Turska demokratija pred provalijom

Image Piše: Mirnes Kovač (Preporod)
U jednoj modernoj demokratiji stanovište da bi sud mogao zabraniti
političku partiju koja je u vlasti više od pet godina i koja je ponovno
izabrana samo prije desetak mjeseci izgleda nastrano. Ipak to se može
desiti u Turskoj u kojoj je Ustavni sud jednoglasno odlučio 31. marta,
2008., da razmotri slučaj kojeg je podnio glavni državni tužilac da se
zabrani Stranka pravde i napretka (AK parija) i da se na pet godina
zabrani politički rad njenom 71 stranačkom zvaničniku, uključujući
aktuelnog premijera Redžepa Tajipa Erdoana i predsjednika Abdullaha
Güla.

Stranka pravde i napretka (AK partija)
Turskoj je dala najbolju vladu od završetka Drugog svjetskog rata,
modernizirala kazneni zakon, dala prava Kurdima, drugim manjinama i
ženama, dovela armiju pod civilnu kontrolu i upravlja stabilnom,
brzorastućom ekonomijom – neka su od postignuća koja nijedna vlast
prije u Turskoj nije postigla. A jedan od njenih najvećih političkih
trofeja je otvaranje razgovora o članstvu sa Evropskom unijom, kojeg su
dosadašnje turske vlade neuspješno pokušavale ostvariti u posljednjih
40 godina. Unatoč svemu ovome trenutna politička situacija u Turskoj ne
izgleda nimalo svjetla. Već nekoliko mjeseci poltička scena Turske je u
krizi čiji je ishod teško predviditi! Otkako je 14. marta glavni
tužilac Vrhovnog suda Abdurrahman Yalçinkaya podnio slučaj vrhovnoj
sudskoj instanci Turske (Ustavnom sudu) u kome je zatražio zatvaranje
vladajuće AK partije i zabranu političkog djelovanja za 71 političara
iz ove stranke navodno “zbog pokušaja potkopavanja sekularizma i
pretvaranja Turske u islamsku državu,” u Turskoj vlada, blago rečeno,
stanje “političke psihoze.”
Ozbiljan sud bi u normalnoj demokratskoj zemlji ovakav slučaj prosto
odbacio. Dobre argumente bi imao da podrži ovakav postupak: jaka
podrška izbornog tijela i problemi koji su na finansijskim tržištima
nastali samim otvoranjem “slučaja”, ali nažalost,  sam Sud je dio
žestokog sekularističkog establišmenta i sve su prilike da, nakon
mjeseci argumentiranja i političke paralize, odluči na štetu AK partije.
Da bi se spriječio produžetak krize iz AK partije su pokrenuli poteze
ka izmjeni ustava kojeg je donijela Armija nakon udara iz 1980.godine,
AK partija ima većinu u Parlamentu (3/5) tako da ima opciju predlaganja
promijena na referendumu. “Samo insistiranjem, jednom za svagda, da je
demokratija važnija od sekularizma Turska će moći postati istinskom
modernom evropskom državom,” čuje se u evropskim analitičkim krugovima
političke situacije u Turskoj.

“Sekularni džihad”

 

Ipak,
uz sve ove okolnosti demokratija u Turskoj (pa slobodno možemo kazati i
u širem muslimanskom svijetu) će morati biti originalni domaći
proizvod, jer ukoliko to ne bude, postoji opasnost da se njena
ideološka pozadina (neoliberalizam) koja možda danas izgleda lijepo,
sutra pretvori upravo u ono što se (nekada uvezeni) sekularizam danas
pretvorio – u kočnice napretka i sputavanje budućnosti.

