Ukupna pomoć Hrvatske IZ godišnje iznosi više od million eura

INTERVJU – Muftija Ševko ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj

Ponedjeljak, 19 Novembar 2007
 Ukupna pomoć Hrvatske IZ godišnje iznosi više od million eura
 
.

”Hrvatska
je islam priznala 1916. godine, a svoje priznanje je obnovila 2002.
godine, izjavivši da je privržena značajnom doprinosu islama hrvatskoj
kulturi i civilizaciji? Usto, hrvatska Vlada, pored toga što finansira
katoličku crkvu i sve ostale vjerske zajednice, finansira i IZ, i to s
velikim iznosima. Finansira medrese s oko 90 posto budžeta, plaće svim
imamima, plaća sve muallime i vjeroučitelje koji imaju puni fond sati,
a honorira ostale onoliko koliko su imali sati. Njena ukupna pomoć
godišnje iznosi više od million eura. Do sad se nikada nije dogodilo da
službene vlasti i policija prekrše svetost džamije ili da upadnu tamo
tragajući za kriminalcima ili trgovcima ljudima koji znaju ući posebno
u zagrebačku džamiju”.

Danas u Evropi nacionalno pitanje spada u sami vrh interesa. Mi
smo dugo bili izvan nacionalnih tokova, pored ostalog i zato što nam je
u prošlom režimu bilo najstrože zabranjeno baviti se time. Meðutim,
prošlo je 14 godina otkako smo odlučili vratiti naše povijesno
nacionalno ime, ali smo jako malo učinili do sada. Narod se gradi kad
se osjeti potreba za zajedništvom. Sada moramo razgovarati da li mi
uopće osjećamo potrebu za tim“, kaže muftija Ševko ef Omerbašić,
predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Muftija Omerbašić
u Sarajevu je boravio kao jedan od izlagača na naučnom skupu posvećenom
islamskoj tradiciji Bošnjaka, koji je okupio najeminentnije islamske
autoritete i profesore. Njegovo predavanje posvećeno predosmanskoj
tradiciji Bošnjaka izazvalo je veliko zanimanje, za koje se muftija
nada da će izroditi novim naučnim radovima, kako bi se rasvijetlili
nepoznati dijelovi davne prošlosti Bošnjaka.

U čemu
se ogleda naročita važnost ponovne identifikacije (islamske) tradicije
Bošnjaka i koja su to ključna pitanja na koja islamski autoriteti
moraju dati odgovore?

– Tu postoje dva elementa. Prvi je
taj da smo mi dugo zapuštali nacionalni element i da o njemu ni smo
vodili računa. S druge strane, zabrinjavajuće je to da mi nemamo
osnovnih saznanja o bošnjaštvu. Mi uopće ne znamo ko smo, odakle smo
došli, kakvi smo bili, što nas je učinilo ovakvim kakvi smo danas, što
nas je održalo da u stoljetnoj životnoj utakmici sačuvamo svoj
identitet… Naša predosmanska povijest nam je još uvijek nepoznanica.

Neki
kažu da smo starosjedioci, a ja sam u svom referatu na ovom naučnom
skupu govorio i o tome da smo mi ovdje došli vjerovatno sa Ugarima
tokom velike seobe. Ne znamo ni odakle etimološki potiče ime Bošnjak.
Sve su to krucijalna pitanja koja traže odgovore. Ona nam otkrivaju
prošle staze kojima su hodile desetine naših predaka. Po njima možemo
planirati naše sadašnje i odredi ti buduće putove, jer snaga koja nas
je pokrenula u pradavna vremena još živi u nama, samo je treba
probuditi.

Smatram opravdanim i nužnim da se Islamska zajednica,
pored vjerskih i duhovnih stvari, bavi i nacionalnim pitanjem.
Istovremeno, smatram da mora doći do novog pristupa u rukovoðenju
Islamskom zajednicom. Mi čak nemamo ni analizu toga što je IZ radila
posljednih godina, jesmo li imali preporodne procese ili ne.
Rukovodstvo IZ u povijesti svih generacija biće prepoznatljivo po tome
koliko je ono iniciralo nekakve promjene. Jer, sklone okoštalosti,
vjerske zajednice itekako znaju učiniti medvjeðu uslugu sebi i svom
narodu, i to se nama ne smije više dogoditi.

