Pojava Adema Zilkića je poniženje ne samo za muslimane Sandžaka već i za sve muslimane na Balkanu

ImageIntervju reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerća za „Dnevni avaz" (07.12.2008.)

I na hadžu više
puta razgovarao sam telefonom sa muftijom Zukorlićem i iskazao mu jasnu
nedvosmislenu podršku u njegovom nastojanju da ustanovi jedinstvenu Islamsku
zajednicu u Srbiji na principu zakona o slobodi vjerskih zajednica i crkava i
da same definiraju svoju unutarnju organizaciju i način predstavljanja u
odnosima sa državom. Imam puno povjerenje u muslimane u Sandžaku i Srbiji da
sami izaberu način organizacije Islamske zajednice bez miješanja bilo koga,
posebno državnih vlasti Srbije. Niko nema pravo nametati muslimanima ono što
nije njihova volja i što nije njihov vjerski i nacinalni interes. 


Novinarka
Edina Sarač

Sarač: Koliko
mi je poznato do sada je uglavnom vaš zamjenik hafiz Ismet ef. Spahić bio na
čelu naših hadžija. Šta vas je opredijelilo da ove godine Vi predvodite
bosanske muslimane da obave tu petu islamsku dužnost?

Reisu-l-ulema: Po službenoj dužnosti reisu-l-ulema je
odgovoran da osigura da muslimani obave ibadet hadža na vrijeme i na propisan
način. Poznato je da je Allahov poslanik Muhammed a.s. osobno predvodio
hodočasnike, ali isto tako zna se da ga je u tome zamjenjivao hazreti Ebu Bekr.
Dakle, svake godine reisu-l-ulema ili njegov zamjenik, odnosno osoba koju
reisu-l-ulema ovlasti da predvodi hadžije, dužna je da predvodi naše hadžije,
da bude s njima na Arefatu, da s njima prouči arefatsku dovu i da se pobrine da
svaki od njih obavi badet hadža na pravilan način.

U pravu ste.
Zadnjih godina je zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić predvodio
hadžije. Ove godine sam odlučio da ja predvodim za to što sam osjetio potrebu
za duhovnim osvježenjem, koje samo ibadet hadža pruža. Naravno, ibadet hadža
zahtijeva veliki fizički napor, ali vas i osnaži velikom duhovnom snagom. Na
hadžu duša je snažnija od tijela, koja se pretvara u dušu koja se odaziva svome
Gospodaru pokorno i skrušeno. Kod Kabe srce se odmara dok kuca, na Arefatu duša
se hrani dok sluša i gleda kako se Adem i Hava iskreno kaju. Na hadžu Allah vam
dadne snagu da volite ljude, pa i one koji vas ne vole. Ovdje na hadžu vi ste
kao na Sirat-ćupriji, koja je tanja od dlake a oštrija od sablje ali vas vjera
prenese u tren oka od obale prolaznog do obale vječnog- spasa.

Sarač: Ove
godine je rekordan broj bosanskih hadžija. Prijavilo se više od predviðene
kvote za našu zemlju. Kako ste uspjeli uvjeriti saudijske vlasti da odobri vize
i za ovih dvjesto dodatnih?

Reisu-l-ulema: Da ove godine se javio rekordan broj
bosanskih muslimana koji su odlučili da obave hadž – 2200. Po sadašnjem Ugovoru
sa Ministarstvom hadža Saudijske Arabije, naša kvota je 2000. Mi smo pokrenuli
postupak da nam se kvota poveća. Vize za ovogodišnjih 200 hadžija iznad
propisane kvote odobrio je osobno kralj Abdullah bin Abdul Aziz Al Saud. Dakle,
Bosna i Hercegovina ima visoki ugled na Kraljevskom dvoru Saudijske Arabije,
unatoč pojedincima koji su davali neodgovorne izjave o kralju i Kraljevini. Naš
ambasador u Rijadu Razim Čolić je posebno zaslužan što je kralj Abdullah uvažio
zahtjev Rijaseta IZ-e da nam se ugovorene vize iznad odobrene kvote.

