HomeGlas islamaAnalizeBalkan – stjecište i poštivanje različitosti 9. Marta 2009. Analize 1024 Balkan će biti regija gdje će se sresti Istok i Zapad i gdje će se vrijednosti preplitati i baštiniti multikulturalnost i dijalog Dva faktora su igrala odlučujuću ulogu u istorijskom razvoju balkanskih naroda: religija i interesi evropskih država. Ovi posljednji su često iskorištavali religiju za razjedinjavanje balkanskih naroda. Balkan predstavlja ne samo prostor etničkog koktela, već i kompleksne višestoljetne pluralističke kulture i civilizacije. Iz izloženog kratkog istorijskog pregleda vidimo da se na Balkanu često mijenjao politički sistem, te da su, najmanje, jedan narod ili konfesija bili u neravnopravnosti. U perspektivi razvoja balkanskih naroda realno je očekivati da će prevagnuti faktori i snage saradnje i dijaloga umjesto sukoba. Balkanski narodi treba da razvijaju svijest o svom identitetu, koji će uz respekt prema specifičnostima vjere, kulture i tradicije omogućiti uvid u zajedničke interese balkanskih naroda i koja će mobilizatorski djelovati na kolektivne akcije aktera na ovom prostoru u njihovoj komunikaciji, u borbi za vjersku ravnopravnost i autonomnost. Na Balkanu su narodi pokazivali da postoji mogućnost multietničkog i multireligijskog poštivanja i izgraðivanja zajedničkog života i dijaloga. Zbog toga su multietničnost i multikulturalnost osnovne pretpostavke za organizovanje Balkana, Sandžaka posebno, kao moderne regije u daljem razvoju države u čijem je sastavu. Razlike koje postoje treba razumjeti i nadvladati, ne omalovažavanjem ili ignorisanjem drugih, nego istinskim dijalogom. Mi, muslimani, na ovim prostorima smo izmiješani sa pravoslavnima, a manje sa katolicima. Uprkos pozitivnoj klimi dobrosusjedskih odnosa, bilo je i na jednoj i na drugoj strani onih koji su svojim neodgovornim postupcima nastojali poljuljati te odnose. Prvu deceniju 21. vijeka, bez obzira na istorijske antagonizme i sukobe, Balkan je dočekao kao multietnička, multikulturalna i multikonfesionalna sredina. O poštivanju drugog, dijalogu i razumijevanju u ovoj regiji govori očuvana multikulturalna baština: manastiri, crkve, džamije, stare čaršije itd. Moramo biti svjesni da se razlike moraju prihvatiti kao realnost i da one ne smiju biti uzrok sukoba i netolerancije, već ih treba shvatiti kao uslov napretka i progresa čovjeka. U tom pravcu treba djelovati i usmjeravati svijest ljudi. O svim pitanjima treba razgovarati otvoreno, uz meðusobno razumijevanje i poštivanje. Na tom planu poseban doprinos mogu dati legitimni predstavnici kršćana i muslimana. Svaka neiskrenost, netolerancija i mitomanija stvaraju osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja. Muslimani i kršćani moraju biti svjesni bliskosti, ali i razlika koje postoje meðu njima i nastojati graditi humaniji odnos. Treba biti optimista i ne misliti da se budućnost ne može graditi dok se ne ispravi prošlost, jer se prošlost ne može ispraviti. Meðutim, važno je vratiti se istoriji da bi se uzele pouke za sebe i pokoljenja, te da bi bilo manje grešaka, odnosno, neprijateljstva i antagonizma. Sve što se smatralo kao opterećenje, može postati prednost u kulturološkom smislu. Balkan će biti regija gdje će se sresti Istok i Zapad i gdje će se vrijednosti preplitati i baštiniti multikulturalnost i dijalog. Potrebno je shvatiti da vjera ne zahtijeva nepoštivanje. Naprotiv, uzajamno poštivanje i dijalog su centralni aspekti svake vjere, ali netolerantnost se javlja zbog duševne praznine čovjeka, koji umjesto da izgraðuje svoje, pretenduje napadati i rušiti tuðe. Sandžak je pokazao, kao specifična matrica, da je moguće živjeti u miru, iako je to regija gdje pušu dugi i jaki vjetrovi. Dijalog i zajednički život je jedini diskurs za sve narode, ne samo Sandžaka, nego Balkana. Ni kod nas dijalog nema alternativu. Razlog zbog kog je Balkan za Evropu bio lako zapaljivo „bure baruta“ leži u tome što se težilo nacionalnom i individualnom, a ne opštem dobru. Svaki pokušaj upoznavanja i razumijevanja različitih vjerskih tradicija i pogleda na svijet osnovni je preduslov za uspostavljanje dijaloga na Balkanu. Na Balkanu će se stvari vratiti u svoje normalno stanje samo s pravdom, jer je pravda faktor koji svakom daje svoje. Stoga, njoj treba težiti da bi se meðusobni mir sačuvao, jer samo u tome može se ostvariti zajednička sreća. Muslimani su poštivali vjerska osjećanja i prava svojih komšija. Najbolja ilustracija toga jesu crkve i manastiri. Ne samo da su sačuvani manastiri Mileševo i Banje kod Priboja, Petrova crkva, Ðurðevi stupovi i Sopoćani kod Novog Pazara, Durðevi stupovi kod Berana, Crkva svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju i manastir u Morači, nego su sagraðeni novi manastiri i crkve. Tako je sagraðen manastir Svete Trojce kod Pljevalja, Šudikovo kod Berana, manastir Piva o kojem se brinuo Sandžak-beg u Pljevljima, Brezojevička crkva kod Plava i mnogo drugih crkava koje su podignute u toku 16. vijeka. Autor: Dr. hfz. Almir Pramenković