Izjavili ste
da je položaj muslimana u Hrvatskoj najbolji u usporedbi sa svim
zemljama Evrope. Kako onda gledate na rezultate u septembru provedene
ankete na jednom zagrebačkom portalu, gdje je 53 posto ispitanika
glasalo za zabranu izgradnje džamija u Hrvatskoj, 10 posto je bilo za
izgradnju, ali bez munare, dok je protiv zabrane bilo 37 posto glasača?


Taj jedan od najpoznatijih hrvatskih portala anketu je uradio na
temelju onoga što se dogaðalo u Štajerskoj. U vezi rezultata – u
Hrvatskoj se zna da desničara, nacionalista i ekstremista ima itekako
puno. Ali, to Hrvatsku ne čini Hrvatskom. Ona ima pristalica liberalne
struje i otvorenosti, koji čine sigurno više od dvije trećine stranaka
i pokreta. Sam vlasnik tog portala je inače jako problematičan, ali u
toj svojoj problematičnosti i ekstremnosti uspijeva okupiti veliki broj
ljudi.

Meðutim, čini mi se da rezultati tog ispitivanja ne
predstavljaju pravo stanje. Kako tumačiti činjenicu da je Hrvatska
islam priznala 1916. godine, a svoje priznanje je obnovila 2002.
godine, izjavivši da je privržena značajnom doprinosu islama hrvatskoj
kulturi i civilizaciji? Usto, hrvatska Vlada, pored toga što finansira
katoličku crkvu i sve ostale vjerske zajednice, finansira i IZ, i to s
velikim iznosima. Finansira medrese s oko 90 posto budžeta, plaće svim
imamima, plaća sve muallime i vjeroučitelje koji imaju puni fond sati,
a honorira ostale onoliko koliko su imali sati. Njena ukupna pomoć
godišnje iznosi više od million eura.

Do sad se nikada nije
dogodilo da službene vlasti i policija prekrše svetost džamije ili da
upadnu tamo tragajući za kriminalcima ili trgovcima ljudima koji znaju
ući posebno u zagrebačku džamiju. IZ, ali ne samo nju, već i Crkvu,
napadaju udruge homoseksualaca i drugih seksualnih manjina, jer mi ne
možemo preći preko činjenice da religija to strogo zabranjuje. Ali ne
smijemo biti ekstremni, kao što imamo desničare na drugoj strani, da ih
napadamo ili organiziramo napade na te grupe.

Mi to ne možemo
prihvatiti, već staviti u kontekst psihofizičkih nedostataka. Inače, po
pitanju položaja muslimana, hrvatska država se obvezala da nijednog
imama neće pravno i sudski goniti dok o tome ne obavijesti rukovodstvo
IZ. Država je rekla da je izbor muftije i izbor ostalih rukovoditelja
stvar unutar IZ i da ona neće nikada intervenirati, osim što joj se
nakon izbora mora kazati koje izabran da bi predstavljao IZ pred
državom.

Kad je u pitanju izgradnja džamija, tu ima najviše
problema, a njih stvaraju lokalne vlasti u kojima su najveći
ekstremisti. Mi tu ne možemo ništa osim tužakati se kroz medije i
dovoditi ih tako u priliku da se srame onoga što su uradili. Ali,
Hrvatska nije iznimka u tome. Zato sam kazao da je u Evropi puno gore
nego u Hrvatskoj u kojoj niko ne smije islam napasti u medijima.

Ali, muslimani su se ipak našli uvrijeðenim nakon Čačićeve izjave?


Čačić je „izletio“, ali je zato nakon desetak dana došla njegova
predsjednica stranke s izvinjenjem i rekla da stranka ne stoji iza
toga, već da se on jednostavno zapetljao u svojoj izjavi, kao što se to
često zna desiti. Tada sam kazao da oni moraju nešto drugo uraditi u
Hrvatskoj, gdje imapuno Bošnjaka i muslimana koji rade, a koje tajkuni
i vlasnici ne plaćaju, već ih otpuste nakon mjesec. Hrvatska se mora
izboriti za ozakonjenje njihovog rada. To ćemo tražiti, ali se ja ne
mogu petljati u politiku. Mi imamo svoga predstavnika, ali se kod nas
često dešava da niko ne vrši svoju dužnost za koju je plaćen i izabran.

