GALVNI MUFTIJA NA POČETKU NOVOG MANDATA GOVORI ZA NAŠ LIST


ImageNapadima nam samo očistili redove

Svi muslimani, i oni koji su vjernički aktivni i oni koji su pasivniji, oni koji su u džamiji, bliže džamiji, sada su apsolutno ujedinjeni da je značaj Islamske zajednice ne samo istorijski već prosto strateški za opstanak ovoga naroda
 

Koji su, po Vašem mišljenju, uzroci napada na Islamsku zajednicu i kakve su posljedice koje su proizašle iz ovih dogaðaja?
GLAVNI MUFTIJA: Nema nikakve sumnje da je naše opredjeljenje za izgradnjom autonomne Islamske zajednice, ravnopravne sa drugim crkvama i vjerskim zajednicama, tačno kako to predviða Ustav države i Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama, jedan od razloga što odreðeni elementi u ovoj državi, prije svega politički, a i obavještajni, ne mogu da prihvate postojanje tako dostojanstvene, organizovane Islamske zajednice, koja neće biti poltron državi, već koja bi ostala privržena svom opredjeljenju da bude partner državi, a to znači koju bi država sa svim svojim mehanizmima morala uvažavati. Nažalost, u proteklom stoljeću navika je bila sasvim drugačija kada je Islamska zajednica u pitanju, posebno kada su u pitanju manje islamske zajednice. Predstavnici Islamske zajednice su bili sve osim stvarnih predstavnika Islamske zajednica i interesa muslimana. Uglavnom su služili političkim interesima vladajućih sistema. Uprkos stalnim proklamacijama da država i njena uprava žele demokratizaciju društva, uspostavu pravnog sistema, nažalost, navike su takve da i dalje postoji kod nekih elemenata državnog sistema želja, kao jedan vrlo važan mehanizam uticaja na ljude, da se pretvori u njihov politički mehanizam. Propali su svi pokušaji da se ljudi koji stoje na čelu Islamske zajednice ubijede da dobrovoljno služe tim drugim, a ne svojim interesima. Kao što znate, tu je nekoliko strateški važnih stvari: objedinjavanje Islamske zajednice, tj. uspostava jedinstvenog sistema Islamske zajednice za područje cijele Srbije, sa očuvenjem veza, preko Novog Pazara sa Sarajevom, preko Preševa sa Kosovom; takoðer, očuvanje prekograničnog islamskog jedinstva oba dijela Sandžaka, kao i djelovanje prvo na zbližavanju, a potom i na objedinjavanju islamskih zajednica na području Balkana. Očito da takav prosperitet Islamske zajednice nije odgovarao onima koji muslimane ovdje smatraju kao strano tijelo i onda su uspostavili savez, kako smo već govorili o tome, izmeðu političkih faktora u Beogradu, obavještajnih faktora u Srbiji, političkog sistema Ugljanina ovdje u Sandžaku, značajnog dijela kriminalaca, takoðer ovdje u Sandžaku, i nekoliko ljudi u Islamskoj zajednici koji su prihvatili da sudjeluju u jednom takvom savezu, sa ciljem da se sruši legalni sistem Islamske zajednice i uspostavi sistem koji bi služio njihovim ciljevima.

Položaj vakufa i vraćanje imovine: da li obaveza države da počne vraćati vakufsku imovinu ima veze sa napadima na Islamsku zajednicu?
GLAVNI MUFTIJA: Upravo slijedom ovoga o čemu sam do sada govorio, vraćanje vakufske imovine znači jačanje Islamske zajednice, što znači bar djelimično otklanjanje nepravde koja je imovinski i pravno učinjena Islamskoj zajednici, a to opet znači ostvarivanje još jednog resursa kojim bi se čuvalo dostojanstvo i autonomnost Islamske zajednice. Zato je i taj momenat bio još jedna važna stvar koja je uticala na to da se Islamska  zajednica sa ovakvim rukovodstvom i ovakvim sistemom proglasi kao opasna za one koji žele da postoji jedan interes – interes samo jednog političkog sistema, samo jednog naroda, dok sve drugo treba da bude podreðeno tome.