Sarač: Koliko
mi je poznato Rijaset ulaže velike napore da se organizacija hadža poboljša. Zadnje
dvije godine nije bilo kašnjenja u odlasku i povratku avionskih letova. Takoðer,
Rijasetova Komisija za hadž otvara upis za hadž na vrijeme tako da se prije
ramazana već zna broj prijavljenih. To svakako olakšava Rijasetu da na vrijeme
ugovara zračni i kopneni prevoz.

Reisu-l-ulema: Hvala vam što ste to zapazili. Rijaset
zaista ulaže velike napore da olakša našim ljudima obavljanje hadža – kako u
pogledu zračnog i kopnenog putovanja, tako i u pogledu boravka u Medini i Meki.
Rijasetova Komisija za hadž kojom trenutno predsjedava Mirsad Mahmutović i koji
je uveliko zaslužan za uspješnu organizaciju ovogodišnjeg hadža, čini veliki
napor da svake godine unaprijedi službu hadža. Travnički muftija Nusret ef.
Abdibegović je dosta zaslužan za uspostavu odreðenih standarda u organizaciji
hadža. Takoðer, Nezim ef. Halilović – Muderris je primjer kako treba biti uvijek
i na svakom mjestu na usluzi našim hadžijama. Moram se ovdje sjetiti i našeg
rahmetli Besima Čanića, koji je dao sve što je mogao za organizaciju hadža ali
i drugih poslova u Islamskoj zajednici. Čuo sam od mnogih hadžija da i vodička
služba svake godine pruža bolje usluge.

Naravno, ništa
nije tako dobro da ne može biti bolje, pa tako i Rijasetova organizacija hadža
može biti bolja. Uz pomoć svih, posebno onih koji imaju smisao za organizaciju,
Rijaset će nastojati da organizacija hadža bude svake godine bolja na radost i
zadovoljstvo svih kako onih koji idu na hadž koji ih prate i čekaju njihov
povratak.

Sarač:
Prijašnjih godina dogaðale su se neprijatne stvari na hadžu prilikom bacanja
kamenčića na mjestima gdje se, prema predaji, Ibrahim a.s. branio od šejtana. Tu
se na malom prostoru u isto vrijeme naðe prevelik broj ljudi zbog čega dolazi
do svojevrsnog zagušenja gdje su mnogi ljudi izgubili život. Da li je saudijska
vlast nešto preduzela da se to više ne ponavlja?

Reisu-l-ulema:
Da, saudijske vlasti
zaista čine ogromne napore da se to više ne ponovi. Mjesto gdje se bacaju
kamenčići je toliko prošireno i tako ureðeno da se to više neće dogaðati, ako
Bog da. Kad ste na hadžu imate osjećaj da se u Meku oko Kabe, na Arefatu i Mini
u nekoliko dana skupio sav ljudski rod. Pravo je čudo kako saudijske vlasti
uspijevaju svake godine da organiziraju da nekoliko miliona ljudi imaju
dovoljno zraka, vode, hrane i, što je najvažnije, da imaju dovoljno prostora da
u jednom danu svi u bijelom ihramu doðu na isto mjesto – Arefat i da se u isto
vrijeme svi ponovo vrate u Meku te naprave sedam krugova oko Kabe i naprave
sedam hodnji izmeðu Saffe i Merve. Ništa se ne može mjeriti u svijetu sa
muslimanskim hadžom. I ništa nije slično boravku na Arefatu, gdje se spaja nebo
i zemlja u jednu misao i u jednu vjeru da je jedan Bog Milostivi, koji spušta
svoju mislost za svaki naš dah, za svaki naš pokret, za svaki naš pogled, za
svaki naš miris, za svaki naš dodir, za svaki otkucaj našeg srca.

