Klanjanje džuma – namaza

Jedan naš čitalac piše: “Volio bih da mi riješite jednu nedoumicu.
Od skora sam se, hvala Allahu, vratio pravim vrijednostima u životu, pa samim time
i namazu. Vjerske obaveze praktikujem po hanefijskom mezhebu, pa me zanima da li
je klanjanje 4+4+2 rekata poslije džumanskog farza obaveza po našem mezhebu ili
je to naša tradicionalna praksa. Na ovo pitanje me je navelo to što se dešava da
mnogi napuste džamiju poslije klanjanja farza ili eventualno nakon još 4 rekata
sunneta, a mnogi imaju objašnjenje da džuma namaz zamjenjuje klanjanje podne namaza.
U knjigama nisam mogao da pronaðem odgovor, a volio bih da moje praktikovanje bude
dosljedno mom mezhebu. Da Vas dragi Allah nagradi svakim hairom za vaš tru

ODGOVOR: Uzvišeni Allah je petak učinio odabranim danom i
propisao da se u njemu obavlja džuma namaz, kako stoji u kur’anskom ajetu: “O vjernici,
kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i poðite da molitvu obavite,
to vam je bolje, neka znate!” (Suretu-l-Džumua, 9. ajet), a Poslanik a.s. kaže:
“Džuma je obaveza svakome, osim: maloljetnoj djeci, ženi, robu i bolesniku”, a u
drugim predajama se spominje još i musafir, to jest putnik.

Imajući u vidu pomenute, potpuno jasne kur’anske i hadiske
poruke, potpuno je jasna i opravdana reakcija našeg čitaoca, ali i mnogih drugih,
sa kojima se susrećemo svakodnevno, u pogledu načina obavljanja džume namaza, a
konkretno broja rekata.

Činjenica je da u svim našim ilmihalima, to jest udžbenicima
za vjersku pouku, stoji da je broj rekata džume namaza 16 i to: 4 suneta, 2 farza,
4 suneta, 4 ahiri zuhra i 2 sunnetil vakta.

Meðutim, kada se pogleda malo dalje i potraže argumenti za
sve pomenuto, teško se oni mogu naći za sve nabrojane rekate, pa se postavlja pitanje
o čemu se zapravo radi?

Kada se govori o broju rekata džume namaza u hanefijskom fikhu,
jasno stoji da džuma ima 2 rekata farza, u čemu se slaže i sva ostala islamska ulema.
Što se tiče broja rekata suneta, hanefije kažu da džuma ima 4 rekata suneta, koji
se obavljaju prije farza i prije džumanske hutbe i 4 rekata suneta poslije obavljenog
farza.

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija se prenosi da je rekao: “Allahov
Poslanik a.s. je klanjao nakon nastupanja podnevskog vremena 4 rekata suneta, pa
sam ga upitao: – Kakav je to namaz koji stalno klanjaš? On je odgovorio: „Ovo je
sat kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se u njemu podignu dobra djela.”

U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, Poslanik a.s. kaže:
“Kada neko od vas bude klanjao džumu, neka poslije klanja četiri rekata.” (Hanefijski
fikh, str.: 397-398)

Iz svega pomenutog se može zaključiti da je džuma namaz zamjena
za podne, tako da oni koji su obavezni klanjati džumu, a to su svi pametni i punoljetni
muški pripadnici islama, koji su u svom mjestu boravka, za koje ne postoji nikakva
opravdana smetnja koja ih sprječava da džumu namaz obave u džematu, ne mogu tu svoju
dužnost zamijeniti klanjanjem podne namaza. Što se tiče broja rekata, hadisi jasno
ukazuju da je broj rekata 4 prije farza, 2 farza i 4 rekata suneta nakon džumanskog
farza. U nekim djelima se spominju i 2 rekata suneta nakon farza.

Ono što je sasvim sigurno jeste da osoba koja obavi dva rekata
džumanskog farza za imamom, ili prispije na farz, obavila je džumu i sa nje je spala
obaveznost klanjanja podne namaza. Podne namaz su dužni klanjati oni koji nisu bili
u prilici klanjati džumu, kao i svi oni koji su osloboðeni od džume namaza, a to
su: žene, maloljetna djeca, bolesnici, osobe koje nisu u mogućnosti prispijeti u
džemat zbog nepostojanja džamija u mjestu stanovanja, osobe koje su spriječene vremenskim
neprilikama i sl.