Stiče se utisak da su odnosi sa vlastima u Beogradu samo u vrijeme Ðinðićeve vlade bili na zavidnom nivou. Kad biste davali ocjenu, da li bi odnosi sa vlastima u Beogradu danas dobili prelaznu ocjenu? Šta je uzrok što se ti odnosi ne razvijaju onako koko bi trebalo? 
GLAVNI MUFTIJA: Mi, ustvari, sada možemo taj period podijeliti u dva značajna dijela koji se, eto igrom slučaja, zaokružuju na po sedam godina. To je prvi dio od sedam godina pod Miloševićevom vladavinom, kada je Islamska zajednica preživljavala skoro kao jedan zatvoren sistem bez komunikacije sa državom, upravo zbog činjenice što je taj režim bio takav kakav jeste i da je jedini način bio da preživimo taj sistem da se uopšte ne otvaramo prema takvom režimu. Nova era, po nama vrlo optimistično predstavljena, počinje nakon petog oktobra. To je nekih novih sedam godina, gdje imamo izvjesne oscilacije u odnosima sa državom. U početku je to puno obećavalo. Pokojni premijer Ðinðić je tu najviše učinio i pokazao da je spreman da zaista Islamsku zajednicu prihvati kao partnera, a nikako kao poltrona. Nekoliko koraka, ključnih, je tu napravljeno. To je dovelo i do osnivanja Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, što predstavlja najkonkretniji rezultat tog partnerstva. Meðutim, nakon toga polako dolazi do stagnacije tog partnerskog odnosa, da bi se sve to, nažalost, završilo kulminacijom koja je dovela do napada na Islamsku zajednicu, gdje su mehanizmi državnog aparata itekako bili uključeni. Hoću da kažem da time, od prošlog oktobra, započinju nekih novih sedam godina, koje sigurno neće ličiti ni na prvih sedam, ni na drugih sedam godina. One su jedna nova etapa. Ja vjerujem da će i ta etapa biti obilježena prosperitetom Islamske zajednice, ali sada na jedan sasvim novi način, ja se nadam, uravnoteženi. Jer, sve se probalo sa Islamskom zajednicom: od toga da se ona ignoriše, preko toga da se ona nakratko uvaži, pa se onda opet pomislilo da se može probati neki novi oblik pokoravanja Islamske zajednice, pa do toga da se pokuša rušiti Islamska zajednica. Vjerujem da, nakon tih iskustava, državi nije preostalo ništa osim toga da Islamsku zajednicu uvaži kao partnera, što je jedan sasvim normalan Ustavom i Zakonom uokviren odnos koji je tretira kako to i dolikuje državi i Islamskoj zajednici i da se polako krene putem zajedničke izgradnje i društva, i sistema, i države i budućnosti. To su moja očekivanja, iako to tek treba da se potvrdi od strane nove Vlade i od strane države i njenih mehanizama, a to znači da tome treba dati izvjesno vrijeme. 
Mi ne isključujemo mogućnost da bude i drugačije i da i dalje neko u Beogradu misli da može Islamsku zajednicu pokoravati na taj način što će pokušavati da instalira nekakve svoje elemente u njoj, da ignoriše Zakon, da policijskom čizmom i pendrecima ureðuje taj odnos, da Ministarstvo vjera, koje ima ulogu uspostave dobrih odnosa izmeðu crkava i vjerskih zajednica s jedne i države s druge strane, koriste kao mehanizam pritisaka i manipulacija, zloupotreba, insinuacija, kao što smo to, nažalost, imali prilike gledati proteklih devet mjeseci. Dakle, ne isključujemo ni tu mogućnost, ali u svakom slučaju Islamska zajednica je sada jako spremna. Ona je nekoliko puta preživjela sva godišnja doba i naučila se kako je i kad su niske, i kada su visoke temperature i kada su one podnošljive, i u tom slučaju nema više nikakvog spora da li će Islamska zajednica uspjeti. To je vrijeme već iza nas. Islamska zajednica je apsolutno uspjela. Od toga kako će se ponašati država prema nama u narednom periodu ovisi to koliko ćemo biti faktor u izgradnji ne samo duhovnog sistema, već i u izgradnji cjelokupnog društvenog sistema, jer tu Islamska zajednica, kao što je svima poznato, može jako puno da pomogne. Islam kao vjera nije samo duhovna disciplina, već i društvena, mentalna, intelektualna i sl. Kada se uzmu u obzir ti resursi, sa pametnim političarima, Islamska zajednica može jako puno da doprinese cjelokupnom društvenom prosperitetu.