Sarač: Dok
svama razgovaram (petak 05. 12.) svi hodočasnici su u Mekki i pripremaju se da
sutra (subota) idu na Arefat, gdje će provesti cijeli dan (nedjelja), uoči
Bajrama. Kako je stanje meðu našim hadžijama? U
našim medijima je objavljeno da je hadži-hanuma Tife Balagić iz Biljana kod
Ključa, roðena 1938. preselila na ahiret 01. 12. u Medini te da joj je klanjana
dženaza-namaz poslije sabah namaza u prisustvu 300 hiljada ljudi. Takoðer,
objavljeno je da je Junuz Mulaibišević iz Sarajeva roðen 1960. godine, operiran
od raka u jednoj od najboljih medinskih bolnica. Je li bilo još takvih
slučajeva meðu našim hadžijama?

Reisu-l-ulema: Hvala Bogu do sada nije bilo više takvih
slučajeva. Naša Tife iz Biljana, nek joj Allah podari lijepi džennet, ukopana
je u Dženneti bekijju u Medini, gdje su ukopani najveće ličnosti iz povijesti
islama. A naš Junuz iz Sarajeva zbrinut je na najbolji način zahvaljujući
kraljevskoj brizi o zdravlju svakog hodočasnika. Naš Junuz ne samo da je
operiran, uz našu dovu za brz i uspješan oporavak, već će mu medinska bolnica
osigurati da obavi hadž, kao i svi drugi. Naravno uz specijalnu brigu i njegu
doktora koji će ga pratiti kako u Mekki tako i na Arefatu. Inače, naše hadžije
su svi zdravi i radosni što im se posrećilo da ove godine budu svjedoci
uzvišenog ibadeta hadža, gdje se ljudi sjedinjuju u jednu dušu od koje je
stvoren ljudski rod. Čast mi je biti na čelu bosanskih muslimana, koji su
ponosni što pripadaju Muhammedovom a.s. ummetu.

Sarač: I dok
vi govorite o hadžu, mi se ovdje spremamo za Kurban
bajram.
Možete li nam reći u čemu je tajna spajanja kurbanskog i hadžskog
bajrama?

Reisu-l-ulema: Ibadet hadža i kurbana su spojeni da se
čovjek podsjeti da nema vjere bez žrtve. U stvari, čovjekov život je dar
Božiji. Dakle, čovjek nije tvorac svog života. On ima života onoliko koliko mu
je stvoritelj propisao da ga ima – ni manje ni više. Svoj život čovjek
nezaustavljivo troši – na dobar ili loš, na koristan ili štetan način. Vjera
nas uči da život treba trošiti na dobar i koristan način, a to je da naš život
postane vrijednost koja je nepotrošiva. To znači da budemo spremni na žrtvu za
ono što je uzvišenije od našeg vlastitog života. To je bit kurbana – da čovjek
bude spreman na žrtvu, kao što su bili spremni Ibrahim a.s. i njegov sin Ismail
a.s. I to je bit hadža – da čovjek bude spreman na pokajanje, kao što su to
bili Adem a.s. i Hava.

Dakle,
ibrahimovsko-ismailska spremnost na žrtvu ostaje neiscrpna inspiracija za sva
vremena pa je tako i njihov život ostao nepotrošiva vrijednost. Takoðer,
ademovsko-havska spremnost na pokajanje ostaje trajni izazov za sve ljude koji
u priznanju svog grijeha ne vide poraz, već pobjedu oprosta.

Eto, to je poruka
kurbansko-hadžskog
bajrama za
muslimane – da budu spremni na žrtvu za opće dobro i da budu spremni da
priznaju grijeh iza čega slijedi oprost kao pravi put prema Bogu i prema
čovjeku.

Sarač: Koliko
su današnji muslimani u ovodunjalučkim okolnostima spremni na odricanje i
žrtvovanje u ime univerzalnih principa i općeg dobra?

