HomeMediji / AgencijeSandžakSandžački Sibir 6. Januara 2008. Sandžak 1047 SJENICA – U selu Karajukića Bunari na Pešterskoj visoravni temperatura je juče ujutru pala na minus 29 stepeni, a u ovom selu punih 27 dana, od 8. decembra prošle godine, najviša dnevna temperatura nije prešla nulti podeok! U novogodišnjoj noći u ovom selu temperatura je bila minus 24,4 a prvog dana nove godine "otoplilo" je na minus 23 stepena. Ledeno je prvih dana nove godine i u Sjenici. U petak je u gradiću u srcu Pešterske visoravni izmerena temperatura od minus 26 stepeni, a do podne je temperatura porasla tek do minus 15 stepeni. – Ovo je tek zagrevanje za prave mrazeve koji, po običaju, ovde dolaze krajem januara – kažu u Meteorološkoj stanici u Sjenici. O polarnim hladnoćama koje su zahvatile Pešter svedoči i podatak da je u četvrtak, trećeg dana nove godine, u Karajukića Bunarima u 14 sati po podne izmerena temperatura od minus 17 stepeni, što je nezabeleženi temperaturni rekord visoravni. Pre nepune dve godine, u zoru 26. januara 2006. godine, temperatura je u Karajukića Bunarima pala na minus 39 stepeni, čime je oboren temperaturni minimum Peštera i Srbije, star 52 godine, koji je do tada držala Sjenica sa minus 38,4 stepena, koliko je izmereno 26. januara 1954. godine. Istina, meteorolog u penziji Sulejman Muftarević, živa legenda pešterske meteorološke službe, kaže da je 13. januara 1985. godine, kod pošte u Sjenici, njegov termometar izmerio minus 40,4 stepena, ali je taj podatak nezvaničan. – Veoma je teško, ložimo u kućama vatru po ceo dan i celu noć i opet slabo pomaže. Ledi voda u kućama, napolje, samo nakratko, izlaze oni koji moraju. Kad temperatura padne na minus 37, minus 38, iz okolnih sela stižu vesti da u štalama stoka strada od mraza. Sjenica, kao i čitava visoravan, objašnjavaju meteorolozi, nisu bezveze još davno dobili ime – jugoslovenski Sibir. Ovde kažu da onaj ko nije osetio osrednji sjenički mraz i na Pešteru se nije našao dok traje kijamet, taj ne zna ni šta je hladnoća ni šta je pravo nevreme. "Idealan dan" za minus dvadeset ili trideset i neki stepen u Sjenici podrazumeva sredinu ili kraj januara, vedru noć, vreme bez vetra i snežni pokrivač od barem desetak centimetara. Kad se ti uslovi poklope, u Sjenici znaju da će naredne zore drveće u okolnim šumama pucati od mraza. Tako je u Sjenici, tako je obično i u Karajukića Bunarima na drugom kraju visoravni, koji su takoðe u kotlini, gde je temperatura i po stepen-dva niža u odnosu na Sjenicu. Na Pešterskoj visoravni, kažu u Meteorološkoj stanici u Sjenici, na specifičan način ukrštaju se župska i planinska klima, letnji dani znaju da budu veoma topli, pa je tako 29. avgusta 1956. godine u Sjenici izmerena temperatura od 34 stepena. Kada se ovoj temperaturi doda ona izmerena godinu i po ranije, od minus 38, dobije se podatak koji je zanimljiv u svetskim okvirima – temperaturno kolebanje, razlika izmeðu najviše i najniže izmerene temperature, u Sjenici iznosi čitava 72 stepena. Sjeničacima je kao u gradu Verhojansku u Sibiru, gde je razlika izmeðu najniže i najviše izmerene temperature čak 106 stepeni. LJUDI SE DOBRO DRŽE – Zasad ljudi u selu dobro podnose ovako niske temperature. Ovde se uvek nadamo sibirskoj zimi, pa smo spremili dosta hrane i za sebe i za stoku, dovoljno ogreva, a iz kuća izlazimo samo kad moramo. Opasno je jedino za stoku u štalama, pošto su objekti loši, pa preti opasnost da se stoka tokom noći posmrzava. www.sanjak.org