HomeMediji / AgencijeRegionU Podgorici održana tribina “Otpor zaboravu – šesnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica” 1. Juna 2008. Region 751 NAKON 16 GODINA OD ZLOČINA DEPORTACIJE – CRNOGRSKE VLASTI I DALJE ŠUTE Sa tribine organizovane povodom 16 godina od deportacije Bošnjaka iz Crne Gore, o individulanoj odgovornosti za ovaj zločin tadašnje vlasti u čijem vrhu su bili Milo Ðukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović, posebno je bitan govor profesora podgoričkog Univerziteta Milana Popovića, koji je nedavno dobio pismo prijeteće sadržine zbog javnog iznošenja kritičkih stavova o crnogorskoj vlasti. Autor: Sonja Radošević Povodom 16 godina od ratnog zločina hapšenja i deportacije više od 100 Bošnjaka, koje su crnogorske vlasti uhapsile i isporučile jedinicima Radovana Karadžića a koji su nakon toga svirepo mučeni i ubijeni, u Podgorici je održana tribina pod nazivom "Otpor zaboravu – šesnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica". Tribinu su organizovali Centar za graðansko obrazovanje", "Incijativa za ljudska prava" i podgorički nedjeljnik "Monitor". O ovom do sada nekažnjemom zločinu, govorili su direktor «Monitora» Miodra Perović, direktorica beogradskog Fonda za humnitarno pravo Nataša Kandić, novinaraka "Monitora" Milka Tadić Mijović, advokat porodica deportovanih Dragan Prelević, direktorica Centra za graðansko obrazovanje Daliborka Uljarević, Slobodan Pejović, penzionisani inspektor Centra bezbjednosti Herceg Novi, koji je jedini pristao da javno govori o zločinu koji su u maju 1992. godine počinile crnogorske vlasti i policija ove države, i publicista i novinar Šeki Radončić, koji je o deportaciji Bošnjaka napisao knjigu "Kobna sloboda" i snimio film "Karneval" i time trajno ostavio svjedočanstvo o ovim sramnim trenucima crnogorske historije. Podgorica: Učesnici tribine u povodu 16.godišnjice od hapšenja i deportacije Bošnjaka sa Crnogorskog primorja Prisutni na tribini prvo su čuli tonsku ispovjest Have Bosno čiji je suprug Esad bio meðu deporotovanim Bošnjacima. U potresnoj ispovijesti Hava Bosno je govorila o užasnim dešavanjima tih majskih dana prije šesnaest godina. Ona je kazala da su «crnogorski policajci bili kao psi lovci kada su upali u avliju kuće u kojoj su oni boravili na Crnogorskom primorju». Tijelo njenog supruga pronaðeno je prošle godine, obezglavljeno. Bio je sahranjen u srpskom groblju na Bežaniji kod Beograda o čemu je Hava Bosno obaviještena u julu prošle godine. Nakon zločina pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije -Mi nismo išli u Crnu Goru da prodajemo naše mrtve, išli smo da tražimo prvadu – kazala je Hava Bosno povodom sudskih procesa koje su pokrenule porodice deportovanih pred crnogorskim sudovima. Jasenka Titorić, predsjednica Udruženja porodica deportovanih, u emitovanoj tonskoj izjavi, ocijenila je da se sudski procesi vode protiv izvršilaca a ne nalogodavaca te da je sve skupa samo farsa i dodatno obesmišljavanja zločina deportacije. Advokat porodica deportovanih Bošnjaka, Dragan Prelević kazao je da Vlada Crne Gore daje obavezujuću uputstva tužilaštvu nakon prvostepenih presuda, kako bi svi predmeti koji su u Višem sudu bili ponovo vraćeni prvostepenoj instanci. Novinar i publicista Šeki Radončić izjavio je da «iskreno žali što nema predstavnika vlasti na ovoj tribini ali, to je samo, kako je kazao, «kontinuitet ovog zločina.» -Nakon što su porodice pokrenule zvanične postupke protiv MUP-a Crne Gore pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije. U Skupštini