Govor reisu-l-uleme u Davosu

ImageU okviru programa Zajednice
religijskih dostojanstvenika na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu,
koju čine 20 uglednih vjerskih uglednika iz različitih vjerskih
zajednica u svijetu, danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić govorio o
temi „Vjera u religiji" zajedno sa rabinom Džonaton Saksom (Jonathon
Sacksom), glavnim rabinom Velike Britanije i Komonvelsa (Commonwealth),
Matjom Rikardom (Matthieu Ricard), direktorom Kanuna-Šečen iz Nepala,
te Džimom Walisom (Jim Wallis), glavnim urednikom i glavnim izvršnim
urednikom „Sojourners", SAD na sesiji, koju je moderirao bivši
britanski premijer Toni Bler (Tony Blair).

Na pitanje kako može religija utjecati da
se trend netolerancije i nerazumijevanja meðu ljudima i narodima
pretvori u trend tolerancije i razumijevanje, reisu-l-ulema Cerić se
pozvao na dva povijesna slučaja i jedan savremeni primjer kad su
muslimani, zahvaljujući islamu, pokazali kako je moguće netoleranciju
pretvoritu u toleranciju i nerazumijevanje prevesti u razumijevanju:

  • O prvom slučaju – kazao je reisu-l-ulema Cerić svjedoči nam jevrejski autor Standfor Šou (Standfor Show), koji u svojoj knjizi „Turska i Holokaust" kaže:

Nisu ni narod Republike Turske ni oni u Europi i Americi potpuno
shvatili u kojoj je mjeri Turska, kao Osmanska Carevina koja joj
prethodila, stoljećima služila kao glavno mjesto utočišta za narode
koji su bili izloženi progonima, muslimani i nemuslimani, od
četrnaestog stoljeća do danas. Na mnogo načina Turska je imala ulogu
koju su vremenom preuzele Sjedinjene Američke Države početkom
devetnaestog stoljeća.    

Ako se to ima na umu, onda možemu razumjeti zašto je jučer u Davosu
turski premijer Tajib Erdogan bio iziritiran govorom sa povišenim
glasom predsjednika Izraela Šimona Pereza kad je opravdavao napad na
Gazu, gdje je izraelska vojska ubila stotine nedužnih civila, meðu
kojima je veliki broj djece, žena i staraca. Primjer turskog
prijateljstva prema Jevrejima ne može se mjeriti ni sa jednom europskom
zemljom, kako u povijesnom tako i savremenom dobu, i zato je premijer
Erdogan smatrao da Izrael treba da proguta pilulu „gorkog prijatelja" –
da čuje gorku istinu o Gazi. Nažalost, Izrael sluša samo „slatke
prijatelje". Niko nema monopola na bol i patnju, niko nema monopol na
samoopredjeljenje i samoodbranu; niko nema monopol na slobodu i
čast.      

 

Drugi slučaj muslimanske tolerancije i
razumijevanja prema Jevrejima datira iz davne 1492. godine kad su
sefardski Jevreji našli utočište u Sarajevu nakon progonstva iz
Španije. O tome svjedoči i Sarajevska Haggada, koju su bosanski
muslimani više puta sačuvali od nestanka, za vrijeme drugog svjetskog
rata, kao i za vrijeme četverogodišnje opsade Sarajeva, gdje je 25.
augusta 1992. godine srpska vojska zapalila sarajevsku nacionalnu
biblioteku, tačno na petstotu godišnjicu paljenja kordovske biblioteku
u Španiji. O Sarajevskoj Haggadi američka spisateljica Džeraldina Bruks
(Geraldine Brooks) objavila je nedavno knjigu pod naslovom Ljudi knjige (People of the Book), koja može da bude velika inspiracija za buduće muslimansko-jevrejske odnose svjetskih razmjera.

 

Treći primjer kako religija može utjecati da se nerazumijevanje
prevede u razumijevanje odnosi se na slučaj predavanja, kojeg je papa
Benenedikt XVI održao o islamu i Muhammedu, a.s., na Regensburškom
univerzitetu u Njemačkoj, 13. septembra, 2006. godine, koje je
uznemirilo muslimane u cijelom svijetu. Uviðajući da je stanje izazvano
Papinim predavanjem štetno za mir  i sigurnost u svijetu, 138
muslimanskih alima i intelektualaca objavili su 13. oktobra, 2007.
godine otvoreno pismo papi Benediktu XVI i cijelom kršćanskom svijetu,
pozivajući se na vrijednost zajedničke riječi izmeðu muslimana i
kršćana o Ljubavi prema Bogu i ljubavi prema susjedu.
Otvoreno pismo muslimanske uleme i intelektualaca je naišlo na snažnu
podršku od najviših kršćanskih dostojanstvenika, prije svih pape
Benedikta XVI, zatim nadbiska kanterberijskog Rovana Viljemsa (Rowana
Williamsa), predsjednika Luterana biskupa Hansona, predsjednika
Svjetske baptističke alijanse gosp. Kofeja (Coffey), te kako sadašnjeg
premijera Gordona Braona (Gordon Brown) tako i bivšeg britanskog
premijera Toni Blera (Tony Blair). Nadalje, prošle godine održane su
konferencije prvo na Jelskom univerzitetu, SAD, zatim na Kembridžu, UK,
i na kraju u Vatikanu je održan vrlo uspješan trodnevni dijalog izmeðu
dvadesetak muslimanskih i dvadesetak katoličkih teologa, koji je
završen susretom sa papom Benediktom XVI u prijateljskoj atmosferi i
obostranoj želji da se dijalog nastavi u duhu zajedničke ljubave prema
Bogu i ljubavi prema susjedu. 

 

To bi bio moj muslimanski odgovor na pitanje kako i na koji načim
religija može preokrenuti trend netolerancije i nerazumijevanju u trend
tolerancije i razumijevanja meðu ljudima i narodima. Nadam se da će
spomenuti primjeri muslimanske tolerancije poslužiti kao inspiracija
svima – kako muslimanima tako i kršćanima i Jevrejima da shvate da nam
nema drugog puta, već da kroz dijalog, toleranciju i meðusobno
razumijevanje zajedno gradimo bolji svijet uvijek i na svakom mjestu –
zaključio  je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić svoje izlaganje u Davosu.

 

Na konferenciji za novinare povodom stanja u Palestini reisu-l-ulema je izmeðu ostalog rekao:

 – Nakon Gaze svima je jasno, posebno bi to trebalo biti jasno Izraelu,
da nema vojnog rješenja za palestinsko-izraelski sukob. Isto tako, ne
može se ničim opravdati ubijanje djece, žena i staraca u Gazi. Samo
dijalogom uz uvažavanje temeljnih prava Palestinaca na život, vjeru,
slobodu, imetak i čast, te mir i sigurnost Izraela moguć je
trajno-održivi mir na Bliskom istoku, a time i mir u svijetu –
zaključio je reisu-l-ulema dr. Cerić.

Izvor: MINA