Za razliku od odnosa sa Beogradom, odnosi sa meðunarodnim faktorima, čini se, da su se razvijali sporo, ali permanentno uzlaznom putanjom. Ko su Vaši glavni partneri od meðunarodnih činilaca i šta je to našta ćete staviti poseban akcenat u narednom periodu?
GLAVNI MUFTIJA: Da, ti odnosi su se permanentno uzlazno razvijali i oni su išli svojim prirodnim tokom. Meðunarodni faktori, posebno zapadni, ne žure u formiranju stava, ali ga brzo i ne mijenjaju. Podizali su stepen odnosa u skladu sa onim kako je Islamska zajednica napredovala. Što je ona više postajala regionalni i meðunarodni faktor, toliko su i oni podizali svoj nivo poštovanja prema njoj. To je nešto što je sasvim logično i normalno. Mislim da će u tom pravcu nastaviti da se razvijaju ti odnosi. Svakako da je Islamska zajednica ne samo faktor stabilnosti u ovoj državi, već i faktor stabilnosti u regionu, što zbog specifičnosti cjelokupnog Balkana, to i zbog naše geostrateške pozicije na Balkanu, a prije svega ovdje u Sandžaku. Naše poimanje islama kao prekogranične religije nas jako dobro upućuje na sve muslimane na Balkanu, ne samo Bošnjake, već i Albance, Turke i sve druge muslimanske zajednice koje ovdje postoje. Polazeći od tog principa, kao i od principa internacionalnosti ummeta, naši odnosi i sa ostalim dijelovima islamskog svijeta će se razvijati. Tu je i činjenica da smo mi Bošnjaci i Albanci jedina dva autohtona evropska muslimanska naroda i zbog neophodnosti da se bolje uredi islamski vjerski život u Evropi, uloga ova dva naroda će biti jako važna u narednih nekoliko godina zbog istorijskog iskustva koje oni imaju u pogledu organizovanosti Islamske zajednice. Posebno treba istaći iskustvo u ogranizovanju sistema Islamske zajednice i izbornog sistema, koji se sprovodi u Bosni i Hercegovini i u Sandžaku, po kome su sprovedeni i posljednji izbori ovdje u Islamskoj zajednici, koji je najnapredniji izborni sistem bilo koje islamske zajednice na svijetu. To je nešto što nam potvrðuju svi dobronamjerni posmatrači i naši prijatelji koji su imali prilike da se uvjere u to i da izučavaju taj sistem. To je nešto što je naš jak resurs, gdje će i drugi doći po to iskustvo. Ovo iskustvo je već dokazano u više navrata. Mislim da su to resursi koji nas afirmišu izuzetno napredno u pogledu toga da ćemo biti i sagovornici i saučesnici reorganizacije islamskog života u Evropi.

