Kongres balkanskih muslimana u Turskoj

ImagePolovinom juna mjeseca
u našem gradu, Adapazaru, organizovan je Meðunarodni balkanski sastanak.
Logotip ovog sastanka bio je istorijski Stari most u Mostaru. Mislimo da je
riječ most najbliža riječ koja ukazuje na bratski duh u odnosima Turska
– Balkan. U cilju bolje budućnosti učinili smo veoma bitan korak sa učešćem
cijenjenih gostiju iz osam balkanskih zemalja.

 

Okupili smo za istim
stolom relevantne osobe iz reda Albanaca, Bošnjaka i Turaka, koji se nalaze u
kritičnim oblastima, da bismo gradili zajedničku budućnost. Pokazali smo i prijeteljima
i neprijateljima da nacije i jezik nisu problem već samo bogatstvo.

Možda ne mogu
matematički odrediti rezultate ovog sastanka na čijem čelu se nalazila naša
Gradska uprava, ali želim da podijelim sa vama nešto u šta sam uvjeren.

Na ovakvim vrstama
sastanaka običaj je da se na kraju rezultati stave u okvir deklaracije. Mi to
nismo učinili jer najveća deklaracija je zapravo zajednički nastup, rame uz
rame, gostiju iz Bosne, Kosova, Sandžaka, Crne Gore, Albanije, Makedonije,
Bugarske i Grčke (Zapadna Trakija), koji su izišli na binu i poselamili narod,
te suze radosnice.

Moj prijatelj Hakan
Albayrak, s kojim sam zajedno učestovao na tribini „Balkan-Turska: Zajednička
budućnost“,  rekao je da imamo samo jedan
zaključak i da smo ga mi kazali. To je činjenica da su Albanci, Bošnjaci i
Turci koji žive na Balkanu bili podijeljeni mimoilaženjima koja su poput zidova
od kartona. Mi smo bili braća i to ćemo ostati tako što ćemo pocijepati i pogaziti
sve prepreke nasilja kojim žele da nas podijele.

Što se tiče musafira
sa Balkana, imam dosta šta kazati, ali ne znam šta da napišem.

Sa vama ću podijeliti
osjećanje koje sam doživio tokom ova četiri dana, gdje se čuo čas albanski, čas
bosanski, engleski i turski jezik.

Vjerujte, da bi se
jedan Turčin sporazumio sa braćom sa Balkana nije uopšte bitno poznavanje ili
nepoznavanje jezika. Kada nedostaje riječi onda počinje „jezik duše“. Eto u tom
trenutku shvate da nema razlike u naciji i da je najbitniji faktor koji nas
veže islamsko bratstvo.

Neka je neizmjerna
hvala Allahu, koji je učinio da ljudi budu braća, bez obzira na različitost
mjesta jezika.  

Muamer-ef. Zukorlić,
muftija iz Sandžaka, oblasti koja je ostala u granicama Srbije, a koju volimo kao
svoje oči, veoma je bitan lider sa aspekta ravnoteže na Balkanu. Ujedinivši
svoju harizmu, borbenost i karakter liderstva, privukao je pažnju Srbije na
Sandžak. Neka ga Allah sačuva i neka mu poveća uspjeh.

Muftija Zukorlić,
predsjednik Islamske zajednice u Srbiji je, uz Allahovu dozvolu i pomoć, učinio
ono što niko nije smatrao mogućim. Otvorio je vrtiće, tri srednje škole,
medresu i univerzitet. Zanimljivo je da je 40% studenata na ovom univerzitetu
srpske nacionalnosti. Zajedničko studiranje Srba i sandžačkih muslimana na ovom
univerzitetu veoma je bitno jer može pokrenuti novi proces dijaloga. Muamer-ef.
Zukorlić trenutno radi na osnivanju jednog meðunarodnog TV kanala koji će
ojačati odnose sa sandžačkim muslimanima meðusobno i sa cijelim svijetom.

Srbiju su uznemirili ovi
poduhvati te su pokušali da unište Zukorlića koji se nalazi na svojoj poziciji
15 godina i postavili za „reisa“ Adema Zilkića. Ovu politiku koja je imala za
cilj da podijeli sandžačke muslimane narod nije prihvatio i reagujući je izašao
u susret muftiji Zukorliću. U Grčkoj je na isti način pokrenuta smutnja protiv
izabranog muftije Ibrahimšerifa iz Gumulcine.

Uvijek kažem, što se
tiče naše zemlje u odnosima sa Balkanom, prvo što treba učiniti jeste saradnja
sa pravim ljudima.