Hutba: Islamofobija

ImageIslamofobija, mržnja i neprijateljstvo trajna su kategorija.
Do dana Allahovog Suda, neprekidno će se na Zemlji sukobiti dva tabora:
vjernički i mušrički, u najžešćem jedu i neprijateljstvu sukobljavat će se laž
i istina, tmina i svijetlo, zabluda i uputa, znanje i neznanje.

Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu u petak 27. februara
džumu namaz je imamio i hutbu održao student treće godine FIN-a Adis Bošnjak.
MINA prenosi hutbu ovog studenta s Fakulteta islamskih nauka:

Svjedočim da je samo Allah Bog i da je Muhammed, neka je na
njega mir i blagoslov, Allahov Vjerovjesnik i Poslanik! Gospodaru moj, raširi
prsa moja, olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli
govor moj! Hvaljen neka je Allah, koji vas iz utroba

matera
vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje
vam sluh i vid i razum pa budite zahvalni! U miru neka je Muhammed, sin
Abdullahov, on je dostavio Istinu i ispunio emanet! Obavljajte namaz,
udjeljujte od onoga čime vas Gospodar vaš opskrbljuje i ne pokazujte
prijateljstvo onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, koji splekte
snuju i protv Allaha ustaju!

Inspirisan sam pitanjem koje se sve češće postavlja, i na
koje se različito odgovara, pa moja današnja poruka ilustrira zapitanost:
Prijeti li nam islamofobija?

Obraćajući se ashabima, Resulullah s.a.w.s jednom je rekao:
”Neka niko od vas ne ponižava sebe!’ Prisutni rekoše: ‘Allahov Poslaniče, kako
će neko od nas poniziti sebe?’ ‘Tako što će morati reći svoju riječ, pa je neće
reći. Uzvišeni Allah će ga na Sudnjem danu upitati: ‘Šta te spriječilo da kažeš
to i to?
”Bojao sam se ljudi.”- odgovorit će.
”Bilo je preče da se Mene bojiš!” – reći će mu Allah!

Zato neka je hvala Allahu, riječ je njegov blagoslov, a neka
su poniženi oni koji se mjesto Allaha boje ljudi, pa istinu uskraćuju, i tako
smutnju i nered siju, i zapodijevaju kavgu.

Strah i neprijateljstvo prema islamu i muslimanima nepobitna
su kur'anska činjenica koja se svakodnevno objelodanjuje na najsuroviji način:
"Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš
vjeru njihovu. Reci: »Allahov put je jedini pravi put!« A ako bi se ti poveo sa
željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao
zaštititi niti odbraniti." (el-Bekara, 120.)

Islamofobija, mržnja i neprijateljstvo trajna su kategorija.
Do dana Allahovog Suda, neprekidno će se na Zemlji sukobiti dva tabora:
vjernički i mušrički, u najžešćem jedu i neprijateljstvu sukobljavat će se laž
i istina, tmina i svijetlo, zabluda i uputa, znanje i neznanje.

Nisu li bosanske grobnice, jame i stratišta islamofobija?
Srebrenica, Prijedor, Višegrad, Bijeljina, Zvornik, Foča, Vlasenica su
islamofobija! Potočari, Omarska, Keraterm, Sušica, Markale, Tuzlanska kapija su
islamofobija! Devedeset četiri ubijena bosanska imama, od kojih neki na najzvjerskiji
i najbrutalniji način, su islamofobija! Aladža i Ferhadija su islamofobija! I
ostalih 612 porušenih, popaljenih, sa zemljom sravnjenih bosanskih džamija su
islamofobija! Meliha Durić – šesnaestogodišnja djevojčica iz Vlasenice, ubijena
jednim hicem, preciznim pogotkom u vrat, prvi put nakon što se vratila kući od
maja 92’ godine je islamofobija! Josip Grbeš, mostarski Hrvat koji u
najsvetijem muslimanskom mjesecu razvuče zolju i raketira džamiju u Jasenici je
islamofobista! Crkva u avliji Fate Orlović je islamofobija! Bosanski tamničari,
bespravno izručeni i poslani na Gvantanamo su islamofobija! Zapaljena džamija u
Fazlagića Kuli je islamofobija! Požar u džamiji u Višićima kod Čapljine, takoðe
je islamofobija! I zato nek je haram svakom onom ko za šaku dirhema, prestiž,
lažnu veličinu, ili zbog nekog drugog razloga sve ovo zaniječe i zaboravi!

U posljednje vrijeme, mnogi ugledni i manje ugledni
muslimani, svjesno ili nesvjesno, ali bez časti, srama i dostojanstva, staju na
stranu onih koji pljuju po muslimanskim svetinjama, likuju i objedama se
naslaðuju . Sklopili su savez sa šejtanom, i neka znaju da je jadno ono za što
su se prodali!

Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s
njima prijateljstvo sklope, govoreći: »Bojimo se da nas kakva nevolje ne
zadesi.« A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni
zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju reći će:
»Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su
zaista s vama?« Djela njihova biće poništena, i oni će nastradati. (Al Maida
52.-53.)

Nema muslimana po mjeri Zapada, ni po mjeri Bosne. Islamu je
strana podjela na stari i novi, na azijski i evropski, ili na arapski, turski i
bosanski. Islam nema alternative.

