i iskušenje, da se vidi kako će sa
njim postupati, hoće li biti zahvalni ili ne. Uzvišeni Allah dž.š.
kaže: “A one koji zlato i srebro gomilaju i ne dijele ih na Božijem
putu obraduj bolnom kaznom.”
Neki sami odreðuju koliko će dati na ime zekata, a ima i onih koji
slično čine i sa sadekatu-1-fitrom, poigravajući se na taj način sa
ibadetom kojeg je Uzvišeni Allah dž.š. učinio jasnim i preciznim, a
opšti kur’anski stav iznijet u suri El Ahzab, u 36 ajetu, glasi: „Kada
Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica
nemaju pravo da po svom nahoðenju postupe. A ko Allaha i Njegova
Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“
Mnogi koji postupaju suprotno ovom ajetu čine to zbog nepoznavanja
propisa o zekatu i sadekatu-1-fitru, meðutim, ni to ne opravdava
njihove postupke, jer postoje “ehlu-z-zikr”, oni koje Kur’an spominje i
koje trebaju konsultovati, a to su oni koji znaju.
Kaže Allah dž.š.: „A ako vi ne znate, onda pitajte one koji su upućeni.“
Ova Allahova odredba se odnosi na sva pitanja iz domena vjere, meðutim,
još uvijek je malo onih koji su spremni prihvatiti vjeru u potpunosti i
zato mnogi ne žele da im se o vjeri puno govori, jer su svjesni da je
odgovornost u tom slučaju veća, već žele da oni sami sebi i drugima o
vjeri govore, zadovoljavajući svoje hirove i lične, sitne, dunjalučke
interese.
Sadekatu-1-fitr je davanje kojim čistimo naš post i doprinosimo da on
bude uzdignut ka Uzvišenom Allahu dž.š., jer kaže Resulullah a.s. „Post
lebdi izmeðu čovjeka i Njegovog Gospodara, ne uzdiže se sve dok se ne
da sadekatu-l-fitr.“
A po pitanju zekata Uzvišeni Gospodar Allah dž.š. kaže: „U vašim
imecima postoji tačno odreðeni dio koji pripada siromašnima i onima
kojima je imetak uskraćen.“
Zatim kaže: „Uzmi iz imetaka njihovih zekat da bi ih očistio i blagoslovio njime.”
Ovim ajetima nas Allah dž.š. upozorava na obaveznost davanja zekata,
ističući da je u tome zaštita našeg imetka i berićet, to jest način da
se imetak osigura i uveća u toku godine.
Davanje zekata je i najbolji način osiguravanja naše imovine od
propadanja, jer kaže Božiji Poslanik a.s.: „Osigurajte vaš imetak
davanjem zekata“, a takoðer kaže: „Ko da zekat na svoj imetak napustit
će ga zlo.”
Zato, umjesto da tražimo osiguravajuća društva koja će nam garantovati
i čuvati naš imetak, osigurajmo našu imovinu na najbolji način, to jest
davanjem zekata, jer u tom slučaju Allah dž.š. je taj koji nam imovinu
čuva, a u prvom slučaju su ljudi, a ljudima je uvijek interes da
zarade, pa procijenite koji čuvar je bolji, ili tačnije – da li se ova
dva čuvara uopšte mogu porediti!?
Allah dž.š. je učinio obaveznim davanje zekata na: novac, zlato,
srebro, trgovačku robu, poljoprivredne proizvode i druge vrste imovine
koje osoba posjeduje, a koje joj donose zaradu.
Ko posjeduje zlata više od 91,6 grama, novca više od 1437 eura ,
trgovačke robe u istoj vrijednosti…, dužan je izdvojiti 2,5 % od
ukupne sume na ime zekata. Takoðer, zekat je dužan dati i onaj ko
proizvodi različite vrste roba i to 10% na neto zaradu ili 5% na bruto
dobit.
U vrijeme Resulullaha a.s. postojao je bejtul-mal u koji su se slivala
sva sredstva od ovih materijalnih davanja, što potvrðuje da su to
institucionalni ibadeti gdje pojedinac nema pravo sam birati svrhu u
koju će dati, jer je pri raspodjeli sredstava zekata potrebno voditi
računa o prioritetima koje treba pomagati, a pojedinci to nisu u stanju
učiniti.
Prioritet odreðuju nadležni organi Islamske zajednice, uzimajući u
obzir opšte stanje muslimana i njihov opšti interes, što potvrðuju i
riječi Uzvišenog koji, obraćajući se Poslaniku, a.s. kaže: „I uzmi iz
imetaka njihovih zekat…!“ Allah dž.š. nije kazao: „Reci im neka daju
zekat koliko hoće i kome hoće“, već je jasno ukazao da je zekat
preciziran i ima tačnu namjenu, a prioritet za ovu godinu jesu
odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice, to jest Fakultet za
islamske studije i Medresa.
Stoga su u sigurnoj zabludi oni koji daju za pravo sebi i drugima da
tumače riječi Uzvišenog Gospodara prema svom nahoðenju i svom ćejfu,
zadovoljavajući na taj način svoje prohtjeve.
Neka su nam svima na umu riječi Poslanika a.s. upućene onima koji žele
tumačiti Božije riječi: „Ko bez znanja kaže nešto o Kur’anu (kur’anskom
propisu), neka sebi pripremi mjesto u Džehenemu“ ili „Ko bez znanja
kaže nešto o Kur’anu, pogriješio je makar i pogodio.“