Šeki Radončić, novinar i publicista

Image

Šeki Radončić, novinar i publicista

CRNOGORSKA HAJKA NA BOŠNJAKE SLIČILA JE NACISTIČKOM LOVU NA JEVREJE

Autor: Esad Krcić

CRNOGORSKA HAJKA NA BOŠNJAKE SLIČILA JE NACISTIČKOM LOVU NA JEVREJE

Autor: Esad Krcić



Šeki Radončić, novinar i publicista

Bošnjaci.Net:
Gospodine Radončiću, prije 16 godina, hapšenjem izbjeglica iz Bosne i
Hercegovine koji su pokušali naći utočište u Crnoj Gori, crnogorska
vlast je i zvanično stala na stranu Miloševićeve zločinačke i genocidne
politike. Godišnjica je od tog gnusnog zločina te je i vrijeme
podsjećanja na ovaj zločin i naravno svih onih koji se suosjećaju sa
stradalima u bolu njihovih porodica.
Poroteklih godina vi ste sa tekstovima i dokumentarnim filmovima
nastojali otrgnuti od zaborava ovaj stravičan zločin o kojem su mnogi
šutjeli a crnogorski vlastodršci vješto su ga gurali pod crveni tepih.
Recite nam, šta se ustvari dešavalo tih majskih i junskih dana 1992.
godine kada su se Bosna i Hercegovina i bošnjački narod našli u vrtlogu
aresorsko-genocidnog pakla?
Šeki Radončić:

S proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, veliki broj
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine potražio je spas u susjednoj Crnoj
Gori. Prognani i uplašeni ljudi smjestili su se kod svojih roðaka, kod
prijatelja, ili kod plemenitih neznanaca. Neki su se sklonili u
odmarališta bosanskih firmi na crnogorskom primorju, imućniji u svoje
stanove i vikendice. To je bila greška: protivno crnogorskoj tradiciji
i etici, ili bar onom što se vjerovalo da crnogorska etika jeste,
protivno Ustavu, zakonu i svim meðunarodnim konvencijama, crnogorski
policajci su uhapsili više od stotinu bosanskohercegovačkih izbjeglica
i svezanih ruku ih isporučili dželatima Radovana Karadžića. Većina je
ubijena, baš kao i dvije tročlane porodice, Klapuh i Avdagić, izbjegle
iz Foče, koje su Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj Gori.

Lov na izbjeglice trajao je danima i odvijao se na gotovo čitavom
prostoru Crne Gore. Nesrećni ljudi hapšeni su duž crnogorskog primorja
od Ulcinja do Herceg Novog, i u unutrašnjosti od Podgorice do
Pljevalja. Po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji, hajka na
Bošnjake sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Racije su sprovoðene
po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim
sobama…

Nacistički lov na Bošnjake

Većina
je ubijena, baš kao i dvije tročlane porodice, Klapuh i Avdagić,
izbjegle iz Foče, koje su Karadžićevi specijalci ubili u Crnoj Gori.
Lov na izbjeglice trajao je danima i odvijao se na gotovo čitavom
prostoru Crne Gore. Nesrećni ljudi hapšeni su duž crnogorskog primorja
od Ulcinja do Herceg Novog, i u unutrašnjosti od Podgorice do
Pljevalja. Po svojoj organizovanosti, selektivnosti i mržnji, hajka na
Bošnjake sličila je nacističkom lovu na Jevreje. Racije su sprovoðene
po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim
sobama…




Ministar izdao naredbu

Pismenu
naredbu o nezakonitom hapšenju i deportovanju izbjeglica izdao je
tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović. Na osnovu toga
lako se da zaključiti da se radi o organizovanom državnom ratnom
zločinu.




Državni aparat sakrio dokumentaciju

Ja
sam uspio da otkrijem da je u tom ratnom zločinu crnogorske policije
ubijeno najmanje 86 Bošnjaka. Mislim da se pravi broj nikada neće
saznati jer MUP CG, Skupština CG i ostali državni organi su, u strahu
od tužbi, uništili dokumentaciju o tom zločinu.