Crne Gore i MUP-u. Ni gospodin Ranko Krivokapić, ni gospodin Jusuf Kalamperović nisu našli za shodno makar da ukore nekoga za novi zločin nad tim ljudima – podsjetio je Radončić. On se posebno osvrnuo na izjavu Filipa Vujanovića koji je ove godine kazao da je «Crna Gora izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i srećno ispraćala svojim kućama.» -Gospodo, ja vas pitam, koji to sudija u jednoj Crnoj Gori, nakon ovakve izjave predsjednika države smije da sudi pošteno i korektno i po zakonu? Filip Vujanović kaže da su ti ljudi srećno ispraćani kućama, a mi većini tih ljudi ne možemo ni kosti da pronaðemo. Ovom ciničnom, nehumanom izjavom koju nisu davali čak ni Milošević ni Tuðman, koji nisu tako govorili o svojim žrtvama, Filip Vujanović je preuzeo punu odgovornost za opstrukciju ovog sudskog procesa. On je preuzeo ključnu odgovornost u pranju krvavih ruku za ovaj zločin. Nakon 16 godina opet ću ponoviti – Crna Gora mora sa ovim slučajem da se suoči – moralno, materijalno i krivično – poručio je Šeki Radončić. U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Radončić uručio priznanje Pejoviću Na tribini je Slobodanu Pejoviću, jedinom policajcu u Crnoj Gori koji je pošteno, iskreno svjedočio o ratnom zločinu nad izbjeglim Bošnjacima, uručena je zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Slobodan Pejović je nakon prijema zahvalnice kazao da ovo visoko prizanje koje mu je dodijelio KBSA, a koje mi je uručio prijatelj Šeki Radončić jako ga je obradovalo. -Ponosan sam na ovu Zahvalnicu a istovremeno srećan iz više razloga. Kao prvo dobijam zahvalnicu od bratskog naroda, od naroda nad kojim su u ovom zadnjem ratu izvršeni brojni zločini, čak i genocid. Na žalost, moram reći i da sam nesrećan – nesrećan zbog uloge Crne Gore koju je imala u svim tim dešavanjima, posebno u Crnoj Gori. Ovo priznanje ne pripada samo meni, ono pripada i Crnoj Gori, ali onoj antiratnoj, liberalnoj i graðanskoj Crnoj Gori, onoj koja je, kada je na prostorima bivše Jugoslavije vladao mrak i fašizam – stala uz žrtve. A žrtve su bile bosansko-hercegovački Muslimani. Htio bih samo da se osvrnem na svjedočenja koja su ovih dana dali neki visoki crnogorski policajci iz onog vremena. Rekao bih loši glumci a još gori policajci. Sve neistine; istina je jedino ovo što ću da kažem. Te famozne noći u toj naredbi-depeši koju je potpisao tadašnji ministar policije Pavle Bulatović pisalo je: «Sve Muslimane iz Bosne i Hercegovine, starosti od 18 do 70 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore treba hapsiti, privesti, zadržati i predati vlastima Republike Srpske». Ovo je istina, drugo su sve laži. I na kraju, želio bih da se zahavalim Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, da poželim svaku sreću njima i njihovoj domovini Bosni i Hercegovini» – poručio je Slobodan Pejović. Prisutnima na tribini obratio se i Emil Redžematović iz Plava koji je u svojoj kući u Herceg Novom, pružio utočište izbjeglim Bošnjacima. Njih četvoricu iz kuće je odvela crogorska policija u nepovrat. Sa tribine organizovane povodom 16 godina od deprotacije Bošnjaka iz Crne Gore, o individulanoj odgovornosti za ovaj zločin tadašnje vlasti u čijem vrhu su bili Milo Ðukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović, posebno je bitan govor profesora podgoričkog Univerziteta Milana Popovića, koji je nedavno dobio pismo prijeteće sadržine zbog javnog iznošenja kritičkih stavova o crnogorskoj vlasti. Popović je kazao da kao graðanin i profesor Univerziteta predlaže da predsjednik Vlade Crne Gore