Zukorlic : Moj civilizacijski concept je prejak za ovo okruženje

Intervju "Osloboðenja": Muamer Zukorlić , glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji
 Moj civilizacijski concept je prejak za ovo okruženje
Nedavni
izbor Adema Zilkića za vrhovnog poglavara Islamske zajednice Srbije
dodatno je produbio političke i vjerske podjele u sandžačkoj regiji.

Na
prvom pojavljivanju u Novom Pazaru Zilkiću su jedni klicali, drugi
zviždali, a dvije grupe sandžačkih Bošnjaka razdvajao je policijski
kordon. Mediji u Srbiji podržali su Zilkića i njegove sljedbenike,
kojih je, politički gledano, najviše uz SDA i Sulejmana Ugljanina. Na
drugoj strani, bez medijske podrške, ali sa većinom vjernika, tvrdo je
stao glavni muftija Muamer Zukorlić, koji je i rektor Internacionalnog
univerziteta u Novom Pazaru i najuticajnija ličnost u vjerskim i
kulturno-prosvjetnim krugovima u Sandžaku. Ljut na srpske medije,
Zukorlić tvrdi da su u odnosu na Islamsku zajednicu izvršili krajnje
neprincipijelan udar, što se, kaže, ne bi desilo u slučaju neke druge
crkve i vjerske zajednice.To ga je, veli, posebno zaboljelo.

Islamska zajednica Srbije dobila je reisa?

"Ne
mogu da prihvatim da je Srbija dobila reisa. Reis se tako ne dobija,
reis nije kolač koji se pravi u restoranu i sutradan se servira preko
ruke Hamdije Jusufspahića. Meni je žao što sam u prilici da pojašnjavam
fenomene za koje nikad nisam vjerovao da se mogu desiti od ljudi koji
nose ahmedije na glavama. Ali, koliko god to bilo gorko i čemerno, to
pokazuje kroz šta je sve islamska zajednica prošla u proteklom stoljeću
i što su sve naslage i posljedice teških nedemokratskih vremena u
kojima je Islamska zajednica bila žrtva. Naš put i autonomnost, poslije
četrnaest plodnih godina, ulazi u jednu dramatičnu fazu iz prostog
razloga što postoje faktori – bezbjednosni i politički – koji Islamskoj
zajednici ne dozvoljavaju da uspješno okonča svoju borbu za
autonomnost. Desilo se svojevrsno pravno nasilje, svojevrsna hajdučija,
neuspjeli puč grupe ljudi koja je pokušala da ono što godinama nije
polazilo za rukom porodici Jusufspahić, zbog njihove demaskiranosti
pred narodom, sada upakuju u izvjesnog Adema Zilkića, kroz formulu
navodnog vječitog počasnog reisa, što ne postoji u tradiciji islama na
bilo kom prostoru u svijetu, i sada iz epruvete tek izašlog gospodina
Zilkića, koji me neodoljivo podsjeća na jedan knjiški lik iz crnogorske
istorije.


 
Zilkić tvrdi da ima ogromnu većinu u Zajednici?


Vratiću se tom Vašem pitanju, samo da kažem da nije riječ samo o
pravnom, nego i moralnom i duhovnom nasilju koje se ogleda u tome da je
grupa ljudi u ramazanu mjesecu, u najsvetijem danu, u zadnjoj trećini,
u vrijeme prosvjetljenja ljudskih duša, izabrala baš taj trenutak da
udari na Islamsku zajednicu, pokuša razoriti njen sistem i nešto što je
ne zakonito predstavi kao kult Islamske zajednice. Pominje se, recimo,
stoprocentna podrška imama u Novoj Varoši. Istine radi, tamo postoji
samo jedan imam i on nije potpisnik njihovog puča. Toliko je laži u
svim njihovim podacima! Kažu da ih je 50 od sto imama u Novom Pazaru
podržalo, a to je gnusna laž. Tačno je da je od 43 imama potpis stavilo
njih osam, a da je više od 15 imama potpisalo izjavu povratka,
obrazlažući to činjenicom da su bili prevareni i da nisu stavljali
potpis na ovo što se desilo i što se dešava sada, već da su korištene
druge formulacije, tipa – da li ste za jedinstvo, da li ste za
ravnomjeran razvoj Islamske zajednice na svim područjima…

