Trijumf slobode

ImageSloboda je
svojstvo svakog čovjeka od roðenja i za nju se ne treba boriti i truditi kako
bi se stekla, ali se ponekad mora braniti i štiti

Sloboda je univerzalna vrijednost koja je po prirodi čovjeka
pozitivna, prihvatljiva i njoj teži ljudsko biće. Sloboda je svojstvo svakog čovjeka
od roðenja i za nju se ne treba boriti i truditi kako bi se stekla, ali se ponekad
mora braniti i štiti. Sloboda je neotuðivo pravo svakog čovjeka u društvu. Svako
njeno ograničavanje, uzurpacija i ograničavanje izaziva nesagledive posljedice.
Čovječanstvo je oprobalo robovlasničko društvo i danas se osjećaju posljedice surovosti,
bijesa i antagonizma koje je ono proizvelo meðu ljudima različitih etničkih, nacionalnih
i rasnih pripadnosti. Islam se na prefinjen način suprotstavio toj, u osnovi, ružnoj
pojavi. Skoro da nije bilo prijestupa, a da islam za njegov otkup ne zahtijeva oslobaðanje
robova.

Dakle, muslimani su posebno osjetljivi na ovakav vid kršenja
ljudskih prava i sloboda. Većina crnačkih robova deportovanih u Ameriku i druga
područja bili su muslimani. Surovost robovlasnika prelazila je sve granice tako
da je hladan osjećaj i na svaku pomisao na ropstvo i dan-danas  vrlo neugodan za muslimane.

Ono što je indikativno i što nas jako boli kada se spominje sloboda,
jeste to što se ona često krši, narušava i skrnavi, upravo od onih koji o njoj najviše
pričaju.

Savremeni čovjek je danas uvidio koliko je opasno ugrožavati
drugima slobodu, pa se zato iznalaze načini, metode i modeli kako da se ona očuva.
Sloboda se danas u ureðenom društvu naziva i demokratija. Sve države svijeta nastoje
da se okite takozvanom demokracijom kao skladnim ureðenjem u kome se na solidan
način manifestuje sloboda. Ono što iznenaðuje jeste da se pod plaštom demokratije
krše često i najosnovnije slobode i prava.

Muslimane u Srbiji i drugim zemljama Balkana zadesio je, da ne
kažemo, iznenadio  izliv netrpeljivosti, neprijateljstva
i tendencioznosti od strane drugih. Naravno, namjerno ne kažemo naroda zato što
su narodi i obični ljudi meðu njima imali mnogo više razumijevanja, tolerancije
i pažnje prema muslimanima od njihove političke, pa i vjerske elite.

Uvijek kada su se stvari svodile na obične ljude oni su se sporazumijevali,
dogovarali i uvažavali. Nikada nije nastajalo sukoba, netrpeljivosti i konflikata
kod običnih ljudi, seljaka, radnika i drugih. Skoro uvijek je takozvana elita, radi
nekih „viših“, samo njima znanih, ciljeva proizvodila sukobe koji su na najsuroviji
način ugrožavali kako slobodu tako i pravo na život, imetak, čast i dostojanstvo.

Muslimani su na Balkanu kroz svoju istoriju pokazali da su izuzetno
komunikativni, kompatibilni i tolerantni. Ova svojstva su nekad prelazila i granice
naivnosti, nedosljednosti vjeri i naciji, ali prosto – oni su takvi. To se posebno
manifestovalo kod bosansko-hercegovačkih muslimana koji su mimo svoje vjere i običaja
tu svoju privrženost drugima izražavali i kroz mješovite brakove i druge vidove
povezivanja, pa i asimilacije.

Vrijeme je odmicalo i elita, instituti, akademije nauka i razne
službe uvijek su kovale nekakve crne planove, platforme i deklaracije. Muslimanima
se nije pisalo dobro. Dvadeseti vijek je zabilježio mnoge vidove ugrožavanja slobode
muslimanima. Često su bili predmet progona, genocida i izolacije. Ovakav tretman
je doprinio da ih u egzilu ima mnogo više nego u matici. Njihove slobode se iz godine
u godinu krše i ograničavaju.  Kako se čovječanstvo
„razvija“ i „civilizira“, njihovo stanje nazaduje i biva sve teže. Skoro da ne proðe
trideset godina a da se na njih ne sruči po neki progon, genocid ili rat.