U većini sandžačkih opština je došlo do smjene vlasti. Smijenjena je ona garnitura ljudi sa kojima je Islamska zajednica bila u stalnim sukobima. Da li je ovo, ustvari, početak izgradnje odnosa sa predstavnicima lokalnih vlasti?
GLAVNI MUFTIJA: To je jako dobro iz dva razloga. Prvi uslov svake demokratizacije društva jeste navikavanje naroda da se vlast mijenja, da ljudi dolaze na vlast, odlaze, pa možda i ponovo dolaze. To je jedan od prvih znakova da se društvo demokratizovalo, a to je uslov da bi se društvo smatralo naprednim i razvijenim. Iz tog razloga je jako važno da su se desile te promjene. Za Islamsku zajendicu i za nas muslimane to ima još veći značaj od ovog što sam rekao, a to je činjenica da politički sistem, koji je bio na vlasti u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu, ne da je bio saučesnik, već jedan od autora pokušaja razbijanja Islamske zajednice. To što su oni uklonjeni sa vlasti je izuzetno važno iz dva razloga. Prvo što ta vještačka tvorevina koja je pokušana da se predstavi kao islamska zajednica sada gubi svoje stvarne finansijske i ljudske resurse. Ona će prosto morati da se osuši i da nestane kao što je nastala, što je jako bitno za budućnost muslimana i Islamske zajednice ovdje. S druge strane, to je jako važno kao istorijska poruka, jer samo jedna politička stranka i samo jedan čovjek u istoriji Bošnjaka, čak u dugoj muslimanskoj istoriji, usudio se da pokuša razbiti Islamsku zajednicu i napraviti neku svoju političku privatnu islamsku zajednicu. Vrlo je važno da je narod, uprkos jakoj torturi medija i cjelokupnim pritiscima nad njime, jako dobro prepoznao taj grijeh, prepoznao to zlo i krenuo da kazni one koji su vinovnici toga. To je jako važno ne samo zbog njih i zbog Islamske zajednice, već zbog budućnosti, da se svaki političar, ili bilo koji društveni radnik kome bi palo na pamet da tako nešto učini, sjeti kazne koja je uslijedila od strane birača. To je veliko bogatstvo, vrijedno priznanje za Islamsku zajednicu i snažna ovjera kvaliteta i povjerenja koje Islamska zajednica uživa. Ovo predstavlja izvjesno odleðavanje procesa demokratizacije i procesa stavljanja stvari na svoje mjesto, a to znači i privoðenje kraju odbrane Islamske zajednice, čije jedinstvo i bezbjednosni sistem i ustavni poredak su bili ugroženi. U tom pogledu, apsolutna većina ovdašnjih muslimana jeste zadovoljna. To je nešto što predstavlja lijepu poruku za budućnost.