Drugo,
nakon pokušaja promocije tog navodnog reisa u centru grada, u želji da
se okupi što veći broj ahmedija i ta slika pošalje u svijet, desila se
još jedna prevara. Od nekih 40-ak ahmedija, 15 je ljudi koji uopšte ne
rade u Islamskoj zajednici, devet ih je bez medrese, trojica su
penzioneri. Ostaje desetak ljudi koji su buntovnici i koji su, ustvari,
sve ovo i napravili. Nisu izvukli ni jednog čovjeka iz Mešihata, ni
jednog sa vjerskih studija, iz Medrese, Glasa islama, iz sistema
dječjih vrtića, a to su ključni stubovi Islamske zajednice. Niko nije
okrunio ustanove koje pominjem. Niko nije otišao, što govori koliko je
udar vještački napumpan.

Postoje li podjele meðu Bošnjacima i koliko su one značajne?


Ne slažem se s tom tezom. Koliko god nekome paradoksalna bila ova moja
paralela, reći su: od 1990. godine Bošnjaci u Sandžaku nisu bili
homogeniji nego što su danas. To je realnost. Prošetajte pešterskim
selima, ili dijelovima naših mahala, ljudi će reći da je ovo pokušaj
"ubijanja" posljednjeg rova opstanka Bošnjaka na ovom prostoru. Jer,
Islamska zajednica je posljednji stožer okupljanja. Sve do sad bilo je
razdvajanje, da li političko, organizaciono ili po nekoj drugoj osnovi.
Sve smo imali u duplikatu – stranke, humanitarne organizacije ("Merhamet", "Preporod"…) i sve je uništeno.

Reis Zilkić dio problema vidi i u Vama?


Nemojte ga, molim Vas, preda mnom zvati reis! covjek ima svoje ime i
prezime. Tako je, ja sam glavni problem i u početku nisam shvatao
koliko sam problem. Bio sam u Maroku i ta neformalna grupa dala mi je
najprije rok od šest sati da podnesem ostavku. To im se učinilo
predugačko (bojali su se da ne doletim na nekom čarobnom ćilimu iz
Maroka) i onda su mi dali tri sata… Tražio sam da mi kažu šta mi se
zamjera i, osim par fraza, da nedemokratski upravljam Islamskom
zajednicom (sa elementima diktature), neki su pominjali problem moje
političnosti. Sve je izmišljeno, jedino je istina – "problem" će biti
riješen ako odem.

Zagovarali ste veću autonomiju regionalnih centara?


Novo ustrojstvo objedinjene Islamske zajednice jeste vrlo
decentralizirano. Tu su, prema našem Ustavu, četiri muftijstva –
sandžačko, preševsko, beogradsko i novosadsko. Ne računajući porodičnu
manufakturu Jusufspahić (beogradska Bajrakli džamija) uz mene je
većina, čak i ako se uzme ova Ugljaninova hajdučija sa Zilkićem. Tu
dileme nema. Zalagao sam se za decentralizaciju upravne linije i
vertikale u Zajednici, po čemu je najdecentraliziranija od svih na
Balkanu. Tačno je da insistiram na disciplini, bilo u administraciji,
bilo meðu imamima, to jeste osnova mog djelovanja 14 godina. cinjenica
da smo protekle dvije sedmice bili prva vijest u svim važnim medijima
devet dana, upravo govori koliko je Islamska zajednica značajna, da
budem malo neskroman i kažem – na čelu sa muftijom Zukorlićem.

Vi ste i dalje za to da, administrativno, centar Islamske zajednice u Srbiji bude u Novom Pazaru, a duhovno u Sarajevu?


