Odgovor ministarstvu vjera

ImageMinistarstvo
vjera dostavilo je medijima 27.12.2007. god. nepotpisano saopŠštenje u kome se
odbacuju optužbe koje je glavni muftija Muamer ef. Zukorlić u bajramskoj čestitci
uputio na račun ovog Ministarstva. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji analizirao
je pomenuto saopštenje i zaključio sljedeće.

Ovim pismom Ministarstvo vjera upravo potvrðuje sve optužbe
koje su od strane Islamske zajednice proteklih sedmica upućene prema Ministarstvu. Iako ne sporimo činjenicu
da je proteklih godina napravljeno nekoliko koraka u pogledu uspostave dobre
saradnje izmeðu države i Islamske zajednice, sve to se dovodi u pitanje nepoštivajući
dva ključna ustavna i zakonska principa: ravnopravnost crkava i vjerskih
zajednica i autonomnost crkava i vjerskih zajednica od državnih organa i
politike. Sasvim je dovoljno pročitati ovo saopštenje i zaključiti da se
Ministarstvo vjera, recimo, Srpskoj pravoslavnoj crkvi nikada na ovaj način ne
bi obratilo.

            Ako uzmemo
u obzir dva pisma nedavno upućena Mešihatu od strane ovog Ministarstva, od
kojih je jedno izrazito prijeteće, vidjećemo da su službenici Ministarstva
vjera daleko od shvatanja pojma ravnopravnost, a isto tako daleko od shvatanja svoje
uloge, a to sigurno nije nadreðenost crkvama i vjerskim zajednicama već
nastojanje uspostavljanja dobrih odnosa izmeðu države, sa jedne, i crkava i
vjerskih zajednica, sa druge strane.

            Optužujući
najviši organ Islamske zajednice da krši vjerska prava muslimana više je nego
cinično i podsjeća na Miloševićevo vrijeme koda je branio Albance od Albanaca,
Maðare od Maðara, Bošnjake od Bošnjaka, umislivši da im je veći prijatelj nego
oni sami sebi.

            Osvrćući se
na pitanje učenika Medrese koji su privremeno udaljeni iz ove škole, anonimni
pisac ovog saopštenja koristi iste formulacije koje svakodnevno čujemo od
strane politikanata Sulejmana Ugljanina i koje smo jedno vrijeme čuli od
njegovog saveznika u razbijanju Islamske zajednice Milana Radulovića, inače službenika
ovog Ministarstva, što ovjerava optužbe o tendencioznoj umiješanosti službenika
Ministarstva vjera protiv Islamske zajednice.

            Očito je da
nekom u redovima ovog Ministarstva ne odgovara jaka i dobro organizovana
Islamska zajednica pa bi da je destabilizuju kao navodni dušebrižnici za ugrožena
prava muslimana i učenika Medrese. Ovim postaje jasno da se Zakon o crkvama i
vjerskim zajednicama nastoji primjenjivati selektivno te da ono što važi za
velike, manje važi za manje crkve i vjerske zajednice.

            Vrhunac
paradoksa u ovom obraćanju Ministarstva leži u tezi kako ipak Ministarstvo po
zakonu priznaje samo jednu Islamsku zajednicu, zaboravljajući time da su
nedavno saopštili da priznaju dvije Islamske zajednice, a pritom ističući da
priznaju tri ustava Islamske zajednice, zatvarajući oči pred činjenicom da se
dva od pomenuta tri ustava potpuno isključuju. Drugim riječima: „priznajemo
sve, ma koliko to bilo pravno neodrživo i nelogično, jer Islamska zajednica
naslonjena na tri ustava sigurno ne može biti čvrsta i stabilna, što jasno
govori o stepenu dobronamjernosti autora ovog saopštenja prema Islamskoj
zajednici. Potencirajući priznanje ovakvog ustrojstva Islamske zajednice, a
potom pozivajući imame i vjernike da očuvaju jedinstvo Islamske zajednice,
najblaže rečeno, velika je uvreda.

            Uprkos
svemu, Islmska zajednica će ostati dosljedna svojim opredjeljenjima u skladu sa
civilizacijskom ulogom faktora stabilnosti na ovim prostorima i partnerstva sa
državom, čak i kada pojedini državni činovnici nisu na visini svog zadatka. Podsjećamo
da za nas nije isto država i vlast. Država pripada svim graðanima koji u njoj žive,
a vlast nekim političkim faktorima i pojedincima.

            Uvjereni
smo da će Islamska zajednica izdržati i ovo iskušenje kao što je izdržala sva
ona u proteklom stoljeću.

Informativna služba Mešihata