U Podgorici održana tribina “Otpor zaboravu – šesnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica”


ImageNAKON 16 GODINA OD ZLOČINA DEPORTACIJE – CRNOGRSKE VLASTI I DALJE ŠUTE

Sa
tribine organizovane povodom 16 godina od deportacije Bošnjaka iz Crne
Gore, o individulanoj odgovornosti za ovaj zločin tadašnje vlasti u
čijem vrhu su bili Milo Ðukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović,
posebno je bitan govor profesora podgoričkog Univerziteta Milana
Popovića, koji je nedavno dobio pismo prijeteće sadržine zbog javnog
iznošenja kritičkih stavova o crnogorskoj vlasti.

Autor: Sonja Radošević

Povodom
16 godina od ratnog zločina hapšenja i deportacije više od 100
Bošnjaka, koje su crnogorske vlasti uhapsile i isporučile jedinicima
Radovana Karadžića a koji su nakon toga svirepo mučeni i ubijeni, u
Podgorici je održana tribina pod nazivom "Otpor zaboravu – šesnaest
godina od deportacije bosanskih izbjeglica". Tribinu su organizovali
Centar za graðansko obrazovanje", "Incijativa za ljudska prava" i
podgorički nedjeljnik "Monitor". O ovom do sada nekažnjemom zločinu,
govorili su direktor «Monitora» Miodra Perović, direktorica beogradskog
Fonda za humnitarno pravo Nataša Kandić, novinaraka "Monitora" Milka
Tadić Mijović, advokat porodica deportovanih Dragan Prelević,
direktorica Centra za graðansko obrazovanje Daliborka Uljarević,
Slobodan Pejović, penzionisani inspektor Centra bezbjednosti Herceg
Novi, koji je jedini pristao da javno govori o zločinu koji su u maju
1992. godine počinile crnogorske vlasti i policija ove države, i
publicista i novinar Šeki Radončić, koji je o deportaciji Bošnjaka
napisao knjigu "Kobna sloboda" i snimio film "Karneval" i time trajno
ostavio svjedočanstvo o ovim sramnim trenucima crnogorske historije.



Podgorica: Učesnici tribine u povodu 16.godišnjice od hapšenja i deportacije Bošnjaka sa Crnogorskog primorja

Prisutni na tribini prvo su čuli tonsku ispovjest Have Bosno čiji je
suprug Esad bio meðu deporotovanim Bošnjacima. U potresnoj ispovijesti
Hava Bosno je govorila o užasnim dešavanjima tih majskih dana prije
šesnaest godina. Ona je kazala da su «crnogorski policajci bili kao psi
lovci kada su upali u avliju kuće u kojoj su oni boravili na
Crnogorskom primorju». Tijelo njenog supruga pronaðeno je prošle
godine, obezglavljeno. Bio je sahranjen u srpskom groblju na Bežaniji
kod Beograda o čemu je Hava Bosno obaviještena u julu prošle godine.

Nakon zločina pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije

-Mi nismo išli u Crnu Goru da prodajemo naše mrtve, išli smo da tražimo
prvadu – kazala je Hava Bosno povodom sudskih procesa koje su pokrenule
porodice deportovanih pred crnogorskim sudovima.
Jasenka Titorić, predsjednica Udruženja porodica deportovanih, u
emitovanoj tonskoj izjavi, ocijenila je da se sudski procesi vode
protiv izvršilaca a ne nalogodavaca te da je sve skupa samo farsa i
dodatno obesmišljavanja zločina deportacije.
Advokat porodica deportovanih Bošnjaka, Dragan Prelević kazao je da
Vlada Crne Gore daje obavezujuću uputstva tužilaštvu nakon prvostepenih
presuda, kako bi svi predmeti koji su u Višem sudu bili ponovo vraćeni
prvostepenoj instanci.