Reisu-l-ulema: To je vjerovatno jedno od najvećih, ako
ne i najveći izazov s kojima se muslimani danas suočavaju. Naime, u više
prilika čuo sam od visoke muslimanske uleme kako su zabrinuti zbog činjenice da
su muslimani, posebno omaldina, spremni na samožrtvovanje sa motivacijom da
zarade instantnu nagradu dženneta, ali da je malo onih koji su spremni da
žrtvuju svoje vrijeme, znanje i ljubav za one koji pate od gladi, siromaštva,
bolesti i nasilja u mnogim dijelovima svijeta. Oni koji su spremni na smrt za
idealne norme, moraju biti spremni na život za realne potrebe ljudi. Kur'an
ukazuje da su na stranputici oni koji „ako im se kaže da blagodati koje su im
date dijele sa drugima, kažu: – zar da mi hranimo one koje bi Allah, da hoće,
nahranio". To će biti glavno pitanje 21. stoljeća – uspostava ravnoteže
izmeðu realnog razuma i idealne vjere. Može se reći da su muslimani svjesni
svoje povijesne uloge u uspostavi te ravnoteže. Pored normi idealne vjere,
ljudi treba da spoznaju zakone realnog razuma. Treba da žive puninu ljudske
povijesti a to znači da moraju biti spremni na žrtvu i odricanje radi „univerzalnih
principa i općeg dobra". Trenutna finansijska kriza u svijetu nije odraz
nedostatka novca, već nedostatka povjerenja. Dakle, ovdje se radi o duhovnoj
krizi čovječanstva. Za to mnogi već nagovještavaju da će 21. stoljeće biti
stoljeće duhovne revolucije.

Sarač: U
kakvom duhovnom, državotvornom, nacionalnom ali i materijalnom stanju muslimani
u BiH dočekuju
Bajram?

Reisu-l-ulema:
Stanje je bolje nego što
žele protivnici, ali je gore nego što bi prijatelji voljeli da bude. Protivnici
hoće da nas stalno drže u neizvjesnosti i da nas stalno vraćaju na početak
priče o našoj vjeri, naciji, domovini i državi. Skoro sam čuo jedno zanimljivo
zapažanje od jednog našeg učenog čovjeka, koji kaže:"Ja mogu živjeti bez
babe ali ne mogu preživjeti bez države". Protivnici države žele upravo to
– da ometu proces izgradnje bosanske države koja neće dopustiti da se ikada
više na njezinoj teritoriji ljudi progone i ubijaju, da se žene siluju – da se
dogodi genocid bilo kome zbog njegove vjere i nacije. No unatoč tim
protivnicima bosanska država više nije upitna zahvaljujući bosnskim sinovima,
koji su je branili i odbranili svojim životima.

Nažalost, naši prijatelji
su razočarani zbog naših unutarnjih odnosa koji nas ometaju da napredujemo brže
i snažnije u pravcu općeg napretka našeg društva.

Našim
prijateljima nisu jasne tolike podjele oko bitnih pitanja razvoja naše zemlje. Posebno
ih zbunjuju sporost o pitanjima koja znače biti ili ne biti za naše društvo,
posebno za nas Bošnjake koji imaju najviše razloga da budu jedinstveni o
pitanjima oko kojih se dvojica neće i ne mogu da slože. Naravno, na kraju će
ipak doći do jedinstvenog stava – jer drugog puta nema, ali je šteta da se
troši dragocjeno vrijeme naše djece koja očekuju da im njihova budućnost bude
bolja od naše prošlosti.

Sarač: Bili
ste neposredno pred hadž na čelu delegacije koja se u Rimu susrela sa papom,
duhovnim voðom katolika svijeta. Da li i muslimanima svijeta treba takav voða?