Završeni su izbori u Islamskoj zajednici, čime je okončan proces objedinjavanja Islamske zajednice. Obzirom da je Vama povjeren emanet da i u narednom periodu predvodite Islamsku zajednicu, kako vidite razvoj Islamske zajednice?
GLAVNI MUFTIJA: Imali smo četrnaest godina obilježenih uspostavom sistema Islamske zajednice, ekspanzijom u broju i kvalitetu kadrova, kao i svojevrsnom ekspanzijom uspostave infrastrukture, izgradnje objekata i nastanka ustanova. Lično mislim da pored svih tegoba s kojima smo se susretali proteklih devet mjeseci, sve ono predstavlja svojevrsnu ekspanziju razvoja svijesti o značaju Islamske zajednice na nivou uleme, na nivou institucije i na nivou običnog svijeta, tako da Islamska zajednica sada, nema nikakve sumnje, ne samo da predstavlja temelj opstanka i očuvanja identiteta, već je prosto narasla svijest pripadnika islama. Ranije je to bilo izraženo kod ljudi koji su vjernički aktivni, dok kod velikog dijela njih to nije bilo prisutno kao svijest. Od ovog trenutka je ta granica presto izbrisana. Danas svi muslimani, oni koji su vjernički aktivni i oni koji su pasivniji, oni koji su u džamiji i oni bliže džamiji, sada su apsolutno ujedinjeni u svijesti da je značaj Islamske zajednice ne samo istorijski, već prosto strateški za opstanak ovoga naroda. Mislim da su ovi napadi na Islamsku zajednicu zapravo afirmisali novu energiju koja predstavlja osnov nove ekspanzije u razvoju, tako da su povećana i očekivanja.
Islamska zajednica, na čelu sa timom koji je, ponovo obnovljen, dobio svoje povjerenje, morat će da odgovori tim zahtjevima. To, u suštinskom smislu, znači ono što sam već pomenuo – autonomnost Islamske zajednice, njena ravnopravnost, islamsko jedinstvo unutar Srbije, islamsko jedinstvo sa Sarajevom i ostalim islamskim zajednicama na Balkanu, islamsko jedinstvo oba dijela Sandžaka, izgradnja jakih veza sa Turskom i, naravno, sa ostalim institucijama u islamskom svijetu, kao i aktivno sudjelovanje Islamske zajednice u svim drugim pozitivnim tokovima, uključujući i evropske integracije. U prektičnom smislu, to znači nastavak i realizacija projekata koje smo započeli i dosljedna privrženost onome što smo obećali još na Objediniteljskom Saboru, a to je: izgradnja Islamskog centra u Beogradu i Medrese u Preševu – kao prioriteti; nastavak realizacije projekata koji su započeti, poput Islamskog centra u Delimeðu, Medrese u Prijepolju, Medrese u Tutinu i Sjenici, kao i realizacija svih novih projekata koji se pojave. Poznato je da je jedna od vrijednosti mehanizma Islamske zajednice što se vrlo brzo težište prioriteta promijeni kada se ukaže potreba i prilika da se uradi nešto novo. U tom pogledu, strateški akcenat će ostati na obrazovanju, jer to je nešto što se ne mijenja, što je kostanta, što nipošto ne može izgubiti na značaju i mi ćemo nastaviti tim putem. Pouke koje smo izvukli iz ove krize, koju smo imali, tako su jake. Islamska zajednica će svakako razmotriti sve elemente svoje društvene uloge, pa tako i političku, kada su u pitanju velika pitanja od nacionalnog interesa za muslimane u cjelini, a Bošnjake posebno.

Analizirajući proteklih devet mjeseci napada na sistem Islamske zajednice, svjedoci smo žestine iskušenja, posebno imajući u vidu koordinirane i do detalja isplanirane napade u kojima su učestvovali mnogi faktori o kojima ste već govorili. Uprkos svemu tome, Islamska zajednica je ostala neokrnjena i čvrsta. Mnogi kao rezultat toga ističu podršku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, neki navode druge faktore. Šta Vi izdvajate kao presudno u proteklom periodu za očuvanje Islamske zajednice.
GLAVNI MUFTIJA: I ja bih potencirao da je Islamska zajednica ostala neokrunjena, ona je samo pročišćena. Teško bi bilo napraviti listu kvaliteta po hijerarhiji ko je posebno doprinio očuvanju Islamske zajednice, uprkos žestini i kompleksnosti napada koji je organizovan, ali ako bi to morali učiniti onda bi ipak prvi na toj listi bili muslimani kao osnovni objekt i subjekt u ovom procesu, a inače je to osnovno bogatstvo zbog čega postoje svi ostali sistemi. Oni su pokazali visok stepen svijesti i onda je bilo moguće na tom resursu, na tom energetskom potencijalu praviti osnovu za ostale poteze i akcije. Poslije toga dolazi ulema, odnosno imami, muderisi, kao duhovno-intelektualni faktor, bez koga bi sve to bilo nezamislivo i neostvarivo. Dakle, oni su bili svojevrstan mozak svega toga i bili su najnapadnutiji, tj. bili su ciljna grupa napada jer se smatralo da ako se razbije imamsko tkivo sve ostalo neće biti dovoljno, što je, u stvari, i tačno. Ja sam izuzetno zadovoljan i ponosno se osjećam zbog činjenice da su muslimani apsolutno položili ispit, uprkos činjenici da su nam većina kadrova mladi ljudi, tek školovani, bez iskustava da ulaze u ovakve borbe. Meðutim, uprkos tome, oni su položili ispit i to je veliko bogatstvo Islamske zajednice koje samo treba unapreðivati.
Svakako da bi ova borba bila teža i neizvjesnija da nismo imali jaku i nedvosmislenu podršku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno njenog poglavara reisu-l-uleme dr. Mustafe-ef. Cerića, koji nije dozvolio da ovaj problem bude tretiran lokalno, već njegove reakcije, kao što je pismo predsjedniku države, i druge aktivnosti koje je poduzeo, doprinijele su da problem dobije svoj meðunarodni značaj i to se nikada ne može zaboraviti. Naravno i da je sandžačka dijaspora imala jako važnu ulogu. Prosto, svi koji su učestvovali u svemu tome dali su svoj doprinos bez koga bi sve ovo bilo ili nemoguće ili vrlo teško.
U svakom slučaju, to je još jedna ovjera kvaliteta Islamske zajednice, mislim na sistem Islamske zajednice, tj. na Mešihat, koji je radom ostvario pretpostavku da svi ovi faktori mogu imati povjerenje u taj sistem i u tu instituciju. Da nije bilo tog povjerenja ko bi mogao natjerati sve te ljude sa svim svojim slojevitostima da se pokrenu i podrže odbranu Islamske zajednice, posebno u trenutku kada je to skoro izgledalo nemoguće. Prosto je situacija tada bila napravljena da je u oktobru prošle godine izgledalo da je nemoguće odbraniti Islamsku zajednicu i da je pitanje trenutka kada će sistem da se raspadne. Ali, hvala Bogu, desilo se nešto sasvim suprotno.

