NOVOGODIŠNJA PORUKA-ČESTITKA REISU-L-ULEME

ImageSarajevo, 8. januar 2008. (MINA) – Povodom nove
muslimanske-hidžretske 1429. god.ine reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je uputio
poruku-čestitku čestitku u kojoj se kaže:

     -Početak nove miladske i hidžretske
godine gotovo je identičan. To nas upućuje na zaključak da i naše ljudske misli
treba da budu bliske jedna drugoj u našem nastojanju da činimo dobro jedni
drugima te da jedni druge hrabrimo na putu istine i pravde.  Zato je
hidžra kao čin samožrtve za opće dobro označen kao najznačajniji datum u
povijesti islama od kojeg ili prema kojem se mjere drugi
dogaðaji.       

     Jer, hidžra je bila čvrsta nada u
beznaðu. To je bila snažna volja da se uvjeti laži promjene u uvjete istine. To
je bila žarka čežnja duše da naðe svjetlo u mraku. To je bio svjesni pokret od
tjeskobe do slobode. To je bila jasna vjera u obećanje da će dobro pobjediti
 zlo. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim
i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti. I
Gospodar njihov im se odazva: »Nijedna vaša zasluga neće biti poništena, ni
muškarcu ni ženi – vi ste svi jedno. Oni koji su se preselili (u Medinu) zato
što su protjerani iz svojih domova (u Mekki), i koji su na putu Mome mučeni, i
koji su boreći se poginuli, sigurno će biti osloboðeni grijeha rðavih djela njihovih
i sigurno će biti uvedeni u džennet kroz koje će rijeke teći.  To će njima
biti nagrada od Allaha. A u Allaha je nagrada najljepša. (Al Imran, 194-95)

     Muhadžiri su bili ljudi koji su
vjerovali u izlazak sunca makar štu su ga zaklanjali gusti oblaci. To su bili
ljudi koji su čuli jasni glas i vidjeli očiti znak kojim putem treba ići u
vjećnost.  Muhadžiri su bili ljudi koji su znali razlikovati vjećno dobro
od prolaznog zla, istiniti govor od lažnih riječi.
            Zar mislite
da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one meðu vama koji se brane i
koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegovog i muslimana, nisu uzeli nikoga za
prisna prijatelja? – A Allah dobro zna što radite. (el-Tevbeh, 16).

     Hidžra je bila dogaðaj u kojem su
se spojila ljudska srca u jednu misao koja je odredila tok ljudske
povijesti.  Ona je bila ispit ljudske moći i nemoći da preuzme emanet
kojeg su Zemlja i nebesa odbili. Ona je bila čin ljudske hrabrosti po kojoj se
mjeri vrijednost čovjeka u odnosu na ostala Božija stvorenja. Zar se nećete
braniti od ljudi koji su zakletve svoje prekršili i planirali da protjeraju
Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite,
ako vjerujete (el-Tevbeh, 13).

     A strah je najveći neprijatelj i
zajedničkog dobra i pojedinačne sreće.  Hidžra je pobjedila taj strah i
zato o njoj sada možemo govoriti.   

     Oni su sijali strah. Mušrici, u
sitne ljudske duše i u mala ljudska srca. Ali u velikoj duši hazreti Ebu Bekra
i velikom srcu hazreti Alije nije bilo mjesta. Umjesto straha bila je vjera u
njihovom srcu i duši. Vjera u istinu, i pravdu, i pobjedu. Kako, kada oni, ako
bi vas pobjedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodsvo ni sporazum
poštivali! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina
njih ne vjeruje. (el-Tevbah, 8).

     Hidžra je bila onaj teški čin
odluke da se prihvati ropstvo radi mira ili da se žrtvuje mir radi slobode.
Bila je to pojedinačna odluka radi zajedničkog dobra, i zajednički čin radi
pojedinačne sreće.        

     Eto zbog toga se hidžra morala
dogoditi. Da se zasluži pobjeda, da se poštuju sporazumi, da se razluče ljudi
od neljudi, da se može živjeti u prijateljsvu i bratsvu. Allah je zadovoljan
prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede dobra
djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske
bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To
je veliki uspjeh (el-Tevbeh, 100).

     Kad su muhadžiri i ensarije postali
jedno, mušrici su postali drugo.  Kad su se muhadžiri i ensarije
pobratimili u vjeri i osnažili, mušrici su se razbratimili u širku i
oslabili.  Kad su muhadžiri i ensarije  podizali svoju zajednicu na
meðuljudskoj i meðuvjerskoj slozi, mušrici su propadali u svojoj oholosti. Kad
su muhadžiri i ensarije dokazali svoju bratsku ljubav na Bedru i Uhudu, širk
mušrika je izgubio smisao. Kada su muhadžiri i ensarije pokazali svoju
razboritost na Hudejbijji, mušrici su izgubili pravac. Kada se Poslanik sa
muhadžirima i ensarijama vratio u Mekku, mušrika više nije bilo. Kaba je
očišćena od širka zauvijek.

     Hidžra nije cilj sam po sebi.
Hidžra je put da se doðe do cilja kojem su prvi muslimani težili i kojem treba
danas da teže muslimani. A to je da žive u istini vjere u Boga Jednog i Jedinog
i u pravdi zajednice ljudi. Nosioci pokreta Hidžre su muhadžiri i ensarije.
Dakle, oni koji razgone tamu i oni koji im pomažu da bi svijet ugledao svjetlo
dana. Muhadžiri meðu nama su oni koji se ne mire sa krivdom i sa ohološću
mušrika koji ne poštuju čovjeka i njegovo dostojanstvo. A ensarije su oni koji
pomažu svakog onoga koji otvara nove putove vjere i znanja, koji radi na našem
uspravljanju moralnom i kulturnom, ljudskom i patriotskom, znanstvenom i
ekonomskom.

     Poruka hidžre traži da neke stvari
ostavimo a neke stvari da prihvatimo. Traži da ostavimo praznu priču, a da se
prihvatimo punoga posla. Da ostavimo naivnost, a da prihvatimo ozbiljnost naše
sudbine. Da ostavimo prošlost na koju se ne možemo ponositi, a da prihvatimo
budućnost u kojoj ćemo se ponositi. Da ostavimo meðusobno nepovjerenje, a da
prihvatimo bratsko povjerenje. Da ostavimo džehalet, a da prihvatimo znanje. Da
ostavimo lažno prijateljstvo, a da prihvatimo istinsko prijateljsvo prijatelja.
Da ostavimo sve ono što je štetno za našu vjeru, porodicu, džemat, domovinu i
Ummet, a da prihvatimo sve ono što je korisno za našu vjeru, porodicu, džemat,
domovinu i Ummet.

     S ovim mislima molim Allaha
Uzvišenog da svijet u novoj hidžretskoj godini bude bolji, da sigurnost u
ljudskim dušama bude jača, da u srcima svakog čovjeka bude više ljubavi i
razumijevanja. 

     Učimo dovu Allahu Sveznajućem da u
svijetu ne bude rata, da ne bude gladi i siromaštva, da ljudi budu braća, da ne
bude prognanih i izbjeglih nigdje u svijetu!

     Bože Milosni, podari i nama u Bosni
mir i sigurnost i sačuvaj nas od progona iz našeg doma i domovine. Omili nam
mir i suživot s našim komšijama i osnaži nas u želji da se vratimo svome domu i
domovini! Amin!