Novinar i publicista Šeki Radončić izjavio je da «iskreno žali što nema
predstavnika vlasti na ovoj tribini ali, to je samo, kako je kazao,
«kontinuitet ovog zločina.»
-Nakon što su porodice pokrenule zvanične postupke protiv MUP-a Crne
Gore pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije. U Skupštini
Crne Gore i MUP-u. Ni gospodin Ranko Krivokapić, ni gospodin Jusuf
Kalamperović nisu našli za shodno makar da ukore nekoga za novi zločin
nad tim ljudima – podsjetio je Radončić.
On se posebno osvrnuo na izjavu Filipa Vujanovića koji je ove godine
kazao da je «Crna Gora izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i
srećno ispraćala svojim kućama.»
-Gospodo, ja vas pitam, koji to sudija u jednoj Crnoj Gori, nakon
ovakve izjave predsjednika države smije da sudi pošteno i korektno i po
zakonu? Filip Vujanović kaže da su ti ljudi srećno ispraćani kućama, a
mi većini tih ljudi ne možemo ni kosti da pronaðemo. Ovom ciničnom,
nehumanom izjavom koju nisu davali čak ni Milošević ni Tuðman, koji
nisu tako govorili o svojim žrtvama, Filip Vujanović je preuzeo punu
odgovornost za opstrukciju ovog sudskog procesa. On je preuzeo ključnu
odgovornost u pranju krvavih ruku za ovaj zločin. Nakon 16 godina opet
ću ponoviti – Crna Gora mora sa ovim slučajem da se suoči – moralno,
materijalno i krivično – poručio je Šeki Radončić.

U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Radončić uručio priznanje Pejoviću

Na tribini je Slobodanu Pejoviću, jedinom policajcu u Crnoj Gori koji
je pošteno, iskreno svjedočio o ratnom zločinu nad izbjeglim
Bošnjacima, uručena je zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Slobodan Pejović je nakon prijema zahvalnice kazao da ovo visoko
prizanje koje mu je dodijelio KBSA, a koje mi je uručio prijatelj Šeki
Radončić jako ga je obradovalo.
-Ponosan sam na ovu Zahvalnicu a istovremeno srećan iz više razloga.
Kao prvo dobijam zahvalnicu od bratskog naroda, od naroda nad kojim su
u ovom zadnjem ratu izvršeni brojni zločini, čak i genocid. Na žalost,
moram reći i da sam nesrećan – nesrećan zbog uloge Crne Gore koju je
imala u svim tim dešavanjima, posebno u Crnoj Gori. Ovo priznanje ne
pripada samo meni, ono pripada i Crnoj Gori, ali onoj antiratnoj,
liberalnoj i graðanskoj Crnoj Gori, onoj koja je, kada je na prostorima
bivše Jugoslavije vladao mrak i fašizam – stala uz žrtve. A žrtve su
bile bosansko-hercegovački Muslimani.
Htio bih samo da se osvrnem na svjedočenja koja su ovih dana dali neki
visoki crnogorski policajci iz onog vremena. Rekao bih loši glumci a
još gori policajci. Sve neistine; istina je jedino ovo što ću da kažem.
Te famozne noći u toj naredbi-depeši koju je potpisao tadašnji ministar
policije Pavle Bulatović pisalo je: «Sve Muslimane iz Bosne i
Hercegovine, starosti od 18 do 70 godina, koji se zateknu na teritoriji
Crne Gore treba hapsiti, privesti, zadržati i predati vlastima
Republike Srpske». Ovo je istina, drugo su sve laži. I na kraju, želio
bih da se zahavalim Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, da poželim
svaku sreću njima i njihovoj domovini Bosni i Hercegovini» – poručio je
Slobodan Pejović.
Prisutnima na tribini obratio se i Emil Redžematović iz Plava koji je u
svojoj kući u Herceg Novom, pružio utočište izbjeglim Bošnjacima. Njih
četvoricu iz kuće je odvela crogorska policija u nepovrat.
Sa tribine organizovane povodom 16 godina od deprotacije Bošnjaka iz
Crne Gore, o individulanoj odgovornosti za ovaj zločin tadašnje vlasti
u čijem vrhu su bili Milo Ðukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović,
posebno je bitan govor profesora podgoričkog Univerziteta Milana
Popovića, koji je nedavno dobio pismo prijeteće sadržine zbog javnog
iznošenja kritičkih stavova o crnogorskoj vlasti.
Popović je kazao da kao graðanin i profesor Univerziteta predlaže da
predsjednik Vlade Crne Gore Milo Djukanović podnese neopozivu ostavku
ali pošto je to malo vjerovatno a on je to ovih dana demonstrirao na
neronovski način, onda poziva paralmentarne stranke da pokrenu pitanje
nepovjerenja predsjedniku Vlade čak iako unaprijed znaju da nemaju
većinu za to. Jer, to će imati simboličnu, političku težinu.