Reisu-l-ulema: Postoje dvije bitne razlike izmeðu
islama i kršćanstva (katoličanstva) u pogledu organizacije zajednice vjernika,
odnosno uloge i mjesta voðe u islamu i kršćanstvu. Prvo, islam je ukinuo
instituciju svećenstva i drugo, islam nije teokratija, već nomokratija.

Dakle, u
teološkom smislu, muslimanu nije potrebna institucija svećenstva za spas
njegove duše. Islam naučava da se čovjek raða bez grijeha. Čovjek, kao
pojedinac, je u izravnoj vezi s Bogom. Ulema, učeni ljudi, muslimanu pomažu da
shvati svoje mjesto u svijetu i poučava ga pravilnom odnosu prema Bogu.

Nadalje,
muslimanska zajednica je utemeljena na principu vladavine prava (nomokratije),
a ne na principu vladavine posvećene osobe. Mnoge to zbunjuje, ali oni koji su
upućeni u duh islama znaju da su muslimani jedinstveni oko toga da im je Kaba
kibla (univerzalna orjentacija u vremenu i prostoru) oko čega nema spora. Oni
znaju da im je Kur'an božija knjiga u koju nema sumnje i znaju da je Muhammed
a.s. posljednji Allahov poslanik oko čega nema razilaženja.

No, izravan
odgovor na vaše pitanje može glasiti da će muslimani imati univerzalnog voðu
ili simbola njihove vjerske i političke prisutnosti u globalnom svijetu kad se
steknu uvjeti za to. Mislim da je čuvar dvaju svetih mjesta Mekke i Medine
globalni simbol islama i muslimana. To se najbolje moglo vidjeti prilikom
posjete saudijskog kralja Abdullaha Vatikanu i njegovog susreta sa papom
Benedikom XVI.

Sarač: U
intervjuu CD-u, utemeljitelj „Avaza" je rekao da bi ideološka matrica iz
Srbije, koja nije odustala od podjele BiH, najviše voljela reisu-l-ulemu koji
bi bio pasivan, zatvoren unutar IZ-e, pa čak i radikalan, a ne Vas koji ste
sušta suprotnost u onom najboljem i najpozitivnijem smislu. Kako to komentirate?
Da li je Rijaset na meti velikosprskih ideologa, ako se uzmu u obzir zbivanja u
Srbiji? Da li u pojavi Adema Zilkića možemo prepoznati obnovu albanskog
fenomena Sejde
Bajramovića?

Reisu-l-ulema:
Na žalost, srpska
politika nije odustala od svoje navike da se miješa u unutarnja pitanja
Islamske zajednice. Srpska pamet nije ništa naučila iz primjera slavnog
reisu-l-uleme Džemaludina Čauševića, koji je odbio politiku srpske diktature;
nije srpska politika ništa shvatila ni na primjeru neuspješnog pokušaja da se
sjedište reisu-l-uleme Maglajlića prenese u Beograd i, konačno, Beograd nije
ništa naučio ni na albanskom primjeru Sejde
Bajramovića.

Nasreću, naučili
su muslimani u Sandžaku na čelu sa muftijom Muamerom Zukorlićem da su čast
islama i ponos muslimana vrijedniji od bilo kakvog položaja u Beogradu. Takoðer,
muslimani u Srbiji su shvatili da im porodica Jusufspahić nije osigurala ni
minimum vjerskih prava iako su služili i još uvijek služe srpskoj politici više
nego što se od njih traži. Ponadali smo se da je predsjednik Tadić razumio našu
poruku da je pojava Adema Zilkića uz pomoć srbijanske vlade poniženje ne samo
za muslimane Sandžaka već i za sve muslimane na Balkanu. Zanimljivo je da su
samo u Srbiji i Grčkoj registrirane dvije islamske zajednice – jedna koju
podržava i održava vlast Srbije i vlast Grčke i druga koju žele muslimani. To
je srpsko-grčki izum ljudskih prava i demokracije za muslimane – zavadi pa
vladaj.

