HomeAktuelnostiOdgovor ministarstvu vjera 28. Decembra 2007. Aktuelnosti 638 Ministarstvo vjera dostavilo je medijima 27.12.2007. god. nepotpisano saopŠštenje u kome se odbacuju optužbe koje je glavni muftija Muamer ef. Zukorlić u bajramskoj čestitci uputio na račun ovog Ministarstva. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji analizirao je pomenuto saopštenje i zaključio sljedeće. Ovim pismom Ministarstvo vjera upravo potvrðuje sve optužbe koje su od strane Islamske zajednice proteklih sedmica upućene prema Ministarstvu. Iako ne sporimo činjenicu da je proteklih godina napravljeno nekoliko koraka u pogledu uspostave dobre saradnje izmeðu države i Islamske zajednice, sve to se dovodi u pitanje nepoštivajući dva ključna ustavna i zakonska principa: ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica i autonomnost crkava i vjerskih zajednica od državnih organa i politike. Sasvim je dovoljno pročitati ovo saopštenje i zaključiti da se Ministarstvo vjera, recimo, Srpskoj pravoslavnoj crkvi nikada na ovaj način ne bi obratilo. Ako uzmemo u obzir dva pisma nedavno upućena Mešihatu od strane ovog Ministarstva, od kojih je jedno izrazito prijeteće, vidjećemo da su službenici Ministarstva vjera daleko od shvatanja pojma ravnopravnost, a isto tako daleko od shvatanja svoje uloge, a to sigurno nije nadreðenost crkvama i vjerskim zajednicama već nastojanje uspostavljanja dobrih odnosa izmeðu države, sa jedne, i crkava i vjerskih zajednica, sa druge strane. Optužujući najviši organ Islamske zajednice da krši vjerska prava muslimana više je nego cinično i podsjeća na Miloševićevo vrijeme koda je branio Albance od Albanaca, Maðare od Maðara, Bošnjake od Bošnjaka, umislivši da im je veći prijatelj nego oni sami sebi. Osvrćući se na pitanje učenika Medrese koji su privremeno udaljeni iz ove škole, anonimni pisac ovog saopštenja koristi iste formulacije koje svakodnevno čujemo od strane politikanata Sulejmana Ugljanina i koje smo jedno vrijeme čuli od njegovog saveznika u razbijanju Islamske zajednice Milana Radulovića, inače službenika ovog Ministarstva, što ovjerava optužbe o tendencioznoj umiješanosti službenika Ministarstva vjera protiv Islamske zajednice. Očito je da nekom u redovima ovog Ministarstva ne odgovara jaka i dobro organizovana Islamska zajednica pa bi da je destabilizuju kao navodni dušebrižnici za ugrožena prava muslimana i učenika Medrese. Ovim postaje jasno da se Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama nastoji primjenjivati selektivno te da ono što važi za velike, manje važi za manje crkve i vjerske zajednice. Vrhunac paradoksa u ovom obraćanju Ministarstva leži u tezi kako ipak Ministarstvo po zakonu priznaje samo jednu Islamsku zajednicu, zaboravljajući time da su nedavno saopštili da priznaju dvije Islamske zajednice, a pritom ističući da priznaju tri ustava Islamske zajednice, zatvarajući oči pred činjenicom da se dva od pomenuta tri ustava potpuno isključuju. Drugim riječima: „priznajemo sve, ma koliko to bilo pravno neodrživo i nelogično, jer Islamska zajednica naslonjena na tri ustava sigurno ne može biti čvrsta i stabilna, što jasno govori o stepenu dobronamjernosti autora ovog saopštenja prema Islamskoj zajednici. Potencirajući priznanje ovakvog ustrojstva Islamske zajednice, a potom pozivajući imame i vjernike da očuvaju jedinstvo Islamske zajednice, najblaže rečeno, velika je uvreda. Uprkos svemu, Islmska zajednica će ostati dosljedna svojim opredjeljenjima u skladu sa civilizacijskom ulogom faktora stabilnosti na ovim prostorima i partnerstva sa državom, čak i kada pojedini državni činovnici nisu na visini svog zadatka. Podsjećamo da za nas nije isto država i vlast. Država pripada svim graðanima koji u njoj žive, a vlast nekim političkim faktorima i pojedincima. Uvjereni smo da će Islamska zajednica izdržati i ovo iskušenje kao što je izdržala sva ona u proteklom stoljeću. Informativna služba Mešihata