Iako se u modernim političkim teorijama kao jedan od preduslova
demokratskog ureðenja zemlje traži sekularni princip ureðenja države,
tj. razdvojenost religije i države, u Turskoj koja baštini jedan
posebno ekstreman oblik ovog svjetopogleda – sekularizam u ovakvoj
formi ustvari prijeti demokratskom razvoju zemlje – a nesagledive
negativne posljedice može nanijeti Turskoj i na unutrašnjem i na
meðunarodnom planu. Turska je u posljednjih desetak godina, posebice od
2002. godine i dolaska AK partije na vlast,  doživjela nezapamćeni
ekonomski razvoj i poboljšanje koje se osjetilo u svakom domenu turske
svakodnevice, što je još više ojačalo vladajući politički diskurs,  a
unutarnja ekonomska stabilnost je efikasno uklopljena u globalne
neoliberalne tokove što je Turskoj vratilo meðunarodnu ulogu, značaj i
povjerenje.
Opozicija današnjem političkom diskursu Turske uglavnom je
skocentrirana na partije koje baštine rigidni i zastarjeli koncept
sekularizma za kojeg smatraju da je očuvao kompaktnost današnje Turske.
Sila koja je bila garant očuvanju ovakve koncepcije bila je turska
armija – bastion kemalizma. Ono što su nekada radili generalska hunta i
tajkunske bande koje su svoje prste imale u politici danas su preuzele
najviše instance zakonodavne vlasti za koje se u demokratskim državama
drži da trebaju biti neovisne, objektivne i pravedne, što je klasičan 
primjer sekularnog fundamentalizma ili “sekularnog džihada” kako je
ovaj potez nazvao ugledni turski novinar Mustafa Akyol u svojoj kolumni
u Wall Street Journal-u. (Preporod je ovaj tekst objavio u jednom od
svojih prethodnih brojeva.)

Marama prelila čašu

AK partija se našla pod prijetnjom prosto zbog svojih političkih
pogleda, a posljednji koji je sekularistima prelio čašu, i što je
isprovociralo cijeli proces bila je inicijativa da se ukine zabrana
nošenja marama na turskim univerzitetima. Optužnica predata Vrhovnom
sudu na preko 150 stranica nosi jasne optužbe: ljudi iz AK partije su
isuviše religiozni, u javnosti govore o Bogu i vjeri, i žele više
vjerskih sloboda. Optužnica takoðer sadrži niz citata premijera
Erdogana koje je u svojim javnim nastupima izrekao u intervjuima za
zapadne medije, a koje se, po mjerilima sekularnih fundamentalista,
smatraju “anti-sekularnim pogledima i aktivnostima.”
Boravak u najvećem turskom gradu iskoristio sam da porazgovaram sa
nekoliko prosječnih Stambolaca sekularnog svjetonazora i iz tih
razgovora može se steći prilično kompaktna slika zamjerki koju imaju
prema vladajućem establišmentu. Na prvom mjestu je, kako je jedan moj
sugovornik imenova “tekije” (turska riječ arapskog porijekla koja ima
korijene u ši’ijskoj tradiciji), a znači prikrivanje stvarnih stavova i
namjera: “Islamisti jedno govore, a drugo rade: govore o demokratiji, a
u pozadini spremaju uvoðenje šerijata!” – najčešći je strah i zamjerka
sekularno orijentiranih Turaka. Vanjsku politiku AK partije sekularisti
smatraju izdajničkom i podaničkom interesima Sjedinjenih Država i
Evrope. Sekularisti su negativno orijentirani, sumnjičavi i
pesimistični u pogledu pridruživanja Turske EU i smatraju da je
politika vladajuće stranke otvorila prostor globalnim kompanijama
(posebno su kritični spram investicija iz arapskih zemalja) da ovladaju
turskim tržištem – što je po njima udar na integritet, ponos i
ekonomsku nezavisnost zemlje. Takoðer, neizostavana je i kritika AK
partiji za korumpiranost – odnosno da glavne državne poslove dobijaju
kompanije bliske vladajućim krugovima.