Objektivna politička odgovornost

-Pozivam državno tužilaštvo da razmotri brojne i ozbiljne indicije koje
ukazuju ne samo na moralnu i političku već i na krivično – pravnu,
individulanu odgovornost predsjednika Vlade za teška, najteža krivična
djela – zločin rata.
Pozivam policiju Crne Gore da preduzme posebne mjere zaštite, fizičkog,
mentalnog i ukupnog integriteta svih javnih kritičara i politčkih
protivnika predsjednika Vlade.
I četvrto, ja nisam razočaran u Evopsku Uniju jer nikada nisam bio
očaran njom. Zbog toga neću predlagati, pozivati i moliti, nego
upozoriti Havijera Solanu i druge visoke zvaničnike EU da podrškom
predsjedniku Vlade Crne Gore i njegovoj vlasti u Crnoj Gori, za ove
najteže zločine, za koje postoje brojne indicije, mada ima u pravu
jedno načelo da se notorne stvari ne dokazuju, a ovdje ima pedeset
posto stvari koje su notorne. Dakle, upozoravam visoke zvaničnike EU da
dok podržavaju ovakvu vlast u ovakvim stvarima, postaju saučesnici.
Kratko obrazloženje. Postoji nešto što se zove objektivna politička
odgovornost. Milo Ðukanović je bio predsjednik Vlade 1992. godine kada
su izvršena hapšenja i deportacije. Ne može objektivno biti politički
odgovoran pokojnik ministar policije Pavle Bulatović i niži policijski
funkcioneri koji su sada procesuirani, nego objektivnu političku
odgovornost ima, van svakog spora predsjednik Vlade koji je tada bio i
sada je na toj funkciji. Treba li da vas podsjećam na odgovornost
holandske Vlade? Gdje je Holandija? Holandska vlada je dala ostavku
zbog toga što su njeni vojnici bili u sastavu UN u Srebernici kada se
dogodio genocid.
Holandija nije čak imala ni direktnu odgovornost zato što je to bio
kontingent holandskih snaga u sastavu UN. Ali, osjećaj odgovornosti
evropskog standarda u ozbiljnom smislu te riječi bio je takav da je
jedna vlada smatrala da mora da ode.
Na žalost, ovdje postoje i notorne činjenice i indicije da nije riječ
samo o objektivnoj političkoj odgovornosti nego o saučesništvu, ako ne
92. godine – to tek krivični proces može da razriješi, onda sigurno
2008. godine, predsjednika Vlade i njegovih ljudi u opstrukciji pravde.

Gdje su indicije i notorne činjenice u opstrukciji pravde u ratnom zločinu deportacije?

Zakon o lustraciji, da ili ne?

