O muslimanima u Priboju

ImageNaredbodavci i mentori Adema Zilkića su zaboravili da je prošlo vrijeme kada je UDB-a birala i
postavljala rukovodioce Islamske zajednice, pa su to ponovo pokušali, iako shodno ljudskim pravima i Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama R. Srbije, pitanje rukovodstva, poretka i organizacije Islamske zajednice je unutarnje pitanje, a država se obavezala da će to poštovati
 

Intervju za list ”Užička Nedelja” iz Užica, koji je dao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Priboj, Enes-ef. Svraka, glavnom i odgovorni uredniku lista, Milanu Milanoviću, objavljen 27.02.2009. godine, broj 708 (www.uzickanedelja.com)

Kako je riješen problem nastave vjeronauke u Priboju, obzirom da je tokom jeseni došlo do nesuglasica oko sprovoðenja vjerske nastave?

U odnosu na prethodne godine, nastava islamske vjeronauke tekuće školske godine u osnovnim i srednjim školama nije počela na vrijeme, osim u OŠ „Branko Radičević“. Razlog kašnjenja je posljedica pokušaja državnih organa i nekih političkih faktora da razbiju i destabilizuju Islamsku zajednicu uz pomoć unutarnjih izdajnika, pučista u Islamskoj zajednici, konkretno u Priboju Muhameda Halilagića, koji je dobio zadatak da uzurpira nastavu islamske vjeronauke u svim osnovnim i srednjim školama.
Nakon izvjesnog vremena svi su shvatili da je to problem koji izmiče kontroli, iza kojeg stoji politika i državni resorni službenici počeli su da ga rješavaju, ali po principu „nema ništa napismeno“, nego „rekao je…“
Nakon dvoipomjesečnih napora na svim nivoima i mojih kontakata sa članom Vladine komisije za vjeronauku prof. dr. Mevlud-ef. Dudićem, koordinatorom za vjeronauku muftijom Rešad-ef. Plojovićem, obraćanjem dopisima Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu vjera, načelniku Školske uprave u Užicu, direktorima škola u Priboju, nakon niza razgovora i sastanaka, konačno je 13.11.2008. godine postignut dogovor i počelo se sa izvoðenjem nastave. Na sastanku direktora osnovnih i srednjih pribojskih škola, kome sam prisustvovao, došli smo do zajedničkog pisanog dokumenta koji su potpisali svi prisutni, a koji je precizirao raspored vjeroučitelja u svim školama. Princip kojim smo se rukovodili u rješavanju ovog problema je bio da nastavu izvode vjeroučitelji koji su predavali vjeronauku u prethodnoj školskoj godini, kao i stručna sprema, tj. da prednost imaju vjeroučitelji sa visokom stručnom spremom.

Pošto je u Priboju izrazito nepovoljna socijalna slika, da li se stanovništvo muslimanske vere nalazi u nešto lošijem položaju, obzirom da je primjetno kako „sigurna radna mjesta“ i redovne zarade u državnoj službi imaju uglavnom tamošnji Srbi.

Ono što je izvjesno jeste da se Priboj kao opština nalazi u lošem ekonomskom stanju, jer se ubraja u nerazvijene opštine i, manje-više, svima je teško. Naravno da su pripadnici islama, Bošnjaci u lošijem položaju kada su u pitanju javna preduzeća, ustanove i državne službe, jer nisu ravnomjerno zastupljeni ni u zdravstvu, prosvjeti, sudstvu, policiji, kao ni u Telekomu, PTT,  EPS-u itd. Dovoljno je pogledati statističke podatke o nacionalnoj strukturi upošljenih i neće biti teško primijetiti da to ne odgovara nacionalnoj strukturi opštine Priboj. To je loša poruka države Bošnjacima u Priboju.

Obzirom da je lokalna vlast u rukama predstavnika stranaka izrazite srpske nacionalističke orijentacije, da li se to i u kojoj mjeri odražava na meðunacionalne odnose?