Prema našim saznanjima, u redovima onih koji su učestvovali u napadu na Islamsku zajednicu došlo je do konfuzije i rasula. Kakav će biti stav i odnos  Islamske zajednice prema tim licima u narednom periodu?
GLAVNI MUFTIJA: Ljudi koji su učestvovali u svemu tome i nisu iskoristili vrlo duge vremenske periode amnestije sa mogućnošću da se vrate Islamskoj zajednici i da nastave raditi svoj posao kao imami, mislim da su sami sebi presudili. Kada je u pitanju njihov imamski status u Islamskoj zajednici, ta priča je završena za sva vremena. Mislim da bi oni trebali da se pozabave, ako je išta ostalo od njihove savjesti, svojim moralnim statusom, tj. pokušajem da speru bruku i sram sa sebe i svoje porodice zbog budućih pokoljenja. Smatram da bi to bilo za njih najvažnije. A to, da li će oni očuvati svoja radna mjesta – sigurno neće! To nikada ne bi smjeli ni da pomisle!
Njihove male šanse postoje, koje mogu eventualno iskoristiti, samo u slučaju da se potpuno ograde od onoga što su činili i tog parasistema i paratvorevine koju su pokušali instalirati i u slučaju da se pojave kao pojedinci želeći neku vrstu lične rehabilitacije. Dakle, o rehabilitaciji kao imama i bilo kog učesnika u razbijanju Islamske zajednice, apsolutno nema govora. Dakle, postoji mogućnost lične rehabilitacije koja se tiče tevbe, jer ako Allah dž.š. ne zatvara vrata tevbe – niko nema pravo, pa ni mi da ih zatvorimo.   Meðutim, ponavljam, ta tema se može otvoriti samo u slučaju da se oni potpuno ograde i odustanu od onoga što čine. Mislim da, ma koliko bili negativno motivisani, oni očito nisu bili svjesni šta rade. Možda su bili svjesni šta rade sa sobom, pa su očito rizikovali i same sebe, ali je njihova neodgovornost prešla sve granice i svaku kontrolu pa nisu računali na svoju djecu i svoja pokoljenja. Zaista, oni su i do sada više kaznili sebe i svoje porodice nego što bi ih mogao kazniti bilo ko unutar sistema Islamske zajednice.

Refik Sadiković