Nama ne treba tradicija shvaćena od Bošnjaka džahila (bez
namaza, posta, zekata, hadždža, sa alkoholom, kockom i drugim razvratima). Ne
trebaju nama ni kupljeni Bošnjaci koji ne paze da se ne zamjere Allahu već
drugim ljudima. Ovi sada novi Bošnjaci koji tragaju za svojim vrijednostima
(klanjaju namaz u džematu, poste, daju zekat, obavljaju hadždž, pomažu jedni
druge, žive normalno i moralno), e ti Bošnjaci bi mogli biti opasni.

Pitam ja takve: Kada su vam tradicionalni muslimani Bošnjaci
tako dobri drugovi, prijatelji, kolege, komšije, zašto ubiste više od osam
hiljada Srebreničana, šta to bi sa Fočom, Višegradom, Rogaticom…

Naravno, ovi novi muslimani hoće život u dostojanstvu bez
kompleksa, hoće svoja ljudska prava, hoće da robuju i ovisni budu samo o
Allahu, neovisni o drugima i slobodnog duha. Oni će svakome dati hakk, ali neće
dušmana za Gospodara, oni znaju kriterije za odabir, druga, prijatelja,
saradnika, ne zaboravljajući pri tome samoga sebe. Oni vole i poštuju svoje
autoritete u vjeri, oni neće nasilje ni neprvadu, jer znaju da to ne voli ni
Allah dž. š.

Šta bi to značilo biti musliman po mjeri nevjere i
"vjere" koja ne priznaje tvoju vjeru kao istinitu niti tvoga
vjerovjesnika kao istinita, niti tvoj vjerski i nacionalni identitet.

To bi značilo pomiriti se da u kratkim vremenskin intervalima
doživljavaš genocid, urbicid i kulturoicid.

To bi značilo biti bez koda, bez karaktera, bez ljudskosti,
bez identiteta, povijesti, tradicije, domovine i doma. To bi značilo poniziti
sebe, svoje pretke i potomstvo, pa biti sluga lošim gospodarima. To bi značilo
ići najkraćim, njalakšim i najbržim putem u očaj, razočarenje, beznaðe, tražiti
smisao u besmislu, nadu u beznaðu, prijatelja u dušmaninu, to bi značilo poći
putem kocke, alkohola, droge, prošnje, kraðe, prostitucije, samoubistva, izdaje
itd.

To bi značilo biti izdajnik pradjedovske vjere. Biti
musliman po mjeri dušmana znači potvrditi laži koje izmišljaju o tebi, tvojoj
vjeri, svetome pismu i vjerskom uzoru.

Braćo, povijest se ponavlja, a nama kao nikada i nikome!!!
Hoćemo li opet prihvatiti za prijatelje ubice, silovatelje pa da nas opet
ponize, progone, siromaše i ubijaju…

Oni opet hoće da nam budu savjetnici, oni opet hoće da nam
budu bolji prijatelji nego mi jedni drugima. Oni su lažima uvjerili svijet da
je dželat bolji od žrtve, ali mi pri tome ne smijemo zaboraviti jednu stvar,
lahko je uvjeriti one koji ti isto žele i misle.

Oni su ponovo danas udarili na obraz naših vjerskih
autoriteta, ali mi ovog puta ne smijemo biti prevareni. Mi moramo znati da je
najautentičniji i najuspješniji čuvar našeg identiteta i naših vrijednosti naša
Islamska zajednica.

Mi dobro znamo zašto nas dušmani ne vole, zašto nam se
svete, zašto im smetamo i zašto žele da nas podijele na ove i one, ili na
ovakve i onakve muslimane. To je svima nama jasno.

Meðutim, nije i ne može nam biti jasno i naravno da itekako
boli činjenica kada vidimo brata muslimana i intelektualca da javno na
televiziji ( i to na televizij od koje smo mi muslimani u posljednje vrijeme,
želio to neko priznati ili ne, uskraćeni za korektnu, poštenu, nepristrasnu,
objektivnu i pristojnu informaciju ) kaže, da nema straha od islamofobije ali
da imamo razloga za brigu i treba da nas bude strah novih muslimana i da se sa
njima trebalo ili treba ako već nije kasno raščistiti.

To je ono što boli i vrijeða više od bilo kakve podvale i
ljage koju nam dušmani serviraju.
Naravno da mi unutar zajednice imamo odreðenih problema, ali ovo nije vrijeme
da se o tome javno govori, a pogotovo ta i njoj slične televizije nisu mjesto
na kome treba o tome govoriti.

Takvima danas ovdje treba poručiti, da se mi od njih
ograðujemo i da oni takve izjave moraju davati u svoje i isključivo samo u
svoje ime. Danas ovdje i sada, sa ovog časnog mjesta treba kazati:
– da mi ili većina nas ne želimo podjelu meðu sobom na stare i nove muslimane;
– da mi ili većina nas takve izjave ne odobravamo i sa njima se ne slažemo;
– da mi ili većina nas nemamo, nećemo da imamo, ne želimo da imamo i na kraju
krajeva pred dragim Bogom ne smijemo da imamo problem sa tim kako kažu novim
msulimanima.

Poruka je jasna, i nedvosmislena.

Naše jedinstvo u ovom trenutku nema alternative! Naše
slijeðenje vjerskih lidera nema alternative! Naša privrženost i pomaganje
Islamske zajednice u ovom trenutku, takoðer nema alternative!

Gospodaru naš, rasprši jedinstvo dušmana naših, smanji
njihov broj, unesi pometnju u njihove redove, zabavi ih o vlastitom jadu i
belaju, Gospodaru naš pa ti si nam sam dovoljan protiv svih njih. Amin!