Učenje Jasina osobama na samrti

PITANJE: Da li je dozvoljeno učenje Kur’ana pored osobe koja je u
smrtnoj bolesti ili je na izdisaju? Da li postoje dokazi da je tom
prilikom potrebno učiti suru Jasin?

ODGOVOR: Vrlo često se može naići na različita pitanja o ophoðenju prema bolesniku, ili osobi koja je u smrtnoj bolesti, kao što su: da li je treba podsticati na izgovaranje šehadeta, treba li joj učiti, šta joj učiti i slično.
Kada je u pitanju odnos prema bolesniku, Poslanik a.s. nas je podučio da bolesnike treba obilaziti, moliti Allaha da im olakša, govoriti im radosne vijesti kako bi ih oraspoložili, ne zadržavati se dugo kod njih kako im ne bi dosadili i otežali itd. Kada je riječ o podsticanju na izgovaranje šehadeta, naravno, ne postoji nikakva smetnja za to. Naprotiv, poželjno je to činiti, jer veći broj prenosilaca, osim Buharija, prenose da je Poslanik a.s. rekao: „Podsjećajte one koji su u smrtnoj bolesti na izgovaranje La ilahe illallah“, a u drugoj predaji se dodaje: „jer onaj musliman koji izgovori La ilahe illallah bit će spašen vatre“. U hadisu kojeg prenose Ebu Davud i Hakim od Muaza stoji:  „Onaj čije zadnje riječi budu La ilahe illallah ući će u Džennet“. Hanefijska ulema savjetuje da je lijepo izgovarati šehadet u potpunosti, ne samo njegov prvi dio, ali da je potrebno biti obazriv i ne tražiti da po svaku cijenu bolesnik izgovori riječi šehadeta, jer zbog teškog stanja kroz koje prolazi bolesnik može odbiti ili reći nešto teže, tako da treba biti oprezan i nenametljiv po ovom pitanju.
Što se tiče učenja Kur'ana, islamska ulema se razilazi po ovom pitanju. Meðutim, većina smatra da nema ničega lošeg u učenju Kur’ana pored bolesnika, posebno sure Jasin, koja inače govori o onome što će se dešavati na Sudnjem danu i proživljenju. Prenosi se da je Poslanik a.s. rekao: „Učite Jasin osobama koje su na samrti.“ (Ebu Davud i drugi)
Dio hanefijske uleme dodaje pored sure Jasin i suru Ra’ad, na osnovu riječi Džabira koji kaže: „Ova sura olakšava izlazak duše iz tijela.“ (Fikhu-s-sune ve edilletuhu, str. 1480)
Na osnovu rečenog može se zaključiti da je učenje Kur’ana pored osobe koja je u teškoj bolesti dozvoljeno, što zbog dove Uzvišenom Allahu da dotičnoj osobi pomogne, smiluje joj se i olakša smrtne muke, što zbog podsjećanja na Ahiret i stanje osobe na Ahiretu, kako bi to istu podstaklo da njene posljednje riječi kojima napušta ovaj svijet budu riječi šehadeta, čija je nagrada i posljedica spas od vatre, oprost od grijeha i Džennet, inšallah.
Nakon što osoba preseli, potrebno je prekinuti sa učenjem Kur’ana pored nje, sve dok se ne ogasuli i opremi u ćefine. Učenje Kur’ana nakon ukopavanja umrle osobe je dozvoljeno i poželjno, jer ono ima status dove i molbe Allahu za umrlog da mu oprosti i smiluje mu se.