Rat medija

Londonski The Economist  (8. maj, 2008.) tretira ovaj momenat kao jedan
od ključnih razloga današnje političke krize. The Economist navodi da
je ključni faktor koji je medijski “pripremio” teren za odluku Ustavnog
suda o pokretanju “slučaja zatvaranja” Dogan grupa, čiji je vlasnik
medijski magnat i milijarder Aydin Dogan. Otkako je AK partija, još
prije više od pet godina, samostalno formirala vladu vodeće novine ove
grupe Hurriyet i Milliyet, su svim sredstvima nastojale “objelodaniti
navodne namjere i akcije vlade na potkopavanju Ataturkove sekularne
republike.” Neki izvori navode da je glavni razlog što se Dogan okrenuo
protiv vlade upravo uskraćenost njemu i njegovim poslovnim partnerima
unosnih poslovnih ugovora u projektima iza kojih stoji država.
Posljednjih mjeseci visoke sudske instance Turske su postale čvorište
kreiranja socio-psiholoških prilika za anti-demokratsko djelovanje
(stavovi skoro identični opozicionim), a posljednji primjer takvog
djelovanja pokazao se u deklaraciji (21. maja) koju je izdao Kolegij
predsjedavajućih Vrhovnog apelacijskog suda, a koja se u smislu jezika
i tona ne razlikuje mnogo od ranijih memoranduma koje je nekada
saopćavala vojska (posljednji slučaj ovakve vrste iz vojnih krugova
izdat je 27. aprila, 2007, prilikom osporavanja izbora Abdullaha Güla
za predsjednika države). Izjava intonirana kao odgovor na pritiske koje
ova visoka sudska instanca doživljava od strane vlade reakcija je,
navodi se,  na “seriju akcija, kao što je sačinjavanje nacrta novog
ustava kao i strategije reforme sudstva koji su prezentirani Evropskoj
uniji od strane vlade.” Kolegij je takoðer optužio AK partiju da tursko
sudstvo čini metom napada u očima EU. Istog dana oštro je reagirala i
prozvana strana, odnosno glasnogovornik vlade i zamjenik premijera
Cemil Çiçek. “Ovo javno saopćenje nema demokratskog ili pravnog
uporišta. Ovo je klasična politička izjava i kao takva se ne može
prihvatiti,” izjavio je isti dan Çiçek optužujući Sudstvo da se upliće
u domen zakonodavne i izvršne vlasti i da djeluje poput političke
stranke. AK partiji naklonjeni mediji osuðuju ovo kontroverzno
ponašanje najviše sudske instance, koja se “otpočela ponašati kao neka
politička partija postavši veoma napasan element u izpolariziranoj
političkoj debati, posegnuvši čak i za legislativnim nadležnostima
Parlamenta, jedinog tijela, uzevši globalne demokratske standarde kao
referencu, koje ima moć donošenja zakona kao osnove i za postojanje i
odluke sudskih instanci,” komentar je urednika Zamana. S druge strane,
“situacija u kojoj sudstvo samo potkopava zakon i šteti osjećaju pravde
umjesto da jednostavno osigurava pravdu je najnesretnija i najopasnija
situacija u kojoj jedna zemlja može zapasti Sudije se trebaju kaniti
ove igre!” –  poruke su koje se čuju iz tabora AK partije uz prijedloge
da svoj politički legitimitet provjere u regularnim izbornim utrkama.

Izostanak odlučne potpore EU

 

 Optužnica
predata Vrhovnom sudu na preko 150 stranica nosi jasne optužbe: ljudi
iz AK partije su isuviše religiozni, u javnosti govore o Bogu i vjeri,
i žele više vjerskih sloboda. Optužnica takoðer sadrži niz citata
premijera Erdogana koje je u svojim javnim nastupima izrekao u
intervjuima za zapadne medije, a koje se, po mjerilima sekularnih
fundamentalista, smatraju “anti-sekularnim pogledima i aktivnostima.