Presudom će se utvrditi da je Crna Gora učestvovala u agresiji na BiH

Porodici
deportovanih ljudi i sedmorica Bošnjaka, koji su preživjeli
deportaciju, trebaju dobiti moralnu, materijalnu i svaku drugu
satisfakciju kroz presudu koja mora biti u njihovu korist. Država BiH
će tom presudom dobiti potvrdu da je i Crna Gora učestvovala u agresiji
na tu državu.





Ramiz i Filip

Vidite,
sudski procesi se otežu beskrajno, iznosi koji se presuðuju porodicama
su minorni, crnogorski ambasador u Sarajevu, Ramiz Bašić, zatvara vrata
svoje ambasade pred majkama poklane djece, a crnogorski predsjednik
Filip Vujanović veli da je Crna Gora bosanske izbjeglice dočekivala
širom raširenih ruku i srećno ispraćala kućama i pored toga što većini
od deportovanih ljudi ni kosti ne možemo da pronaðemo…To se zove
cinizam jedne vlasti.




Autohtoni ratni zločin

Crna
Gora nije odgovarala za agresiju na Hrvatsku i Dubrovnik, zato što se
zahvaljujući proglašenju suverenosti izvukla od tužbe BiH za genocid,
pa sada Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog ratnog
zločina nad izbjelicama iz BiH. Ako to i ovog puta uspije, ispast će da
je Mloševićeva Crna Gora tokom rata dijelila ruže a ne bila saučesnik u
osvajačkim Miloševićevim ratovima.




Porodice žrtava rasute širom svijeta

Porodice
su rasute širom svijeta, od Amerike, preko evropskih zemalja do Bosne i
Hercegovine. I, vjerujte mi, najteži dio mog istraživanja je bio da
pronaðem sve te porodice koje, manje – više, žive veoma skromno, neke
čak i siromašno.




Dragocjeno svjedočenje

Slobodan
Pejović je dragocjeni svjedok ovog državnog zločina. Znate, mi imamo
brojne svjedoke – članove familija pred čijim je očima crnogorska
policija odvodila njihove najbliže, ovog zločina, ali Pejovićevo
svjedočenje je dragocjeno jer je on bio službenik MUP-a i učesnik te
akcije.

Organizovan državni ratni zločin
Bošnjaci.Net: Kako ste rekli, nakon hapšenja izbjeglica uslijedila
je deportacija zločincu Karadžiću i njegovim hordama. Po vašem
istraživanju ko je odgovoran za ovaj slučaj, odnosno ko je donio odluku
o hapšenju a ko o deportaciji?
Šeki Radončić:
Pismenu naredbu
o nezakonitom hapšenju i deportovanju izbjeglica izdao je tadašnji
ministar crnogorske policije Pavle Bulatović. Na osnovu toga lako se da
zaključiti da se radi o organizovanom državnom ratnom zločinu.

Bošnjaci.Net: O kojem broju se radi? Koliko ih je bilo uhapšenih i gdje su deportovani?
Šeki Radončić:

Ja sam uspio da otkrijem da je u tom ratnom zločinu crnogorske policije
ubijeno najmanje 86 Bošnjaka. Mislim da se pravi broj nikada neće
saznati jer MUP CG, Skupština CG i ostali državni organi su, u strahu
od tužbi, uništili dokumentaciju o tom zločinu.

Bošnjaci.Net: Zašto su crnogorski zvaničnici izdali naredbu hapšenja
ljudi koji su imali izbjeglički status, što govori da su po svim
ljudski, moralnim i najzad meðunarodnim normama satkani u Ženevskoj
konvenciji morali biti zaštićeni?
Šeki Radončić:
Zato što su
tada bili najbliži saradnici ratnog zločinca Slobodana Miloševića i
zato što su tada, zajedno sa njim, pravili genocidnu tvorevinu, koju su
tada zvali SR Jugoslavija.

Bošnjaci.Net: Javnost je upoznata da su porodice žrtava podnijele
tužbu protiv Države Crne Gore. Šta ustvari ta tužba znači porodicama
stradalih a šta državi BiH?
Šeki Radončić:
Porodici
deportovanih ljudi i sedmorica Bošnjaka, koji su preživjeli
deportaciju, trebaju dobiti moralnu, materijalnu i svaku drugu
satisfakciju kroz presudu koja mora biti u njihovu korist. Država BiH
će tom presudom dobiti potvrdu da je i Crna Gora učestvovala u agresiji
na tu državu.

Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog ratnog zločina

Bošnjaci.Net: Iako je država CG već izgubila nekoliko procesa po
ovom predmetu, ipak se tu radi o nekoj minornoj nadoknadi u novcu.
Značili to da je ponižavanje žrtava i njihovih porodica?
Šeki Radončić:

Ponižavanje i šikaniranje porodica deportovanih ljudi traje već
godinama. Crna Gora je, kako je dobro rekao pravni zastupnik porodica,
advokat Dragan Prelević, u ratu sa tim ljudima. Vidite, sudski procesi
se otežu beskrajno, iznosi koji se presuðuju porodicama su minorni,
crnogorski ambasador u Sarajevu, Ramiz Bašić, zatvara vrata svoje
ambasade pred majkama poklane djece, a crnogorski predsjednik Filip
Vujanović veli da je Crna Gora bosanske izbjeglice dočekivala širom
raširenih ruku i srećno ispraćala kućama i pored toga što većini od
deportovanih ljudi ni kosti ne možemo da pronaðemo…To se zove cinizam
jedne vlasti.

Bošnjaci.Net: Zašto Vlast u CG vec 16 godina izbjegava da saopći
istinu o 86 Bošnjaka, odnosno opstruira da privede zločince licu pravde?
Šeki Radončić:

Zato što nije odgovarala za agresiju na Hrvatsku i Dubrovnik, zato što
se zahvaljujući proglašenju suverenosti izvukla od tužbe BiH za
genocid, pa sada Crna Gora hoće da opere ruke i od svog autohtonog
ratnog zločina nad izbjelicama iz BiH. Ako to i ovog puta uspije,
ispast će da je Mloševićeva Crna Gora tokom rata dijelila ruže a ne
bila saučesnik u osvajačkim Miloševićevim ratovima.

Povlačenje tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće

Bošnjaci.Net: Po vašem istraživanju ko su najodgovrniji u CG za ovaj slučaj?
Šeki Radončić:
U mojoj knjizi Kobna sloboda
naveo sam sve ljude, koji su u tom periodu obavljali najznačajnije
funkcije u crnogorskoj državi, policiji, pravosuðu, tužilaštvu… Ako se
hoće, lako se može utvrditi ko su nalogodavci a ko izvršioci tog
zločina.

Bošnjaci.Net: Ipak u zadnje vrijeme česte su grupice Ðukanovićevih
mešetara koji se upute ka Bosni i Hercegovini sa namjerom da se najveći
bošnjački uglednici ‘smiluju’ dželatima i da nagovore porodice da
povuku tužbu. Koliko je to moguće?
Šeki Radončić:
Povlačenje
tužbi protiv MUP-a CG jednostavno nije moguće. Za tako nešto niko nema
niti može dobiti mandat. To bi značilo da porodice pobijenih ljudi
izvrše zločin nad svojim najbližim. To, dakle, neće proći ma koliko se
trudili minister crnogorske policije i još nekoliko poštenih muslimana
iz CG da se tužbe povuku.

Bošnjaci.Net: Znamo da ste u čestim kontaktima sa porodicama žrtava.
Recite nam gdje i kako žive te porodice, da li imaju pomoći od državnih
organa BiH?
Šeki Radončić:
Te porodice su rasute širom
svijeta, od Amerike, preko evropskih zemalja do Bosne i Hercegovine. I,
vjerujte mi, najteži dio mog istraživanja je bio da pronaðem sve te
porodice koje, manje –više, žive veoma skromno, neke čak i siromašno.

Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju

Bošnjaci.Net: Koliko je zvanična vlast BiH zainteresirana da sazna
šta se dogodilo sa graðanima BiH koji su prije 16 godina uhapšeni i
deportovani?
Šeki Radončić:
Bosansko tužilaštvo još ništa nije preduzelo po ovom slučaju, iako se direktni egzekutori nalaze u BiH.

