Od kafane do Doma Narodne skupštine

U zadnjoj trećini ramazana, u kojoj se nalazi najodabranija noć i koju je Poslanik s.a.v.s. definisao kao trećinu u kojoj Allah dž.š. oslobaða od vatre Svoje robove, neki ljudi bolesnih srca i zatrovanih umova, umjesto da provode u ibadetu, pokušali su, po nalogu svojih mentora iz političkih, udbaških i kriminalnih krugova, izvršiti otvoreni puč u Islamskoj zajednici u Srbiji i tako ovome narodu oduzeti i ono jedino što mu je od dostojanstva, ugleda i identiteta ostalo.

Naši čitaoci su već upoznati sa tokom dešavanja u vezi Islamske
zajednice, ali ono našta treba ukazati ovdje jeste projekt koji je ova
grupa, na čelu sa samoproklomovanim, navodnim reisom, pokušala
instalirati. Njihov glavni argument i jedini, kako kažu, cilj jeste
smjena glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića. Ali, činjenice govore
drugačije. Tri sata nakon što su Mešihatu Islamske zajednice uputili
zahtjev za ostavku Glavnog muftije, ova grupa je donijela odluku o
njegovoj smjeni, proglasila nevažećim sva akta, odredbe i pečate
Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i u organizacionom smislu
priključili se tzv. Islamskoj zajednici Srbije u Beogradu.
Da se radi o očitom činu izdaje i prodaje interesa muslimana, ne samo
Bošnjaka, već i Albanaca i ostalih pripadnika islama, govore sljedeće
činjenice. Grupacija okupljena oko Adema Zilkića se pripojila
porodičnoj zajednici Jusufspahića iz Beograda i proglasila prekid svih
odnosa sa Rijasetom Islamske zajednice u BiH, uprkos vjerskoj,
historijskoj, kulturnoj i etničkoj vezi muslimana u Srbiji sa Sarajevom
koji je bio i ostat će, uprkos željama jednog ministra, ili njegovog
savjetnika, duhovni centar muslimana. U javnosti je Adem Zilkić pokušao
plasirati da je centar tzv. rijaseta u Novom Pazaru, pa nakon nekog
vremena priznaše da će centar ipak biti u Beogradu, a da će u Novom
Pazaru biti jedna kancelarija. Izgleda da gospodi iz tzv. rijaseta (ne
znamo da li se zove rijaset 25. maj ili rijaset Spektra) nije još jasno
gdje im je sjedište ili ga kriju od onog malog broja ljudi koje su
uspjeli zavesti. Da ih podsjetimo. Po ustavu tzv. Islamske zajednice
Srbije, koji je donešen 19. februara ove godine, u članu 21. stoji:
„Sedište Islamske zajednice Srbije je u Beogradu.“ Legalistima tipa
Adem Zilkić, nadamo se, neće pasti na um da postupe suprotno ustavu
svoje organizacije. Ali, za ljude kojima nije svet ni mjesec ramazan,
kojima nije sveta Noć kadarska, kojima nisu sveti interesi svog naroda,
kao od šale je pogaziti sopstvena akta, pa tako i ustav. Po članu 63.
za reisu-l-ulemu i njegovog zamjenika mogu biti kandidovani istaknuti
alimi. Naravno, da bi čovjek po islamskim standardima i našoj tradiciji
bio alim, potrebno je nešto više od srednje islamske škole, što
beogradski „reis“ nema.
Da se radi o očitoj izdaji ukazuje i član 26. ustava porodične
zajednice Jusufspahić i Adema Zilkića u kome decidno stoji „Službeni
jezik Islamske zajednice je srpski jezik.“ Pitanje je kako srpski jezik
može biti službeni jezik narodima koji nisu Srbi. Ili je to želja
odreðenih krugova vlasti u Beogradu da za svoje političke interese
formiraju islamsku zajednicu koja će u svakom trenutku biti spremna da
proda svoje sljedbenike, da potpiše ustav koji gazi elementarna ljudska
prava muslimana, koja muslimanima nameće elemente srpske nacionalne
kulture kao državne simbole.  
Ovo su bili samo neki od povoda zbog kojih je u kafanskom dimu i vonju
viskija i konjaka, u kafanskoj atmosferi, gdje su nedostajali samo
tamburaši, roðena tzv. reformisana islamska zajednica. Sutradan, svi
mediji u Srbiji su se utrkivali ko će više puta pomenuti „imenovan
reis, a smijenjen dosadašnji muftija“ čime su pokazali svoje
tendenciozno i zlonamjerno izvještavanje, lišeno svakog oblika
novinarske etike i profesionalzima, u čemu je prednjačio javni servis
RTS.
Tom sakatom novoroðenčetu pokušao je pomoći da prohoda i predsjednik
novopazarske opštine i glavni politički inspirator  i nalogodavac svih
napada na Islamsku zajednicu Sulejman Ugljanin. On je uoči zadnjeg dana
ramazana pozvao graðane „da dočekaju svog prvog reisu-l-ulemu“ čime se
direktno, kao predstavnik državne vlasti, umiješao u unutarnja pitanja
Islamske zajednice. Ali, očito, mali broj ljudi je čuo njegov poziv,
ili bolje reći vapaj. Toga dana okupio se mali broj pristalica
Sulejmana Ugljanina i njegovog privatnog reisa. Na tom skupu imali smo
prilike vidjeti čelnike Ugljaninove političke grupacije, od generalnog
sekretara, preko sekretara u raznim ministarstvima, čelnika lokalne
samouprave iz Novog Pazara i Tutina do pripadnika obezbjeðenja
novopazarskih tajkuna. Oni su, u isto vrijeme, zadnjeg dana ramazana,
stajali pred zgradom Opštine i, vidno nevozni, pripalili svoje
skupocjene cigare.
Sada je na red došao „babo“ ovog sakatog novoroðenčeta – krugovi
državne vlasti u Beogradu koji su svojim odabranicima ustupili i Dom
Narodne skupštine, želeći, valjda, time da stave do znanja ko su
njihovi miljenici i favoriti. Dijelovi vlasti u Beogradu trebali bi
znati da su i oni prije njih u skupštinska i Vladina zdanja uvodili
mnoge ljude koji nisu imali legitimitet naroda i da su svi ti pokušaji
ostali bez rezultata. Ne može se volja muslimanskih naroda u Srbiji
kreirati u Narodnoj skupštini. Predstavnici muslimana su oni koje
muslimani žele, a ne oni kojima se otvore vrata Narodne skupštine.
Gospoda iz Beograda je izgleda mislila da ako magarcu stave kravatu,
dobit će lijepog i korpulentnog gospodina, ali su se, izgleda, jako
prevarili.