Radi se o pokušaju da se profitira iz jednog jeftinog, poltronskog,
navodnog prosrpskog patriotizma. To je osnovna svrha manipulacije.
Pitanje duhovnog centra nije pitanje odluka, to je pitanje
tradicionalno-istorijskih činjenica. Ne može neko sada da sjedne i kaže
da će Beograd biti duhovni centar muslimana.Riječ je o Islamskoj
zajednici kao organizaciji, o muslimanima kao individuama sa svojom
duhovnošću. To je isto kao da neko odluči da Teheran bude duhovni
centar protestanata. Može, ali to je neodrživo i smiješno. Beograd može
da bude centar muslimanima onoliko koliko ih
tamo ima i koliko tamo
postoji duhovne infrastrukture za to. Mi smo tradicionalna Islamska
zajednica, znači da svoju organizaciju baziramo na nekim kanonskim i
tradicionalnim načelima. Zna se koji sun a Balkanu veliki islamski
centri i to se ne može preko noći promijeniti. Sarajevo je duhovni
centar muslimana, Bošnjaka uglavnom, i svih drugih koji to tako
doživljavaju na povećem komadu Balkana, a ne samo u Srbiji. Ako je
katolicima duhovni centar Vatikan, da li to neko njima osporava?
Apsolutno ne.

Kako gledate na poreðenje sa Pravoslavnom crkvom u BiH i vezama sa SPC-om?


Ako je pravoslavcima u Bosni duhovni centar u Beogradu i to niko ne
osporava, u čemu je problem? Neki kažu: oni su crkva, mi nismo crkva,
ali zakon kaže da smo ravnopravni i kao crkva, i kao vjerska zajednica.
Ovdje su, ipak, u pitanju dvije koncepcije. Ne samo organizaciono, već
i dvije moralne koncepcije. Ova grupa ljudi (uz Zilkića – prim. D.B.)
hoće poltronsku Zajednicu, a mi hoćemo partnersku. E, sada, pošto oni
hoće poltronsku, onda oni tipuju na emocije srpskog pravoslavnog življa
koji treba nahuškati na muftiju Zukorlića koji "hoće da nas odvede u
Sarajevo". To je jeftin trik, jeftin pokušaj koji će teško neko u
Srbiji da proguta.

Optuživali su Vas i za secesionizam?


Da sam imao takve aspiracije, ne bih se mogao sakriti. Dalje, zašto bih
se borio za jedinstvo Islamske zajednice Srbije, zar mi ne bi više
odgovarala Islamska zajednica Sandžaka kakva je bila prije, bez ostatka
Srbije? Trenutno razgovaramo na Univerzitetu. Ako sam na bilo koji
način htio podstaći secesionističke aspiracije u Sandžaku, zašto bih
pravio internacionalni, a ne sandžački univerzitet?! Zašto bih otvarao
departmane Univerziteta u Nišu, Pančevu i u Subotici?! A mogao sam
napraviti sandžački nezavisni univerzitet, isto kao i ovaj. Onaj ko
hoće da bježi iz države, ne pravi kopče širom te države. Nažalost, nema
dovoljno ljudi u vrhu države da prepoznaju integracione projekte koji
dolaze iz Novog Pazara.

Da li je Ministarstvo vjera odgovorno za ovo što se dogaða u Islamskoj zajednici?


Jeste odgovorno. Spustit će se tenzije i ovo će morati da ima domaći
sudski, možda i meðunarodni epilog. Iscrpit ćemo sva pravna sredstva
unutar države i, ako ne budu dali rezultat – ići ćemo do Strazbura.
Toliko su argumenti jaki da uopšte ne sumnjam u ishod.

Jeste li imali osam glasova podrške iz Crne Gore, kako tvrdi Zilkić?


U Novom Pazaru postoje 43 imama, imenom i prezimenom mogu reći koji su
potpisali podršku njima – njih osam. On (Zil kić – prim. D.B.) kaže da
ima 50 od sto. U Prijepolju, takoðe, nemaju većinu, gdje ima 11 imama.
U Sjenici se desio totalni zaokret. Potpisala je apsolutna većina, ali
se apsolutna većina vratila i u Sjenici imamo potpunu kontrolu po
relaciji imama. Ostao je Mustafa Makić, njegov zet u selu Rasno, njegov
sin i sestrić i još jedan sestrić u Novom Pazaru. Zilkića dobro
poznajem i radi se o onoj narodnoj: Recite veliku laž, pa neka – uhar
je, ostat će nešto.


Neki predlažu da se sjedne i
dogovori, Vi pominjete sudove, Zilkić se ne oglašava mnogo. Može li
sandžačka stvar vremenom "leći", kako to narod voli da kaže?