Mnogo je gradova u kojima nema više džamija, minara i ezana,
ali, tu i tamo, ipak ih bude.

U Sandžaku se o slobodi moglo samo sanjati. Komunizam je uzeo
diobu slobode u svoje ruke, pa je po njihovom aršinu sloboda značila i zabranu vjere
u ime bratstva i jedinstva. Sandžaklije su, kao i svi Bošnjaci, iskreno i potpuno,
pa nekad i naivno, prihvatili i vjerovali u te ideje. Vjera je zapostavljena, potlačena,
a sa njom i sloboda. Podobni su i poželjni bili oni koji su prema vjeri najsurovije
postupali. Permanentno kršenje prava i gušenje sloboda proizvelo je generacije bez
životnog cilja, materijalizovane mašte. Iako je komunizam prema svim vjerama bio
nemilosrdan, islam je i taj danak najviše platio.

Meðutim, kraj komunizma za muslimane je značio početak novih
progona, ubijanja i genocida, pa bi neko pomislio. „Eh, divno li je vrijeme komunizma
bilo.“

Sloboda i život su i ovoga puta bili ugroženi. U tom periodu
desila se i Srebrenica, Višegrad, Sarajevo, Štrpci i mnoga znana i neznana stratišta
muslimana u ime demokratije.

Zanimljivo je da je u svim teškim trenucima na posebnom udaru
bila Islamska zajednica. Muslimani su, kada im je najteže bivalo, u njoj tražili
utočište i spas.

Islamska zajednica je zadnje našta se smjelo napasti i udariti.
To je bila granica čiji prelazak muslimani nisu nijemo posmatrali. I zato su nad
Islamskom zajednicom primjenjivane najperfidnije metode napada. Islamsku zajednicu
su nagrizale mnoge instalirane afere, potkupljivi pojedinci, doušnici raznih službi.
Ona je uvijek bila na meti.

Od devedesetih godina Islamska zajednica u Sandžaku kreće drugim
putem, zauzima drugi stav i počinje se boriti za svoju slobodu. Naravno, tada i
nije izgledala opasnom za one koji inače ništa ne prepuštaju slučaju, ali vremenom
je narasla i ojačala. Islamska zajednica vraća svoj ugled i zauzima svoje mjesto
kod muslimana. Nije više samo pokopno društvo sa nekoliko neukih imama. Sada je
Islamska zajednica sistem koji znači islam, a islam je i obrazovanje, rad, organizovanje
i mnogo štošta drugo. Pošto je ojačala Islamska zajednica, iako demokratska, po
volji vjernika, kao faktor stabilnosti, ona ipak smeta. Iako smeta, na nju nije
lako udariti, jer posljedice bi bile fatalne. Objedinjenjem, Islamska zajednica
je ipak postala za zle duše i mračne krugove opasnost. To da muslimani imaju svog
vjerskog voðu, da budu u jednom safu, da komuniciraju i druže se, a različitih su
nacija, to je već previše – razmišljali su oni.

Sloboda je i ovog puta bila na ispitu. Neki kažu da čovjek slobodu,
pa i sve ostalo, može imati samo ako je svjestan nje i ako je spreman da se za nju
bori i brani je.

Pokušali su zaustaviti razvoj Islamske zajednice sa grupicom
imama, ranijih doušnika, političarima i svojim službama. Sloboda vjere i autonomnost
Zajednice je u velikoj mjeri narušena. Meðutim, muslimani su i ovoga puta pokazali
da imaju sinove koji su svjesni, narod koji je spreman da očuva vjeru, čast i dostojanstvo.

Punih devet mjeseci muslimani u Srbiji su podvrgnuti medijskoj,
policijskoj i svakoj drugoj manipulaciji i torturi, ali nisu se odrekli prava na
slobodu, prije svega na slobodu mišljenja, vjere i izbora.

Ovaj narod je pokazao da zaslužuje kontinuitet i opstanak. Sloboda
je kod njih doživjela trijumf, jer sami o sebi odlučuju.