Milo Djukanović podnese neopozivu ostavku ali pošto je to malo vjerovatno a on je to ovih dana demonstrirao na neronovski način, onda poziva paralmentarne stranke da pokrenu pitanje nepovjerenja predsjedniku Vlade čak iako unaprijed znaju da nemaju većinu za to. Jer, to će imati simboličnu, političku težinu. Objektivna politička odgovornost -Pozivam državno tužilaštvo da razmotri brojne i ozbiljne indicije koje ukazuju ne samo na moralnu i političku već i na krivično – pravnu, individulanu odgovornost predsjednika Vlade za teška, najteža krivična djela – zločin rata. Pozivam policiju Crne Gore da preduzme posebne mjere zaštite, fizičkog, mentalnog i ukupnog integriteta svih javnih kritičara i politčkih protivnika predsjednika Vlade. I četvrto, ja nisam razočaran u Evopsku Uniju jer nikada nisam bio očaran njom. Zbog toga neću predlagati, pozivati i moliti, nego upozoriti Havijera Solanu i druge visoke zvaničnike EU da podrškom predsjedniku Vlade Crne Gore i njegovoj vlasti u Crnoj Gori, za ove najteže zločine, za koje postoje brojne indicije, mada ima u pravu jedno načelo da se notorne stvari ne dokazuju, a ovdje ima pedeset posto stvari koje su notorne. Dakle, upozoravam visoke zvaničnike EU da dok podržavaju ovakvu vlast u ovakvim stvarima, postaju saučesnici. Kratko obrazloženje. Postoji nešto što se zove objektivna politička odgovornost. Milo Ðukanović je bio predsjednik Vlade 1992. godine kada su izvršena hapšenja i deportacije. Ne može objektivno biti politički odgovoran pokojnik ministar policije Pavle Bulatović i niži policijski funkcioneri koji su sada procesuirani, nego objektivnu političku odgovornost ima, van svakog spora predsjednik Vlade koji je tada bio i sada je na toj funkciji. Treba li da vas podsjećam na odgovornost holandske Vlade? Gdje je Holandija? Holandska vlada je dala ostavku zbog toga što su njeni vojnici bili u sastavu UN u Srebernici kada se dogodio genocid. Holandija nije čak imala ni direktnu odgovornost zato što je to bio kontingent holandskih snaga u sastavu UN. Ali, osjećaj odgovornosti evropskog standarda u ozbiljnom smislu te riječi bio je takav da je jedna vlada smatrala da mora da ode. Na žalost, ovdje postoje i notorne činjenice i indicije da nije riječ samo o objektivnoj političkoj odgovornosti nego o saučesništvu, ako ne 92. godine – to tek krivični proces može da razriješi, onda sigurno 2008. godine, predsjednika Vlade i njegovih ljudi u opstrukciji pravde. Gdje su indicije i notorne činjenice u opstrukciji pravde u ratnom zločinu deportacije? Zakon o lustraciji, da ili ne? Prvo, pomenut je Zakon o lustraciji Liberalne partije, Pokreta za promjene i nevladinih organizacija i pojedinaca. Već godinu dana i više opstrukcija pravde u ratnom zločinu, i sva histerija propagandnih napada, diskvalifikacija ko god se usudi da o ovome nešto kaže – osvane u njihovim medijima kao "ima nešto lično protiv mene", sramotni, frustrirani, neostvareni… Želim da kažem nešto u tom kontekstu, možete biti antiratni pojedinac i antiratna stranka ‘92 ali da postanete ratna stranka, nacistička stranka 2008. godine. Žao mi je što to moram da kažem ali to se dešava Socijaldemokratskoj partiji. Kada njen vrhovnik Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore sad učestvuje u opstruiranju donošenja Zakona o lustraciji, on postfestum postaje pomagač u ovom procesu. Opstrukcija dobija tako težak karakter i u obliku sudskih procesa koji se vode 16 godina poslije zločina u graðanskim i krivičnim stvarima tako da majke koje su izgubile sinove jedince dobijaju otprilike