Moj stav: Karikatura u listu Osloboðenje

ImageU dnevnim novinama  "Osloboðenje" od 13. februara 2009. godine, na
strani 2 i 3 protegla se vijest u karikaturi Mirze Ibrahimpašića kojom
svoje mišljenje izražava u slici. Kao vjernik razumijem da autor
pomenute karikature ne podržava vjeronauku u predškolskom uzrastu, i
poštujem njegovo pravo na slobodu izražavanja svoga mišljenja i svog
stava, makar to bilo izraženo karikaturom.

Istovremeno, kao vjernik sam se osjećao veoma tužno i žalosno zbog
toga što autor nije imao snage da ostane u okvirima poštovanja
uvjerenja i dostojanstva drugih, one djece i njihovih roditelja koji ne
misle isto kao autor karikature. U vjeri nema prisile, i svaki čovjek
ima pravo na svoje opredjeljenje, da vjeruje ili da ne vjeruje, da
misli o istoj stvari različito, da izražava svoje mišljenje slobodno
jer mu to pravo izvorno pripada od njegova Gospodara. I samo Njemu,
Gospodaru svih svjetova će u tome polagati račun, neovisno o tome šta
je odabrao. Ta sloboda i pravo koje pripadaju čovjeku su afirmasana od
svakog ponaosob u mjeri u kojoj se poštuje pravo i sloboda drugoga, na
način da izrazimo poštovanje i prema onome što nekome malo ili mnogo
znači, a pri tome nama možda i ne znači ništa.

Po mome mišljenju i vjerovanju, naziv Knjige – Qur'an Časni,
koristiti u karikaturi makar na način da se želi kazati da mu djeca ni
ime ne znaju izgovoriti pa umjesto slova "r" autor piše slovo "j",
ukazuje na elementarno nepoznavanje sadržaja Knjige, nepoznavanje
stvarnih vrijednosti koje Izvorna poruka donosi za ljudski rod,
nepoznavanje osjećaja drugih ljudi koji će lakše podnijeti šamar bez
povoda, nego da mu se u elementarnom pravu da bude informisan ponudi
udarac prilikom čitanja lista "Osloboðenje". Sve dalje što je na toj
karikaturi iskazano je posljedica elementarnog nepoznavanja značenja
teksta Časnog Qur'ana, ili loše namjere prema drugome.

Dakle, ja čitam "Osloboðenje" kao što čitam "Dnevni avaz", i bilo bi
jako lijepo da čitatelji naših dnevnih novina budu pošteðeni očigledne
podjele medijskog prostora od strane ureðivačkih politika na način da
ono što brane jedni to napadaju drugi, i obrnuto. U kojoj mjeri to rade
jedni, a u kojoj drugi, kao i koliko su u pravu jedni a koliko drugi
postaje nebitno. Kao što "Dnevni avaz" nema potrebe da glorificira
ulogu reisa Cerića, jer je reisu-l-ulema po svojoj institucionalnoj
poziciji toliko važan i značajan za bosanskohercegovačko društvo da ga
ne treba dnevno upotrebljavati, tako isto "Osloboðenje" (i još neki
mediji) nemaju  razloga da koriste svaku situaciju za negativan
kontekst prema reisu Ceriću.

Uticaj medija na razvoj demokratskog društva je veoma značajan,
mnogo važniji od razvoja biznisa i pristrasnog uticaja da jedna
politička opcija doðe na vlast. Takvo ponašanje medija neće doprinijeti
da na vlast doðu bolji nego što su ovi danas, nego će zbunjujući
čitatoce, gledaoce, čak i sudionike sudskih procesa, možda sami najviše
doprinijeti onome što nikako ne bi željeli, a to je da svakim novim
izborima dobijamo goru vlast makar se radilo o istim ili različitim
političkim opcijama.

Stoga pozivam i molim za doprinos u izgradnji istinskih vrijednosti
demokratskog društva, to je mnogo važnije od osporavanja prava drugih i
kada ne mislimo kao oni, od bavljenja jednim dogaðajem da bi se
diskreditovala cijela institucija, kao i od toga ko će vršiti vlast u
jednom mandatu, ili u mandatu od nekoliko destljeća.

Fuad Šišić

Raduša bb

74260 Tešanj

Tešanj, 15.02.2009