To se može desiti samo u slučaju da država odluči da napravi istorijsko
nasilje. Ne samo pravno, nego i praktično. Treba neko da doðe i natjera
90 od sto imama da kleknu jednoj oktroisanoj i falsifikovanoj
kategoriji koju oni zovu reisul-ulema. Da neko izbaci 80 radnika iz
Medrese i natjera ih da kleknu pred tom "kategorijom", isto tako na
Univerzitetu,
u Mešihatu kao centrali, da neko ekipu na čelu sa
muftijom Zukorlićem izbaci. Imamo velikih problema oko nas, ali nemamo
više u grudima. Stvar je ogoljena, Ugljanin je ušetao u taj prostor,
proces će potrajati i štete već ima.

Sulejman Ugljanin, od državnog neprijatelja do koalicionog partne ra?


U pitanju vidim odgovor i to najbolje govori o gospodinu Ugljaninu. Od
državnog neprijatelja broj jedan – prijatelj broj jedan. Od čovjeka
koji je bio prijetnja ovoj državi – čovjek s kojim se želi
stabilizirati ovaj prostor. Devedesete godine Ugljanin traži
autonomiju, onda mu je to malo pa traži republiku (na stadionu 29. jula
1991.), nakon toga traži specijalni status pod meðunarodnim nadzorom,
poslije pravi paravojni sistem da odbrani Sandžak i zbog toga biva
proglašavan neprijateljem, za njim se raspisuje potjernica… Nikada
njegov predmet nije procesuiran, što je nezamislivo. Ako se pokrene
optužba tog nivoa, ona se mora procesuirati, da li odustajanjem od
gonjenja, presudom, amnestijom…

 I onda imamo Ugljanina prije
Turske i Ugljanina poslije Turske. Prije Turske imamo Ugljanina
jastreba, koji hoće da šalje za Beograd vojnike u metalnim kovčezima, a
poslije toga čovjeka koji više neće ništa, ni republiku, ni autonomiju,
ni specijalni status, neće ništa, samo hoće da Zukorlić ode sa pozicije
muftije. Postao je miljenik vlasti, a svaka vlast voli poltrone, jer su
jeftini za održavanje. Partneri su skupi i traže puno, uz to i
poštovanje. On je dobio taj status, mora da odradi ulogu Rahmana
Morine, Redžepa Hodže, Sejda Bajramovića, da otrči tu štafetu i za
uzvrat će mu biti zatvorene sve kriminalne radnje koje je radio, sve
optužnice… Ali, mora još malo prljavog posla da odradi, a jedan od
tih poslova je da se ugrozi muftija Zukorlić koji ne prihvata
poltronski odnos prema državi, koji ima viška dostojanstva i to
dostojanstvo ne krije, koji je Islamsku zajednicu uspio da podigne na
nivo najznačajnijeg društvenog faktora, ne samo ovdje nego i u samoj
državi… Moj civilizacijski koncept je prejak za ovo okruženje i lakše
je pokušati ugroziti taj projekat nego ga prihvatati.

Rasim Ljajić?


To je neko koga je trebalo mi da proganjamo za to što nas proganja
Ugljanin i da bi smo dokazali da smo jednaki i prema Ugljaninu i prema
njemu. Sa Ljajićem smo u elementarnoj komunikaciji, i sa Džemailom
Suljevićem, i sa Murićem, i Imamovićem i drugim političarima sandžačkim
imamo isti odnos. Isti takav odnos imali bi smo i sa Ugljaninom da je
prihvatio činjenicu da je on jedan od političara, da on ovdje nije
ruski car i da ne može Sandžakom vladati doživotno kako je to zamislio.

Šta možete reći o "braći", poznatijim kao vehabije?


Da ne ulazimo u leksička i jezička razjašnjavanja, za mene je to grupa
ekstremista i oni su bitni samo ako ih neko zloupotrijebi. Oni ovdje
apsolutno nemaju uporište meðu narodom i za to dugoročno ne mogu da
budu opasnost. Ali, ako ste pratili kada sam nabrajao dogaðaje, bili su
treća karika u napadu na Islamsku zajednicu. Dvojica su već priznala da
sam bio meta njihovih priprema i specijalnog suda za likvidaciju. Ta
grupa ekstremista, u ime islama, koja preferira jedan drugi oblik
poimanja vjere i prije svega isključivo ponašanje prema svima koji
misle drugačije, bila je opasna zato što je instruirana. Više puta sam
ponovio da je najbitnije da se otkrije pozadina njihovog djelovanja, ko
im je dao oružje i ko im je pomogao da se oružje nabavi. Riječ je o
grupi siromašnih mladića koji nemaju finansijskog i drugog kapaciteta
za posjedovanje one količine oružja. Znači, postoji neko iza njih. Mi
imamo informacije, ali ne želimo da ih iznosimo, već to treba da urade
istražni organi.