Nakon što je “slučaj zatvaranja” pokrenut Evropska unija se sprema
zatražiti od Turske da načini radikalne promijene svog sudskog sistema
na predstojećem sastanku Vijeća za pridruživanje. Vijeće za
pridruživanje je najvažnija institucija koja je uspostavljena izmeðu EU
i Turske od 1963. godine kada je potpisan Sorazum u Ankari koji je
otvorio put za moguće članstvo Turske u bloku. U primjerku nacrta
rezolucije koja se treba priopćiti na Vijeću od Turske prilično oštrim
riječima se traži reforma sudskog sistema, a EU će od Ankare zatražiti
riješenje “slučaja zatvaranja” uz povinovanje zaključcima Evropskog
suda za ljudska prava i Venecijanske komisije. Dokument, koji je već
isplivao u medijima, sadrži 17 stranica i naslovljen je “46. zasjedanje
EC-Turskog Vijeća za pridruživanje: pozicija Evropske unije”, EU je
zauzela kritički stav prema pitanjima: sudstva, Kipra, Kurdskog
problema, slobode izražavanja, odnosa vojske i civilnog sektora,
vjerskih sloboda (za vjerske manjine), Iraku i reformskog procesa.
Nacrt ukazuje na ograničene rezultate u političkim reformama postignute
2007. godine, ali pozdravlja namjeru vlade da nastavi sa reformama.
“Evropska unija prati razvoj dogaðaja vezanih za “slučaj zatvaranja”
otvoren protiv političkih stranaka. EU vjeruje da će rezultat ovih
slučajeva biti u skladu sa odredbama i pravilima Evropskog suda za
ljudska prava i smjernica uspostavljenih od strane Venecijanske
komisije i Vijeća Evrope. EU poziva sve političke činioce u Turskoj da
riješe podijele u mišljenjima u duhu dijaloga i kompromisa, poštujući
zakon i temeljne slobode svih graðana, ustava i domokratskog
sekularizma,” stoji u dokumentu čije je dijelove objavio turski dnevnik
Zaman, a u pogledu reforme sudstva se kaže: “EU podsjeća Tursku da
nepristrasan, nezavisan, transparentan i efikasan sudski sistem je od
najvišeg značaja i suštinski je uslov za jačanje vladavine zakona i
odgovarajuće implementacije stečevine.” U pogledu odnosa civilni
sektor-vojska EU upozorava da na negativnu činjenicu utjecaja vojske na
javne pozicije što prevazilazi vojnu sferu: “Potpuni civilni nadzor
vojske i pralamentarni uvid u utroške za odbranu još uvijek trebaju
biti uspostavljeni!”

Evropski standardi za Turke

U pogledu reformi EU je uvjerenja da će ovaj proces biti ključna
prilika da se u potpunosti ugrade evropski standardi u tursko ustavno
pravo. Ali, za koga evropski standardi, ako se i dalje u velikom dijelu
EU negativno gleda na procese turskog pridruživanja Evropskoj porodici
i ako se Turska u ovako ključnim momentima ostavlja na vjetrometini
bitke za demokratiju protiv rigidnih svjetonazora u odumiranju!? Ako je
reakcija danas ovakva, kakvu podršku očekivati u drugoj polovici 2008.
godine kada presjedavanje EU preuzima Francuska koja se otvoreno
protivi turskom priključenju, što je njen predsjednik Nicholas Sarkozy
na mnogo mjesta izričito ponovio. Ipak, uz sve ove okolnosti
demokratija u Turskoj (pa slobodno možemo kazati i u širem muslimanskom
svijetu) će morati biti originalni domaći proizvod, jer ukoliko to ne
bude, postoji opasnost da se njena ideološka pozadina (neoliberalizam)
koja možda danas izgleda lijepo, sutra pretvori upravo u ono što se
(nekada uvezeni) sekularizam danas pretvorio – u kočnice napretka i
sputavanje budućnosti. U tom smjeru je i hrabrost i liderstvo Recepa
Tayyipa Erdoğana koji je na konvenciji ženskog ogranka AK partije u
nedjelju (25. maja) u Ankari oštru reakciju vlade obrazložio riječima:
“Ne mislim nikoga da uvrijedim, ali ako je deklaracija objavljena o
procesu zatvaranja stranke, dozvoliti da to izmakne bez odgovora bilo
bi izdati naših 16 miliona glasača. Ne mogu dozvoliti da takva stvar
proðe bez odgovora,” Turska je mnoge odgovore savremenim izazovima
pronašla, a da li će uspjeti pronaći put demokratije u kojoj neće imati
fobiju od religije u javnom životu – ostaje da se vidi. I ova kriza, ma
s koje strane se analizirala, ipak vraća ključni problem na početak:
može li se biti Evropljanin, demokrata i uz sve to još musliman?


