HUTBA REISU-L-ULEME U BEGOVOJ DŽAMIJI U SARAJEVU

Sarajevo, 13.juni 2008. (MINA) – Danas je
reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio džumu namaz i održao hutbu u Begovopj džamiji u Sarajevu.

     MINA
u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme.

     -Neka je hvala i slava Stvoritelju nebesa
i Zemlje, koji nije rodio, i koji roðen nije, i kojemu niko i
ništa nije ravno.

     Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce
izaðe u pravo
vrijeme i na pravom mjestu.

     Neka je hvala i slava Svemoćnom, i Sveznajućem, i
Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, i koji nije
ostavio čovjeka da se udalji od Njega, i koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one
koji traže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

     Neka je salavat i selam na sve Allahove
vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji su
htjeli da čuju.

     Draga braćo i sestre,

     Kad je odmorna i budna ljudska duša osjeća moć i milost
Gospodara svjetova, koji se ne umara da odredi da sve što postoji zna svoje
mjesto i svoje vrijema raðanja i umiranja, uvijek iznova, a opet sve
na isti način onako kako je On, Sveznajući, odredio. Zar ne vidite Sunce i svjetlo njegovo, i mjesec
koji ga prati!? Zar ne vidite smjenu dana i noći!?

      Dakako, kad je odmoran i budan, i ako je čist od otrova,
ljudski um zna razliku izmeðu puta dobra i puta zla. No, kad je umoran
i pospan, i ako je otrovan, ljudski
um ne zna razliku izmeðu pravog i krivog puta.

     A to je 
misija čovjeka – da dušu ne umara i ne uspava zato što duša treba da bude u
stanju da osjeća Allahovu moć i milost, jer jedino tako duša zna da živi, jer jedino tako duša je
sretna – u osjećaju da je sve u svakom trenutku u Allahovoj milosti,
koji nije zaboravio, i koji nije ostavio čovjeka na milost i
nemilost šejtanu.

     I to je misija čovjeka – da um
svoj ne umara s onim što ga se ne tiče i da um svoj ne uspava
od besposlice, jer čovjek ima uzvišeni
zadatak, a to je da bude uz svog brata, da mu pruži pomoć i da od njega
pomoć primi. Dakle, čovjek nije
zadužen da se brine o Suncu i Mjesecu, nije zadužen da brine o smjeni dana i noći, jer to je
izvan njegove moći. O tome brine Svemoćni, koji sve stvara i rastvara.   

     Čovjek treba da
brine o sebi i svom bratu; čovjek treba da brine o meðuljudskim
odnosima. Po tome se mjeri čistoća njegove duše i
bistrina njegovog uma. Ali iznad svega po tome se mjeri njegov odnos prema
Uzvišenom Bogu, a to je njegov odnos
prema čovjeku.

     Zato ne treba da nas čudi što glavna
kur'anska poruka, koja se najjasnije očituje u praksi Allahovog
Poslanika Muhammeda, a.s., sadrži govor o meðuljudskim
odnosima ili, kako se to danas voli kazati, o meðukulturnom i meðuvjerskom dijalogu. I, doista, samo ova kur'anska poruka u
kojoj se jasno i nedvosmisleno kaže: "O ljudi, Allah vas je stvorio od jednog
muškarca i jedne žene, pa je dao da postanete plemena i narodi kako biste se meðusobno
upoznavali, ali najplemenitiji meðu vama je onaj koji je najmoralniji…", dovoljna je da nam objasni
smisao ljudskog života, a to je da upozna čovjeka; da
upozna njegovu vjeru i kulturu; da upozna njegovu volju i namjeru. Zanimljiv je
povod za objavljivanje rečenog kur'anskog
ajeta. Naime, po povratku u Mekku Alejhisselam je dao da Bilal Habešija prouči ezan na krovu
Kabe.    To se nije svidjelo arapskim plemićima, čak i onim koji
su primili islam, da dojučerišnji rob, Bilal, dobije tako visoku čast pored njih.
Osim Ebu Sufijana, koji je rekao:
"Neću ništa reći o tome jer se
bojim da to čuje Gospodar neba", drugi su glasno komentarisali: "Zar Muhammed nije
mogao naći nekog drugog za mujezina
osim ovog crnog gavrana".

     Čuvši to,
Alejhisselam ih je pozvao i saopćio im spomenuti ajet u kojem se potcrtava
Božanski princip o dijalogu, suživotu i toleranciji meðu ljudima i
narodima, a to je da su svi ljudi
jednaki po svom ljudskom porijeklu te da razlike meðu njima su samo dodatni razlog da se meðusobno upoznaju
i pomažu na putu dobra.

     Jer, pojašnjava nam Alejhisselam: "Svi
ljudi su samo dva čovjeka: jedan koji je plemenit i dobar zato što je svjestan svoje
ovisnosti o Stvoritelju, i drugi koji nije plemenit i nije dobar zato što nije svjestan svoje ovisnosti o
Stvoritelju" .

     To je ono što smo navikli da nam bude
Mekka – putokaz života u svako vrijeme i na svakom mjestu. Zato je nedavna
konferencija u Mekki pod osobnom brigom kralja Abdullaha bin Abdulaziza Al
Sauda, sluge dvaju harema, Mekke i Medine, o dijalogu, prvo meðu samim
muslimanima, pa onda meðu svim ljudima i narodima u svijetu, došla
u pravo vrijeme, na pravom mjestu i od pravog čovjeka.

     Danas nema većeg izazova za čovječanstvo od
izazova suživota i tolerancije meðu ljudima, narodima i vjerama. Muslimani
polažu povijesni ispit pred Uzvišenom Bogom i pred Ummetom za unutarnji suživot
i toleranciju na principu meðusobnog povjerenja i uvažavanja. Nije dovoljno samo ponavljati da su
muslimani braća. To treba u praksi pokazati u Palestini, Afganistanu, Iraku, Libanu,
Somaliji, Sudanu … da su muslimani jedni drugima braća i da su
sigurni u svom domu i domovini. Dakle, muslimanima je potreban iskren i otvoren unutarnji dijalog kako bi bili
sposobni voditi otvoren i koristan dijalog sa drugima. Nije dostojno ugleda
uzvišene vjere islama stalno optuživati druge za unutar muslimanske  nesporazume od kojih neki imaju krvave
posljedice. Ugled i čast islama zahtjeva od
muslimana da budu savjesni i odgovorni za sve što kažu i za sve što rade. Zato
je meðumuslimanski
dijalog, koji će voditi muslimane prema
meðusobnom
povjerenju u svemu što govore i
rade zadatak ovoga vremena i pitanje svih pitanja kojim se odreðuje položaj muslimana u svijetu.        

     Allahu Svemoćni, osnaži nas
da budemo nosioci suživota i tolerancije meðu ljudima i
narodima!

     Allahu Sveznajući, pouči nas da
govorimo i radimo tako da ljudi imaju povjerenje u nas i mir s nama!

     Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću znanja i
mudrosti da budemo uvijek i na svakom mjestu plemeniti i dobri ljudi koji su
svjesni svoje ovisnosti o Tebi! Amin!