Reis Cerić je pisao predsjedniku Srbije, odgovorio je njegov kabinet. Imate li komentar?


Mislim da je izuzetno važno što je reisu-l-ule ma Cerić uputio to pismo
i da je Bosna kao država bolje ureðena onda bi smo već imali pismo,
recimo Harisa Silajdžića prema Borisu Tadiću, ili nekom drugom. Imali
smo prije nekoliko mjeseci pismo predsjednika Tadića Filipu Vujanoviću
u Crnoj Gori, od koga se tražilo da zaštiti objekte SPC-a. Očito da su
u pitanju dvojni standardi i to i jeste jedan od osnovnih uzroka što
nam se sve ovo dešava.

Jeste li vlastoljubivi? Kažu (opet Zilkić) da ne možete biti broj dva, ne daj Bože ispod toga?


Ne znam kako to izgleda i za to ne mogu da se izjasnim. Kada bih po
svaku cijenu želio biti broj jedan, prihvatio bih koncepciju
reisu-l-uleme u Srbiji. Uostalom, zar mislite da bi mene zaobišli sa
ponudom koncepta koji su nudili? To se nudi Jusufspahiću i Zilkiću tek
kad su se uvjerili da ja neću.


Nudili su Vam?


Apsolutno! Pa i ta država, dio države koji hoće da ima svoga reisa,
uvjerio se da nikad neću prihvatiti da budem reis u Srbiji zato što
smatram da ta institucija ne treba da postoji na taj način. Drugo, da
neću prihvatiti taj odnos kakav želi neko iz Beograda sa tzv. reisom.
Pod uslovom da hoću izdati i prodati, za tu igru bio bih im veoma
pogodan. Da sam htio biti broj jedan, zašto bih se vezivao za poglavare
Islamske zajednice u Bolom, zar mislite da bi mene zaobišli sa ponudom
koncepta koji su nudili? To se nudi Jusufspahiću i Zilkiću tek kad su
se uvjerili da ja neću.
 

Dragan Banjac

O sebi
Zukorlić
je roðen 15. februara 1970. godine u mjestu Orlje, dvadesetak
kilometara od Novog Pazara prema Tutinu. Srednju školu završio je u
Sarajevu, filozofiju šerijatskog prava u Alžiru, postdiplomske studije
u Libanonu. Oženjen je i ima petero djece. Kaže da ga treba gledati
kroz ono što je uradio. Univerzitet, Fakultet za islamske studije,
Mešihat, sve to što nije postojalo 1993. kada je postao muftija. "Tada
je Islamska zajednica bila sinonim za pogrebno društvo, hatme i jasini,
neka sitna profiterstva izmeðu imama i borba za opstanak i truhla
ćeramida na zgradama. Kada sam postao muftija prije 14 godina bila su
samo četiri teologa u čitavom Sandžaku. A danas imamo najbolje
popunjenu i vjeronauku, i vjerske objekte". Na Univerzitetu postoji 28
smjerova, za filologiju sa njemačkim, engleskim, arapskim, turskim
jezikom, pedagogiju, psihologiju, diplomatiju, žurnalistiku, glumu,
dizajn, ekonomiju sa svojim smjerovima, pravo sa kriminalističkom….

Tajkuni i kriminalci

Na
fotografiji koja je ovjekovječila trenutak kada se na gradskom trgu
pojavljuje Adem Zilkić "pri pokušaju promocije" oko njega su, u
prečniku od dva metra, četiri najozloglašenija kriminalca u Novom
Pazaru, tvrde u Zukorlićevom ti mu. četiri okorjela kriminalca, od koji
su dvojica privremeno puštena iz zatvora, jedan koji je ležao 20 godina
u zatvoru, a jedan koji je, izmeðu ostalog, silovao djete.

BH Muslim Monitor – Osloboðenje , Pogledi 28.10.2007