PROGNOZA: Prospekt za 2008-09

16. maj, 2008.
Izvor: Istraživačka jedinica magazina The Economist (Economist Intelligence Unit)

Rizik potpune institucionalne krize će ostati visok u narednih nekoliko
mjeseci kao rezultat sudske parnice da se zatvori vladajuća Stranka
pravde i razvoja (AKP) i da se zabrani političko djelovanje njenim
liderima.
AK parija traži opozicionu podršku za ustavne promjene da se učini
težim zatvaranje političke stranke. Istraživačka jedinica The
Economist-a očekuje neku vrstu kompromisa, ali pri ruci se ne nalazi
niti jedna, stoga je rješenje daleko od sigurnog.
Očekujemo da će Tursko pridruživanje EU i ekonomske reforme ostati glavni prioriteti vlade, ali će napredak biti spor.
Tenzije sa vojskom mogle bi omesti sposobnost vlade da se u potpunosti
angažira u naporima da se riješi podijela Kipra.½Pomoć koju
obavještajne službe SAD-a daju Turskoj protiv Radničke stranke
Kurdistana (PKK) u sjevernom Iraku trebala bi održati odnose Turske i
SAD-a na dobrom kolosjeku. Vlada nije potpisala drugi IMF stand-by
ugovor. Ipak, post-programski monitoring i mogući stand-by sporazum iz
predostrožnosti krajem godine bi trebao pomoći da održi povjerenje
ulagača.
Zbog nastavljenog rasta inflacije, očekujemo da će Centralna banka
Turske podići kamatne stope ponovno u narednim mjesecima. Njena
prekonoćna kamatna stopa se očekuje da bude oko 16.5 % na kraju 2008.,
i 12% do kraja 2009.
Visoka inflacija, porast u kamatnim stopama i slaba vanjska potražnja
će ograničiti rast GDP-a na 3.2% u 2008., u odnosu na 4.5% koliki je
rast bio u 2007. Predviða se postepeni porast rasta ne nešto više od 4%
u 2009. godini.

Mjesečni pregled

Kao što je bilo očekivano, Ustavni sud Turske je odlučio da razmotri
slučaj protiv vladajuće Stranke pravde i razvoja (AK partije).
Evropska unija i Vijeće Evrope su izrazili zabrinutost zbog slučaja pokrenutog protiv demokratski izabrane vlade u Turskoj.
Parlament je odobrio reformu Člana 301 kaznenog zakonika, koji je bio
korišten za sudsko gonjenje pisaca zbog njihovih mišljenja.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava su kazale da proces ide u pravom
smjeru, ali nedovoljno.
Ostatak kredita od 3.7 milijardi američkih dolara pod IMF stand-by
ugovorom će biti riješen nakon odobrenja reforme socijalnog osiguranja.
Krajem aprila guverner Centralne banke, Durmus Yilmaz, signalizirao je
da će kamatne stope biti podignute jer je inflacija ostala viša nego
što se očekivalo.
Pokazatelji poslovnog i potrošačkog povjerenja nastavili su padati, ukazujući na spori ekonomski rast u 2008. godini.