Što se tioče ostalih rekata, koji se navode kao sastavni dio
džume, za njih se ne može reći da su zaista sastavni dio nje, jer se ne spominju.
Meðutim, obzirom da se radi o namazu, onda to ni u kom slučaju ne škodi onome koji
ih obavlja. Naprotiv, onaj ko ih obavlja imat će dodatnu nagradu za onoliko rekata
koliko je obavio.

Ako se postavi pitanje na osnovu čega su svrstani u sastavni
dio džume, možemo reći da je naša domaća ulema naslijedila od ranije uleme takav
stav, koji se zvanično još uvijek ne mijenja. Mada, kada se posmatra naša današnja
ulema, rijetko ćemo naći one koji praktično slijede taj stav, osim u slučaju kada
predvode džemat.

Zapravo je riječ, na osnovu onoga što je meni poznato po ovom
pitanju, o ranijim stavovima islamske uleme, po kojima je za ispravnost džume bilo
potrebno da se obavlja za vrhovnim poglavarom, ili onim kojeg on odredi, i to na
jednom mjestu. Nakon toga je ovaj stav ublažen, pa je uslovljeno da se džuma može
klanjati i na više mjesta, ali u različitim krajevima, to jest gradovima, ali da
se u jednom gradu mora klanjati na jednom mjestu. Tako, svi oni koji nisu bili u
mogućnosti klanjati džumu za vrhovnim poglavarom ili njegovim izaslanikom, morali
su klanjati podne namaz.

Otuda je, vjerovatno, i bojaznost kasnije uleme iz vremena
kada se broj pripadnika islama mnogostruko uvećao i kada se je opravdano uvećao
i broj mjesta na kojima se klanja džuma, tako da se u jednom gradu klanjalo na više
mjesta i ne samo u gradu, već i u većim selima, tako da je prihvaćena mogućnost
obavljanja džume na više mjesta, ali je sa druge strane, iz bojaznosti da ona ne
bude kabul, ostavljeno podne da se klanja nakon džume, jer ukoliko džuma ne bude
primljena, tu je podne koje će u tom slučaju biti obavezno, te su rekati podne namaza
pripojeni džumi kao sastavni dio.

Neprihvatljivo je da čovjek sumnja u svoj namaz po pitanju
da li će biti kabul ili neće, ukoliko ga je obavio onako kako je potrebno, kao što
je neprihvatljivo bilo kakvo dodavanje koje je suprotno sunnetu Poslanika a.s.

Ali je neprihvatljivo i sprječavanje onoga ko želi obaviti
odreðeni broj rekata da to učini, jer će klanjač time samo uvećati svoju nagradu
kod Allaha dž.š.

U svakom slučaju, broj rekata nije stvar zbog koje trebamo
kritikovati jedni druge, niti zamjerati jedni drugima na bilo koji način. Ono što
trebamo nastojati jeste da što je moguće više namaza sa više rekata klanjamo, da
se ne zadovoljavamo samo onim što je stroga dužnost – farz, bez obzira što ćemo
time izvršiti svoju dužnost, jer pored izvršenja obaveze ne smijemo zaboraviti da
svaku takvu priliku iskoristimo za uvećanje broja rekata koji su na stepenu sunneta,
jer će nam oni, inšallah, biti zalog kod Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu, kojim
će se potirati naši grijesi.

Neka svako poðe od sebe i neka bude objektivan pa neka sebi
kaže da li je toliko dobar musliman da mu osim farza i ponekog suneta više nije
potrebno za potiranje grijeha i ulazak u Džennet.

Poslanik a.s., kome je Allah dž.š. zagarantovao Džennet, pored
dnevnih suneta, čitavu noć, ili njen dio, provodio je u obavljanju dobrovoljnog
namaza, a gdje smo mi u odnosu na njega a.s. i da li je nama neko zagarantovao Džennet!?