Kako
komentirate sukobe na relaciji izmeðu hrvatskog predsjednika Stjepana
Mesića i biskupa Jezerinca, kojem je naposljetku i Papa poručio da do
završetka predizborne kampanje izbjegava političke propovijedi?


Ne bih to komentirao, pogotovo zato što mi moramo ostati jako korektni
prema Crkvi. Ona je dosta pomogla IZ samim tim što je Crkva probijala
put u hrvatsko društvo, a uvijek je vukla za sobom ostale vjerske
zajednice, a posebno IZ, jer je znala da smo mi različitiji od ostalih
katoličkih zajednica. S druge strane, predsjednik Mesić je državnik
kojeg mi jako poštujemo, tako da bi bilo pretenciozno i nepošteno da ja
komentiram sukobe dvoje ljudi kršćana.

A da li se vi upuštate u političke govore u tekućoj predizbornoj kampanji?


Ne. Mi smo donijeli odluku na razini Mešihata da se nijedan vjerski
službenik ne smije baviti predizbornim političkim aktivnostima.
Zabranili smo da se na prostorima IZ vode bilo kakvi politički skupovi.
Na ovim izborima imamo devet kandidata Bošnjaka za manjinskog
predstavnika. Mi ne možemo kazati kako je jedan dobar, a drugi nije.
Neka birači odluče
kome će da ti svoj glas. Uostalom, muslimani nisu ni naivni ni blentavi pa da im IZ treba govoriti za koga će glasati.

SDA
Hrvatske je potpisala sporazum o predizbornoj i poslijeizbornoj
suradnji sa SDP-om. Zašto SDA kao manjinska stranka ne čeka rezultate
izbora, nego se jasno opredjeljuje i pri je njih?

– To se i ja pitam! To je moj komentar.

Očekuje
te li da će SDP raditi na vraćanju Bošnjaka u preambulu Ustava
Hrvatske, što je ranije obećao Ivo Sanader, ali nije ispunio?


To je htio uraditi pokojni Račan, kao i još neke promjene, ali ga je u
tome oporba omela. S obzirom da je Sanaderu tada trebao glas bošnjačkog
predstavnika u Saboru, kako bi održao kakvu-takvu većinu, on je obećao
da
će vratiti Bošnjake u Ustav. Obećao je i da će sve muslimane
rodom iz Bosne upisati kao Bošnjake, jer je u Hrvatskoj to veliki
problem – poslije prošlih izbora 20 tisuća muslimana se izjasnilo s
velikim M, za naciju koja uopće ne postoji.

Traženjem
upisivanja Bošnjaka mi tražimo svoja prava. Meðutim, iako je naš
predstavnik u Saboru dr. Šemso Tanković imao tada dobre namjere, on je
morao biti svjestan da naivnost u politici ne igra nikakvu ulogu. Radi
se o tome da on nije tražio od Sanadera da potpiše takvo obećanje. A u
politici se mora potpisati ono što vam neko obeća. Samim tim Sanader
nije ispunio obećanja. Jedino u čemu je Tanković uspio je to da dobije
oko stotinu državljanstava i domovnica.

Meðutim, u zadnje
vrijeme često slušam i čitam dosta kritika na račun njegovog rada. Kao
rezultat nezadovoljstva njime sada su se pojavili drugi kandidati.
Prošloga puta IZ je podržala Tankovića i ja sam osobno na tome radio iz
plemenite namjere. Naime, smatrao sam da Bošnjak mora ući u Sabor.
Ovoga puta je više kandidata, ali ja želim da izbjegnem situaciju da
politiziram. Meðutim, novi predstavnik Bošnjaka u Saboru će meðu hitnim
zadacima koje će morati uraditi imati pitanje regulisanja statusa oko
tri-četiri tisuće Bošnjaka koji su kao dragovoljci došli iz BiH i
borili se u Domovinskom ratu.

Poznato je da je dosta Bošnjaka
učestvovalo u Domovinskom ratu. Za one poginule IZ zajedno sa Udrugom
branitelja želi podići spomenik ispred Zagrebačke džamije, gdje je već
postavljen kamen-temeljac.