onoliko eura koliko premijer dobije eura kada ga neko kritikuje i kada mu se to ne sviða, i to sa ciničnim obrazloženjem da ima duševne patnje. Crnogorska javnost ne pamti da je ta osoba pokazivala znake i najmanje duševne patnje 1992. godine, u tragičnom slučaju o kojem govorimo a sada ima duševne patnje. To je jedna vrlo neronovska, patološka vrsta duša koja za svoje patnje ima takve aršine a za patnje drugih nema nikakve aršine. I te pare će uputiti za socijalno ugrožene. To je ruganje Crne Gore, to je ruganje nama. Ovo je teška stvar izmeðu Crne Gore i Bosne i ljudi kao takvih ali najteža za Crnu Goru danas. Najteža je 1992. godine bilo porodicama žrtava i žrtvama ali je danas 2008. najteža za nas. Postoji još jedan vid opstrukcije. Svi javni politički kritičari predsjednika Vlade Crne Gore naročito u posljednjih godinu dana doživljavaju oblike fizičkog, verbalnog i svakog drugog nasilja i šikaniranja. Te su kritike bile upravo vezane sa ovim slučajem deportacije. Koji opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon Maja – juna prošle godine jedna nesrećna organizacija iz Sarajeva Internacionalna liga humanista je nagradila Ðukanovića i Marovića. 19 graðana Crne Gore je kritikovalo tu odluku i nakon toga iz Demokratske partije socijalista dobija govor mržnje. Krivično pravo takav govor kao na primjer "sramotni ljudi", to naziva podsticanje na nasilje. Željko Ivanović je bio prva žrtva, Andrej Nikolaidis i "Monitor " druga, Veseljko Koprivica i "Monitor" treća, ovih dana saznajemo za slučaj prebijanja novinara Stojovića. Na prvi pogled nema ništa zajedničko, ali zajednička je kritika premijera. Prema tome, od 19 graðana koji su kritikovali premijera najmanje polovina je doživjela oblike fizičkog i svakog drugog nasilja. To su vrlo ozbiljne indicije da ovdje na djelu imamo organizovani kriminal na čelu sa predsjednikom Vlade koji raspolaže ekstremnim oblicima moći i njene zloupotrebe. Prema tome, kada naš premijer igra uloge nekakvog junaka naših dana i prikazuje ove probleme kao stav lične hrabrosti ili nehrabrosti, to su jeftini uličarski trikovi. On jeste došao na vlast na ulici i to ne bi bilo tragično jer su mnogi došli na vlast revolucijom, ali je tragično da je on ostao na nivou ulice i da sve nas pokušava da drži u tom revolucionarnom stanju. Da se ne može normalno, civilizovano, pravno, u skladu sa demokratijom i smjenom vlasti razvijati, nego se sve to kategoriše na takav način. Konačno, objektivna politička odgovornost u ovom zločinu je nesporna, ja sam rekao da je predsjednik Vlade na čelu grupe koja zloupotebljava državni aparat i različite oblike sile i progoni sve one koji se zalažu za kažnjivost zločina, naročito onih koji se zalažu za kanžnjivost ratnog zločina. Ko opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon. Ja ne znam šta je organizovani kriminal ako to nije. I još nešto, ja i moji prijatelji svi koji su prijatelji demokratije i ljudskih prava, političkog pamćenja i civilizacije – nećemo stati! Nema toliko fizičkog nasilja, nema toliko prijetnji, nema toliko medijskih vojnika, specijalaca, toliko propagande, zla i nasilja u ovom režimu, ni u jednom režimu na ovoj planeti, koji jedan broj ljudi mogu natjerati da stanu i da zaćute, – poručio je profesor Milan Popović, ističući ukoliko do jeseni nadležni državni organi ne procesuiraju ratne zločine "učinićemo to mi – pred domaćim sudovima i u Strazburu. -To će biti krivične prijave za zločin rata, ratne zločine, za sve ovo o čemu smo danas govorili" – kazao je Popović. www.bosnjaci.net