Bošnjaci.Net: A bošnjački predstavnici?
Šeki Radončić:

Mislim da bošnjački lideri veoma pažljivo prate sve što se u Crnoj Gori
dešava sa ovim slučajem, ali prepuštaju Crnogorcima da sami očiste
svoje dvorište.

Bošnjaci.Net: Zar nije čudno da bošnjački zvaničnici u BiH već
nekoliko godina u zvanične posjete primaju one koji su direktno
umiješani u ovaj zločin?
Šeki Radončić:
Političari moraju da
saraðuju i kontaktiraju. Meni, kao borcu za ljudska prava, samo smeta
što bh. zvaničnici eksplicitnije ne zahtijevaju da se zločin nad
najmanje 86 Bošnjaka napokon sankcioniše moralno, materijalno i
krivično. Možete samo zamisliti kako bi, da je kojim slučajem obrnuto,
reagovale crnogorske, srpske ili, recimo, američke vlasti.

“Crnogorska Srebrenica” u isčekivanju Vilija Branta

Nadam se da će doći dan kada će godišnjice ovog zločina obilježavati
crnogorska vlast. Nadam se da će doći dan kada će ovaj zločin, koje
nazivam “Crnogorska Srebrenica” biti sankcionisan, moralno, materijalno
i krivično. I nadam se da će Crna Gora jednog dana imati takvog
predsjednika koji će pasti na koljena, i poput Vilija Branta, zamoliti
porodice pobijenih ljudi i Bosnu i Hercegovinu za oprost, a ne Filipa
Vujanovića koji krajnje bezosjećajno i cinično tvrdi da je crnogorska
vlast pobijene ljude srećno slala svojim kućama.

Bošnjaci.Net:
Jedini svjedok u ovom slučaju je Slobodan Pejović, bivši policijski
zvaničnik CG koji je po "depeši" na početku učustvovao u hapšenju i
nakon toga progovorio o ovom zločinu, zbog toga je česta meta u CG.
Kako gledate na njegova svjedočenja, pa i na njegov status u
crnogorskom društvu?
Šeki Radončić:
Slobodan Pejović je
dragocjeni svjedok ovog državnog zločina. Znate, mi imamo brojne
svjedoke – članove familija pred čijim je očima crnogorska policija
odvodila njihove najbliže, ovog zločina, ali Pejovićevo svjedočenje je
dragocjeno jer je on bio službenik MUP-a i učesnik te akcije. I sami
znate sa koliko mržnje i prezira projektanti i izvoðači ratnih zločina
gledaju na ljude koji svjedoče protiv njih, posebno na ljude iz redova
njihovog naroda ili službi. Zbog toga njima Slobodan Pejović i smeta,
pa pokušavaju na sve načine da ga uplaše ili čak fizički uklone. Zbog
svog svjedočenja on je dobio otkaz u MUP-u CG, na njega su pokušana dva
atentata, prije nekoliko mjeseci je napadač pokušao da mu metalnom
šipkom slomi lobanju…Nije to mala žrtva. Kamo sreće da imamo bar još
jednog Slobodana Pejovića na prostoru bivše Jugoslavije.

Mogu da me ubiju, ali ne mogu da unište dokaze o ratnim zločinima i zločincima

Bošnjaci.Net: Kao glavni dokaz o ovom zločinu koriste se vaši pisani i video materijali, poput Crna kutija u dva dijela, zatim Kobna sloboda, te posebno dokumentarni film Karneval koji
je pobrao nekoliko svjetskih priznanja. Javnost je upoznata da ste
često na udaru crnogorskih zvaničnika. Bačana je bomba na vašu
porodičnu kuću, pucano je na vašu majku u suprugu, vi ste prvi novinar
osuðen u Crnoj Gori zbog suprotstavljanja ratu. Zašto vlast CG to čini?
Šeki Radončić:

Dobro pitanje: zašto to vlast čini? I ja sam ubijeðen da iza svih tih
institucionalnih presuda i vaninstitucionalnih dešavanja stoje moćni
djelovi vlasti.

Bošnjaci.Net: Prema onome što uporno radite ipak govori da vas nisu uspjeli zastrašiti. Da li smo upravu?
Šeki Radončić:

Mislim da nisu. I mislim da su zakasnili: sada mogu i da me ubiju, ali
ne mogu da unište dokaze o ratnim zločinima i zločincima koje sam
pribavio i ovjekovječio.