U Priboju već duži niz godina nacionalistički blok stranaka ima skupštinsku većinu. Djelimičan odgovor na ovo pitanje može se izvući i iz prethodnog. Priboj je multinacionalna sredina i samim tim uvijek je otvorena mogućnost priče o meðunacionalnim odnosima, odnosno o njihovom remećenju ili unapreðenju. Svakako da, izmeðu ostalog, meðunacionalnim odnosima doprinosi i retorika političkih predstavnika i onih koji predstavljaju vlast. Nažalost do sada je nacionalistička retorika bila popularna i donosila dobre izborne rezultate, ali ne i dobre privredne i ekonomske projekte, nije doprinosila  bržem i boljem razvoju i boljem životu i nadam se da to političari i graðani polako shvataju. Vlast, ukoliko želi dobro sebi i svim graðanima, bez obzira da li pripada nacionalističkom ili demokratskom bloku, mora se okrenuti rješavanju pitanja i problema s kojima se ljudi svakodnevno suočavaju iz oblasti ekonomije, privrede, infrastrukture, izgradnje putne mreže, otvaranja novih radnih mjesta, poboljšanja uslova života itd.

Muslimanska vjerska zajednica u Sandžaku je tokom prošle godine bila predmet sredstava informisanja samo tokom sukoba dvije „frakcije“. Možete li našim čitaocima pojasniti ovaj problem iz sadašnje vizure.

Prije svega, ispravit ću Vas, jer nije riječ o sukobu dvije frakcije, nego o pokušaju da se Bošnjacima muslimanima uništi jedina institucija, a to je Islamska zajednica, koja je preživjela sve nedaće u prethodnom vremenu i koja je ustrajavala na svom putu očuvanja vjere i njenih vrijednosti. Očigledno da nekima u ovoj državi smeta dostojanstvo, red, rad,  organizovanost, ureðenost, poštivanje graðanskih i vjerskih prava i partnerski odnos, ali zato odgovara podanički i poltronski odnos kakav je prihvatio Adem Zilkić i grupa njegovih istomišljenika koji su prodali vječno za prolazno.
Naredbodavci i mentori Adema Zilkića su zaboravili da je prošlo vrijeme kada je UDB-a birala i postavljala rukovodioce Islamske zajednice, pa su to ponovo pokušali, iako shodno ljudskim pravima i Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama R. Srbije, pitanje rukovodstva, poretka i organizacije Islamske zajednice je unutarnje pitanje, a država se obavezala da će to poštovati.
Nažalost, u tu organizovanu i dirigovanu kampanju protiv Islamske zajednice u Srbiji bili su uključeni i mediji na čelu sa RTS. Ukoliko postoji želja i dobra volja za objektivnim informisanjem o radu i zbivanjima u Islamskoj zajednici, onda ima dovoljno pozitvnog materijala i dešavanja o kojima se moglo i može izvještavati javnost pored dešavanja vezanih za situaciju o kojoj sam naprijed govorio. Sramota je za državu i „javni“ RTV servis da je od 1994. godine za Islamsku zajednicu ukupno izdvojila nekoliko sati programa, uključujući i emisiju „48 sati svadba“ u kojoj je emitovano šerijatsko vjenčanje, a koja je snimana u Priboju.

Muftija Zukorlić je ambasadorima SAD i Njemačke saopštio kako su Bošnjaci u Sandžaku predmet diskriminacije. Vaš stav o toj tvrdnji?

