HomeAktuelnostiOd kafane do Doma Narodne skupštine 31. Oktobra 2007. Aktuelnosti 593 U zadnjoj trećini ramazana, u kojoj se nalazi najodabranija noć i koju je Poslanik s.a.v.s. definisao kao trećinu u kojoj Allah dž.š. oslobaða od vatre Svoje robove, neki ljudi bolesnih srca i zatrovanih umova, umjesto da provode u ibadetu, pokušali su, po nalogu svojih mentora iz političkih, udbaških i kriminalnih krugova, izvršiti otvoreni puč u Islamskoj zajednici u Srbiji i tako ovome narodu oduzeti i ono jedino što mu je od dostojanstva, ugleda i identiteta ostalo. Naši čitaoci su već upoznati sa tokom dešavanja u vezi Islamske zajednice, ali ono našta treba ukazati ovdje jeste projekt koji je ova grupa, na čelu sa samoproklomovanim, navodnim reisom, pokušala instalirati. Njihov glavni argument i jedini, kako kažu, cilj jeste smjena glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića. Ali, činjenice govore drugačije. Tri sata nakon što su Mešihatu Islamske zajednice uputili zahtjev za ostavku Glavnog muftije, ova grupa je donijela odluku o njegovoj smjeni, proglasila nevažećim sva akta, odredbe i pečate Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i u organizacionom smislu priključili se tzv. Islamskoj zajednici Srbije u Beogradu. Da se radi o očitom činu izdaje i prodaje interesa muslimana, ne samo Bošnjaka, već i Albanaca i ostalih pripadnika islama, govore sljedeće činjenice. Grupacija okupljena oko Adema Zilkića se pripojila porodičnoj zajednici Jusufspahića iz Beograda i proglasila prekid svih odnosa sa Rijasetom Islamske zajednice u BiH, uprkos vjerskoj, historijskoj, kulturnoj i etničkoj vezi muslimana u Srbiji sa Sarajevom koji je bio i ostat će, uprkos željama jednog ministra, ili njegovog savjetnika, duhovni centar muslimana. U javnosti je Adem Zilkić pokušao plasirati da je centar tzv. rijaseta u Novom Pazaru, pa nakon nekog vremena priznaše da će centar ipak biti u Beogradu, a da će u Novom Pazaru biti jedna kancelarija. Izgleda da gospodi iz tzv. rijaseta (ne znamo da li se zove rijaset 25. maj ili rijaset Spektra) nije još jasno gdje im je sjedište ili ga kriju od onog malog broja ljudi koje su uspjeli zavesti. Da ih podsjetimo. Po ustavu tzv. Islamske zajednice Srbije, koji je donešen 19. februara ove godine, u članu 21. stoji: „Sedište Islamske zajednice Srbije je u Beogradu.“ Legalistima tipa Adem Zilkić, nadamo se, neće pasti na um da postupe suprotno ustavu svoje organizacije. Ali, za ljude kojima nije svet ni mjesec ramazan, kojima nije sveta Noć kadarska, kojima nisu sveti interesi svog naroda, kao od šale je pogaziti sopstvena akta, pa tako i ustav. Po članu 63. za reisu-l-ulemu i njegovog zamjenika mogu biti kandidovani istaknuti alimi. Naravno, da bi čovjek po islamskim standardima i našoj tradiciji bio alim, potrebno je nešto više od srednje islamske škole, što beogradski „reis“ nema. Da se radi o očitoj izdaji ukazuje i član 26. ustava porodične zajednice Jusufspahić i Adema Zilkića u kome decidno stoji „Službeni jezik Islamske zajednice je srpski jezik.“ Pitanje je kako srpski jezik može biti službeni jezik narodima koji nisu Srbi. Ili je to želja odreðenih krugova vlasti u Beogradu da za svoje političke interese formiraju islamsku zajednicu koja će u svakom trenutku biti spremna da proda svoje sljedbenike, da potpiše ustav koji gazi elementarna ljudska prava muslimana, koja muslimanima nameće elemente srpske nacionalne kulture kao državne simbole. Ovo su bili samo neki od povoda zbog kojih je u kafanskom dimu i vonju viskija i konjaka, u kafanskoj atmosferi, gdje su nedostajali samo tamburaši, roðena tzv. reformisana islamska zajednica. Sutradan, svi mediji u Srbiji su se utrkivali ko će više puta pomenuti „imenovan reis, a smijenjen dosadašnji muftija“ čime su pokazali svoje tendenciozno i zlonamjerno izvještavanje, lišeno svakog oblika novinarske etike i profesionalzima, u čemu je prednjačio javni servis RTS. Tom sakatom novoroðenčetu pokušao je pomoći da prohoda i predsjednik novopazarske opštine i glavni politički inspirator i nalogodavac svih napada na Islamsku zajednicu Sulejman Ugljanin. On je uoči zadnjeg dana ramazana pozvao graðane „da dočekaju svog prvog reisu-l-ulemu“ čime se direktno, kao predstavnik državne vlasti, umiješao u unutarnja pitanja Islamske zajednice. Ali, očito, mali broj ljudi je čuo njegov poziv, ili bolje reći vapaj. Toga dana okupio se mali broj pristalica Sulejmana Ugljanina i njegovog privatnog reisa. Na tom skupu imali smo prilike vidjeti čelnike Ugljaninove političke grupacije, od generalnog sekretara, preko sekretara u raznim ministarstvima, čelnika lokalne samouprave iz Novog Pazara i Tutina do pripadnika obezbjeðenja novopazarskih tajkuna. Oni su, u isto vrijeme, zadnjeg dana ramazana, stajali pred zgradom Opštine i, vidno nevozni, pripalili svoje skupocjene cigare. Sada je na red došao „babo“ ovog sakatog novoroðenčeta – krugovi državne vlasti u Beogradu koji su svojim odabranicima ustupili i Dom Narodne skupštine, želeći, valjda, time da stave do znanja ko su njihovi miljenici i favoriti. Dijelovi vlasti u Beogradu trebali bi znati da su i oni prije njih u skupštinska i Vladina zdanja uvodili mnoge ljude koji nisu imali legitimitet naroda i da su svi ti pokušaji ostali bez rezultata. Ne može se volja muslimanskih naroda u Srbiji kreirati u Narodnoj skupštini. Predstavnici muslimana su oni koje muslimani žele, a ne oni kojima se otvore vrata Narodne skupštine. Gospoda iz Beograda je izgleda mislila da ako magarcu stave kravatu, dobit će lijepog i korpulentnog gospodina, ali su se, izgleda, jako prevarili.