Sarajevo je preplavljeno
plakatima s likom hrvatskog premijera Ive Sanadera, što izaziva sve
veće negodovanje ovdašnje javnosti. Jesu li, po vašem mišljenju, Hrvati
u BiH dijaspora, odnosno treba li im ukinuti pravo glasa?


Moram vam reći da Sanadera ima više u Sarajevu nego u Zagrebu. Sada
čujem da su Zelene beretke vlasnici tih panoa, te da su ih iznajmili. U
Hrvatskoj se vodi rasprava o glasanju u BiH. Mislim da Hrvati kao
konstitutivan narod imaju pravo na dvije domovine. Kad bismo mi htjeli
glasati u BiH i ako bi nam neko to želio ukinuti, bilo bi nepravično,
tako da mislim da je nepravično ukidati i Hrvatima to pravo.

Meðutim,
pitanje je što oni mogu uraditi u Hrvatskoj? Jedino taj predstavnik iz
BiH može imati plaću od 15 do 16 tisuća kuna, ali da učini nešto… Da
bi se konačno iskristalizirao odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH i
obrnuto, treba da protekne još mnogo Neretve. Očito će je dnom morati
doći do podjele jer je, ipak, riječ o dvije države. Ili će doći do
jačih pregovora o odnosima dvije države koje imaju dosta neriješenih
pitanja, što je pokazao i slučaj izgradnje pelješkog mosta.

Htjeli
mi to priznati ili ne, BiH je dosta oslonjena na Hrvatsku. Ona je,
uostalom, najviše i opasuje. S takvim susjedom se mora razgovarati i ži
vjeti u dobro susjedskim odnosima. Prema mojim slobodnim procjenama,
oko 75 posto Hrvata je naklonjeno dobrim i partnerskim odnosima sa BiH.
S obzirom da su obje države u izgradnji, one meðusobno trebaju biti
partneri i saradnici. Zato mislim da su rješenje strpljivi pregovori.
Mi Bošnjaci smo poznati po strpljenju, iako ga možda trenutno malo
gubimo, ali sam uvjeren da možemo uspješno saraðivati sa svima.

Nadžida Čano

BH Muslim Monitor – Osloboðenje, Pogledi 18.11.2007.

 

Islamska
zajednica se mora baviti i nacionalnim pitanjem Bošnjaci su dugo
zapuštali i nisu vodili računa o nacionalnom elementu, ali
jezabrinjavajuće i to da Bošnjaci ne znaju ko su, odakle su došli,
kakvi su bili i što ih je održalo da u stoljetnoj životnoj utakmici
sačuvaju svoj identitet

Halal vegeta

Mešihat
Islamske zajednice u Hrvatskoj pozvao je hrvatske kompanije da ih pouči
i da im pomogne kako bi se uključili u biznis sa zemljama
arapskoislamskoga svijeta prodajući im halal proizvode. Koliko je
hrvatskih kompanija do sad dobilo halal certifikat?

Oko
pet-šest kompanija, i to onih glavnih koje su do sad najviše izvozile u
BiH. Mi smo im rekli da u BiH nema službene zabrane, ali da postoje
osviješteni muslimani koji neće kupovati ono što nije halal. S druge
strane, hrvatske tvrtke jako mnogo trguju sa islamskim svijetom, tako
da će im halal certifikati dobro doći. Nijedna od kompanija koje smo
pozvali nije odbila ponudu. Naprotiv, one i javno deklariraju svoje
halal opredjeljenje.

U ponedjeljak ćemo dodijeliti
halal certifikat jednoj firmi iz Čakovca, koja se bavi proizvodnjom i
preradom pilećeg mesa. Podravka je, na primjer, dobila tri certifikata.
Trenutno čekamo rezultate iz Agencije za kontrolu hrane u Tuzli, po
pitanju vegete, budući da kruže različite priče. Tržište Hrvatske je i
prije bilo u arapsko-islamskom svijetu i ona se sada tamo vraća.
Hrvatska je nedavno po pitanju graðevinarstva dobila radove u Kataru i
zaposlila preko 300 Bošnjaka.