Prije svega, ja nisam nadležan da tumačim i razjašnjavam izjave i tvrdnje glavnog muftije Muamer-ef. Zukorlića, iako sam član najviših organa Islamske zajednice u Srbiji. Meðutim, poznajući Muftiju sigurno ništa nije rekao bez argumenata i dokaza, tako da je najbolje da na Vaše pitanje odgovorim takoðe pitanjima.
Prema tome, pozivam se na stanje u Priboju, zatim u Sandžaku i na kraju u državi Srbiji. Koliko u Priboju ima Bošnjaka direktora javnih preduzeća i ustanova? Koliko u Priboju ima Bošnjaka da su na rukovodećim mjestima u strukturama policije i sudstva. Koliko u Priboju ima direktora osnovnih i srednjih škola da su Bošnjaci? Da li je diskriminacija da se Islamskoj zajednici i Bošnjacima Priboja onemogućava gradnja džamije u novom dijelu grada Priboja od 1991. godine? Da li je diskriminacija da Bošnjacima, kao nacionalnoj manjini u Priboju, lokalni parlament već godinama onemogućava pravo da bosanski jezik bude u službenoj upotrebi, iako je to Ustavna kategorija? Da li je diskriminacija da su lokalne vlasti u Priboju u zadnjih deset godina vakufsku imovinu koja je oteta (nacionalizovana) od Islamske zajednice, graðevinsko zemljište, davali pravoslavcima da prave lokale, kafiće i druge objekte, pored svih negodovanja i osporavanja od strane Islamske zajednice, pa čak i nakon usvajanja Zakona o vraćanju imovine crkavama i vjerskim zajednicama juna 2006. godine? Zašto država ne omogući vraćanje vakufske imovine Islamskoj zajednici u svim sandžačkim gradovima, kao što imamo primjera da vraća imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi? Ako je u Priboju, gdje je većinsko pravoslavno stanovništvo, komandir policije pravoslavac, zašto u Novom Pazaru, gdje su u većini Bošnjaci, nije načelnik policije Bošnjak? Zašto Bošnjaka nema u Ustavu R. Srbije? Zar nije diskriminacija govor mržnje koji smo mogli čuti od narodnog poslanika nedavno u Parlamentu ove države, koji nije bio upućen samo ministru bošnjačke nacionalnosti, nego svim Bošnjacima? Zar nije diskriminacija ako u Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama R. Srbije piše da je Islamska zajednica jedna, tj. jedinstvena, i da se ne može upisati u registar druga ako u nazivu sadrži dio imena već upisane, a ministar vjera Radulović kaže „Mi priznajemo Rijaset, priznajemo i Mešihat“, vjerovatno u nastavku slijedi „priznat ćemo i medžlise“ itd. Zar nije diskriminacija to što su iz Priboja oteti i odvedeni Bošnjaci, a da se ništa ne zna o njihovoj sudbini? Dakle, dosta je pitanja kojima bi još mogli odgovarati na pitanje o diskriminaciji Bošnjaka, meðutim ukoliko država riješi gore pomenute probleme učinit će veliki korak u pravcu rješavanja značajnih pitanja koja se tiču položaja Bošnjaka u Srbiji.

Poslije sukoba u prijepoljskoj džamiji, stvorena je loša slika o podijeljenosti vjernika i sveštenstva. Da li su ti antagonizmi sada prevaziðeni?

Prijepolje je jedan od sandžačkih gradova u kome su se posljedice pokušaja puča u Islamskoj zajednici osjetile u znatnoj mjeri, što se, naravno, odrazilo i na meðuljudske odnose koji su u dobroj mjeri narušeni. Meðutim, kada govorimo o Prijepolju ne smijemo zaboraviti negativnu ulogu i nekorektno ponašanje policije u Prijepolju, odnosno komandnog kadra, što je itekako uticalo na cjelokupnu situaciju. Nažalost, pučisti su, koristeći se raznim intrigama, fizičkim obezbjeðenjem i uz pomoć policije, privremeno uzurpirali službene prostorije Medžlisa Islamske zajednice Prijepolje i nekoliko džamija. Ono što je važno istaći jeste da nakon početne zbunjenosti i povjerenja naroda u one koji su ih godinama predvodili, a onda prodali, ljudi su shvatili da su prevareni, prepoznali su original i većinsku podršku povjerili Islamkoj zajednici u Srbiji, a ne falsifikatorima. U prilog tome govori raspoloženje vjernika, njihov odziv na izbore koji su sprovedeni u Islamskoj zajednici prošle godine, posjete na skupovima koje je organizovala Islamska zajednica itd. Većina vjernika, čestiti imami i rukovodstvo Medžlisa Islamske zajednice Prijepolje spremni su da ustraju u traženju rješenja dok službene prostorije Medžlisa i sve džamije ne budu u posjedu i pod kontrolom onih kojima pripadaju, a to je Islamska zajednica u Srbiji.
Zahvaljujem se što ste u Vašim novinama izdvojili prostor za neka pitanja i probleme s kojima se suočava Islamska zajednica i Bošnjaci u Priboju i šire.

Enes-ef. Svraka,
glavni imam u Priboju