Prvo, pomenut je Zakon o lustraciji Liberalne partije, Pokreta za
promjene i nevladinih organizacija i pojedinaca. Već godinu dana i više
opstrukcija pravde u ratnom zločinu, i sva histerija propagandnih
napada, diskvalifikacija ko god se usudi da o ovome nešto kaže – osvane
u njihovim medijima kao "ima nešto lično protiv mene", sramotni,
frustrirani, neostvareni…
Želim da kažem nešto u tom kontekstu, možete biti antiratni pojedinac i
antiratna stranka ‘92 ali da postanete ratna stranka, nacistička
stranka 2008. godine. Žao mi je što to moram da kažem ali to se dešava
Socijaldemokratskoj partiji. Kada njen vrhovnik Ranko Krivokapić,
predsjednik Skupštine Crne Gore sad učestvuje u opstruiranju donošenja
Zakona o lustraciji, on postfestum postaje pomagač u ovom procesu.
Opstrukcija dobija tako težak karakter i u obliku sudskih procesa koji
se vode 16 godina poslije zločina u graðanskim i krivičnim stvarima
tako da majke koje su izgubile sinove jedince dobijaju otprilike
onoliko eura koliko premijer dobije eura kada ga neko kritikuje i kada
mu se to ne sviða, i to sa ciničnim obrazloženjem da ima duševne patnje.
Crnogorska javnost ne pamti da je ta osoba pokazivala znake i najmanje
duševne patnje 1992. godine, u tragičnom slučaju o kojem govorimo a
sada ima duševne patnje.
To je jedna vrlo neronovska, patološka vrsta duša koja za svoje patnje
ima takve aršine a za patnje drugih nema nikakve aršine. I te pare će
uputiti za socijalno ugrožene. To je ruganje Crne Gore, to je ruganje
nama. Ovo je teška stvar izmeðu Crne Gore i Bosne i ljudi kao takvih
ali najteža za Crnu Goru danas. Najteža je 1992. godine bilo porodicama
žrtava i žrtvama ali je danas 2008. najteža za nas.
Postoji još jedan vid opstrukcije. Svi javni politički kritičari
predsjednika Vlade Crne Gore naročito u posljednjih godinu dana
doživljavaju oblike fizičkog, verbalnog i svakog drugog nasilja i
šikaniranja. Te su kritike bile upravo vezane sa ovim slučajem
deportacije.

Koji opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon

Maja – juna prošle godine jedna nesrećna organizacija iz Sarajeva
Internacionalna liga humanista je nagradila Ðukanovića i Marovića. 19
graðana Crne Gore je kritikovalo tu odluku i nakon toga iz Demokratske
partije socijalista dobija govor mržnje. Krivično pravo takav govor kao
na primjer "sramotni ljudi", to naziva podsticanje na nasilje.
Željko Ivanović je bio prva žrtva, Andrej Nikolaidis i "Monitor "
druga, Veseljko Koprivica i "Monitor" treća, ovih dana saznajemo za
slučaj prebijanja novinara Stojovića.
Na prvi pogled nema ništa zajedničko, ali zajednička je kritika
premijera. Prema tome, od 19 graðana koji su kritikovali premijera
najmanje polovina je doživjela oblike fizičkog i svakog drugog nasilja.
To su vrlo ozbiljne indicije da ovdje na djelu imamo organizovani
kriminal na čelu sa predsjednikom Vlade koji raspolaže ekstremnim
oblicima moći i njene zloupotrebe.
Prema tome, kada naš premijer igra uloge nekakvog junaka naših dana i
prikazuje ove probleme kao stav lične hrabrosti ili nehrabrosti, to su
jeftini uličarski trikovi. On jeste došao na vlast na ulici i to ne bi
bilo tragično jer su mnogi došli na vlast revolucijom, ali je tragično
da je on ostao na nivou ulice i da sve nas pokušava da drži u tom
revolucionarnom stanju. Da se ne može normalno, civilizovano, pravno, u
skladu sa demokratijom i smjenom vlasti razvijati, nego se sve to
kategoriše na takav način.
Konačno, objektivna politička odgovornost u ovom zločinu je nesporna,
ja sam rekao da je predsjednik Vlade na čelu grupe koja zloupotebljava
državni aparat i različite oblike sile i progoni sve one koji se zalažu
za kažnjivost zločina, naročito onih koji se zalažu za kanžnjivost
ratnog zločina. Ko opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon. Ja ne znam
šta je organizovani kriminal ako to nije.
I još nešto, ja i moji prijatelji svi koji su prijatelji demokratije i
ljudskih prava, političkog pamćenja i civilizacije – nećemo stati! Nema
toliko fizičkog nasilja, nema toliko prijetnji, nema toliko medijskih
vojnika, specijalaca, toliko propagande, zla i nasilja u ovom režimu,
ni u jednom režimu na ovoj planeti, koji jedan broj ljudi mogu
natjerati da stanu i da zaćute, – poručio je profesor Milan Popović,
ističući ukoliko do jeseni nadležni državni organi ne procesuiraju
ratne zločine "učinićemo to mi – pred domaćim sudovima i u Strazburu.
-To će biti krivične prijave za zločin rata, ratne zločine, za sve ovo o čemu smo danas govorili" – kazao je Popović.

www.bosnjaci.net