I na hadžu više
puta razgovarao sam telefonom sa muftijom Zukorlićem i iskazao mu jasnu
nedvosmislenu podršku u njegovom nastojanju da ustanovi jedinstvenu Islamsku
zajednicu u Srbiji na principu zakona o slobodi vjerskih zajednica i crkava i
da same definiraju svoju unutarnju organizaciju i način predstavljanja u
odnosima sa državom. Imam puno povjerenje u muslimane u Sandžaku i Srbiji da
sami izaberu način organizacije Islamske zajednice bez miješanja bilo koga,
posebno državnih vlasti Srbije. Niko nema pravo nametati muslimanima ono što
nije njihova volja i što nije njihov vjerski i nacinalni interes.

Očekujem da svi
Bošnjaci širom svijeta, posebno Sandžaklije pomognu održavanje Isa-begove
medrese u Novom Pazaru, kao temelja za očuvanje islamskom identiteta Bošnjaka u
Sandžaku. Učim dovu ovdje u haremu Kabe, a učiću je i na Arefatu da muslimanima
u Sandžaku i u Srbiji Allah olakša tegobe i osnaži ih na putu Božije pravde i
ljudskog dostojanstva!

Sarač:
Takozvani nezavisni mediji su otvorili širom vrata za pojedince iz IZ-e koji
Vas napadaju. Nismo svjedoci da u okviru SPC i Katoličke crkve postoje takve
pojave, odnosno da se pojedinci iz vjerskih zajednica putem medija obrušavaju
na svoje voðe, u našem slučaju na primjer kardinala Puljića, Bozanića ili
patrijarha Pavla. Zašto je to tako?

Reisu-l-ulema: To je tako zato što je islam vjera jedinstva
u različitosti mišljenja i zato što je Islamska zajednica u svom radu i
djelovanju otvorena više nego druge vjerske zajednice i crkve. Naravno, i ja
sam ponekad zatečen izjavama i stavovima nekih zaposlenika u Islamskoj
zajednici, koji nemaju pravu informaciju o našem radu i zato nisu precizni u
svojim ocjenama i stavovima. Oni vrlo često iznose pogrešne sudove o IZ-i što
neupućene ljude zbunjuje. No, to je dokaz da Islamska zajednica nije jednoumni
vilajet, već vrt obilja raznovrsnih plodova. Takoðer, to je i dokaz da u
Islamskoj zajednici ne vlada mrak već svjetlo gdje je svako slobodan da kaže
ono što misli, pa makar to bilo i pogrešno. Naravno, na vlastitu odgovornost
pred Bogom i svijetom. Dakle, sloboda pretpostavlja da ljudi imaju pravo i pogrešno
misliti o ljudima i stvarima.

Meðutim, moje je
pravo i obaveza da po slovu i duhu Menšure (jedinstven povijesni dokument
šerijatskih ovlasti za bosanskog reisu-l-ulemu) štitim čast islama i ugled
muslimana, te da branim opće interese Islamske zajednice, kaku u zemlji tako i
u svijetu. Lični stavovi zaposlenika u IZ-i nisu i zvanični stavovi Islamske
zajednice. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja ne smije biti na štetu
integriteta IZ, koja nije zajednica jednog lica, već zajedničko dobro svih muslimana.
Takoðer, projekti IZ koji se usvoje u redovnoj proceduri kako kroz institucije
IZ tako i kroz državne ustanove, niko nema pravo osporavati na način da IZ trpi
moralnu i materijalnu štetu.