Ko će zamoliti za oprost za “Crnogorsku Srebrenicu”?

Bošnjaci.Net: U povodu 16.godišnjice šta želite poručiti javnosti?
Šeki Radončić:

Nadam se da će doći dan kada će godišnjice ovog zločina obilježavati
crnogorska vlast. Nadam se da će doći dan kada će ovaj zločin, koje
nazivam “Crnogorska Srebrenica” biti sankcionisan, moralno, materijalno
i krivično. I nadam se da će Crna Gora jednog dana imati takvog
predsjednika koji će pasti na koljena, i poput Vilija Branta, zamoliti
porodice pobijenih ljudi i Bosnu i Hercegovinu za oprost, a ne Filipa
Vujanovića koji krajnje bezosjećajno i cinično tvrdi da je crnogorska
vlast pobijene ljude srećno slala svojim kućama.

Bošnjaci.Net: Hvala vam!
Šeki Radončić:
Hvala i vama i želim vam mnogo uspjeha u radu.

Izvod iz biografije

Šeki Radončić, publicista, novinar i scenarista autor je veoma
zapaženih knjiga, tekstova i dokumentarnih filmova o kršenju ljudskih
prava na prostoru bivše Jugoslavije.

Sredinom 1994. godine u Crnoj Gori je osuðen zbog tekstova u
podgoričkom nedeljniku “Monitoru” kojima je dokumentovano pisao tome
kako su komandanti Jugoslovenske narodne armije (JNA) tokom agresije na
Hrvatsku pljačkali Dubrovnik. Zbog serije tekstova o politickim
suðenjima iste godine su mu nepoznati počinioci pucali na majku i
suprugu, srećom bez većih posljedica. Zbog pisanja o ratnim zločinima
na kucu mu je, takoder od nepoznatih pocinioca, bačena bomba. Više puta
je tužen od poznatih ratnih huškača ili četničkih vojvoda. Bio je
izložen brojnim javnim i tajnim prijetnjama.

Šeki Radončić je dobitnik nagrade za ljudska prava Medijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO), sa sjedištem u Beču, koju sačinjavaju izdavači, izvršni direktori i najpoznatiji novinari.

Zahvaljujuci Radončiću i njegovom petnestogodišnjem istraživanju,
gotovo do kraja je rasvijetljeno hapšenje i deportovanje
bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su crnogorske vlasti nezakonito
uhapsile i predale koljacima ratnog zločinca Radovana Karadžića. U toj
akciji, kako je otkrio Radončic, ubijeno je 86 Bosnjaka iz Bosne i
Hercegovine.

Tokom rada na svojoj knjizi “Kobna sloboda” uspio da prikupi potrebna
dokumenta kao i da ubijedi, okupi i organizuje porodice ubijenih ljudi
da tuže MUP Crne Gore za zločin nad njihovim najbližim. Nakon što je
organizovao sudski proces protiv MUP-a Crne Gore, na Radončićevu kuću u
Sarajevu je bačena bomba, a nekoliko mjeseci kasnije u Podgorici, i
demoliran automobil. Počinioci nisu otkriveni.

Tokom promocije “Kobne slobode”, 30. maja 2005.godine, Radončić je po
prvi put organizovao je obilježavanje godišnjice tog zločina. Tom
prilikom je inicirao da se u Herceg Novom, gdje se nalazio Sabirni
centar iz kojeg je većina izbjeglica iz BiH odvedena u smrt, podigne
spomenik i zatražio da Crna Gore svakog maja obilježava "Dan sjećanja"
na žrtve te kobne deportacije. Radončić već godinama uporno insistira
na pokretanju krivične odgovornosti za organizatore i počinioce tog
zločina.

Nakon što je u “Kobnoj slobodi” objavio svjedočenja i dragocjena
dokumenta o tom zločinu, čije su kopije u meðuvremenu uništili
crnogorski MUP i Skupština Crne Gore, crnogorsko tuzilaštvo je protiv
šestorice službenika MUP-a Crne Gore pokrenulo krivični postupak sa
kvalifikacijam da su učestvovali u ratnom zločinu.