Naravno, sloboda
govora uključuje i pravo da vas neki ljudi javno kude za to što vas dovoljno ne
poznaju ili vas poznaju na pogrešan način. Ovdje mi pomaže poznati andaluški
alim Ibn Hazm, na čiju sam knjigu naišao baš ovdje u Meki, koji kaže:- ko misli
da ga ljudi neće kuditi ili kritikovati, nije pametan. Zato se ne treba ljutiti
ako vas ljudi kritikuju. Jer opravdana kritika, pomaže vam da liječite svoje
slabosti. Ako vas, pak, ljudi kude bez razloga, zbog sujete ili pakosti i vi to
otrpite, vi ste pobjednik jer ste ih nadvisili snagom vašeg ahlaka i snagom
vašeg karaktera, kojeg nema onaj koji o vama širi laži. Bolje je da vas ljudi
kritiziraju, nego da vas hvale. Jer, hvala vas uspavljuje, dok vas kritika
stalno drži budnim nad vašim obavezama – kaže Ibn Hazm.

Ja sam sretan i
zadovoljan zato što naš rad ima opću podršku muslimana, kojima je IZ na srcu i
koji vide IZ kao svoj ponos i svoju čast. Biće još napada na IZ zato što stoji
uspravno i hoda ponosno svijetom. Kao i do sada IZ je dovoljno snažna da može
podnijeti sve te napade. Uostalom, ne treba tenkom gaðati komarce. Naše je da
radimo, kao što nam se u Kuranu časnom kaže: – Vi radite! A Allah će vrednovati
vaš rad, vaš rad će vrednovati Allahov poslanik i vaš rad će vrednovati mumini
(muslimani).

Sarač: Da li
je ugrožena BiH i Bošnjaci u njoj i šta čini IZ da se trenutna situacija
prevaziðe, posebno zbog podjele izmeðu bošnjačkih stranaka u vezi sa budućnošću
BiH?

Reisu-l-ulema:
Pitanje ugroženosti BiH i
Bošnjaka je pitanje za analitičare i političare koji se time bave. Islamska
zajednica pažljivo prati razvoj dogaðaja i svojim djelovanjem nastoji ljudima
povratiti povjerenje u budućnost države BiH i budućnost bošnjačkog naroda. Mi
učimo dovu, a posebno ovih dana na mubarek mjestima kod Kabe i na Arefatu da
Allah ujedini dobre namjere onih koji su dragovoljno preuzeli odgovornost za
napredak države BiH i za prosperitet svih naroda u našoj zemlji. Oni koji su
preuzeli odgovornost za budućnost države i za sudbinu bošnjačkog naroda moraju
biti svjesni svoje odgovornosti pred Bogom i pred poviješću.

Sarač: Vaša
poruka za ovogodišnji Kurban
bajram?

Reisu-l-ulema:
Prije svega želim
čestitati
Bajram muslimankama i
muslimanima u domovini i dijaspori. Posebno čestitam
Bajram
hafizu Ismetu ef. Spahiću kojeg se ovdje sjećam i učim nam dovu da nam Allah
dadne hrabrosti i mudrosti da nosimo zajedno emanet, kojeg su nam muslimani
povjerili, kao što se sjećam i svih muftija, koji pokazuju visoku svijest
služeći islamu i muslimanima. Takoðer, svim imamima i hatibima, koji će i ovog
Bajrama ljude hrabriti da se meðusobno pomažu i vole,
upućujem posebne
bajramske čestitke
uz dovu Allahu uzvišenom da nam ujedini srca u vjeri i da nas osnaži u poslu na
putu Božije istine i pravde.

Na dan Arefata
(nedjelja 07. 12. 2008. / 09. 12. 1429.) učit ću dovu Allahu uzvišenom da nam
omladinu spasi od belaja droge i alkohola, te da ih osnaži na putu istine i
pravde. Učit ću dovu Allahu Milostivom da bolesnim podari zdravlje, da
nemoćnima da snagu, da borcima za istinu i pravdu dadne hrabrosti, da naše
predstavnike Allah ujedini na zajedničkom cilju, gdje će svi ljudi živjeti
život dostojan čovjeka.

Neka nas
svemogući Allah oslobodi briga od kojih nas boli duša; neka nam Allah omili sve
što je halal i neka nas udalji od svega što je haram.

Bajram šerif
mubarek olsun!