Hutba Reisu-l-uleme u Zagrebu 17.04.2009.

U Časnom Kur'anu Uzvišni Allah kaže: – Allah neće promijeniti stanje jdnog naroda sve dok se taj narod sam ne promijni!  

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u džamiji u Zagrebu imamio džumu-namaz  i održao hutbu.

MINA prenosi hutbu reisu-l-uleme:

-Draga braćo i sestre,

U Časnom Kur'anu Uzvišni Allah kaže: – Allah neće promijeniti stanje jdnog naroda sve dok se taj narod sam ne promijni! 

Život bez jasne predodžbe i snažnog principa podložan je
slučajnostima a to znači da je ovisan o ciljevima i odlukama nekog
drugog a ne o osobi koja život živi. Život vrijedan življenja ima jasne
ciljeve, koje osoba svjesno i savjesno bira i osmišljeno ih ostvaruje u
zamršenoj mreži društvenih i povijesnih zbivanja. Osmišljen život je
život utemeljen na sistemu vrijednosti koji čovjeku daje orijentaciju u
vremenu i prostoru. Misliti život je kao čitati mapu prije putovanja.
Naravno, čitanje mape nije isto što i samo putovanje, ali čitanjem
razaznajemo put koji nas vodi do mjesta kojem idemo. Čovjek koji ne
misli svoj život sličan je putniku koji po svijetu putuje bez mape pa
gdje god krene ista je vjerovatnoća da bude na pravom ili krivom putu.
Ako je na pravom putu, ali nije svjestan toga, onda to nema pravu
vrijednost. Ako je, pak, na krivom putu, a nije svjestan toga, onda  je
to put ka propasti.

Dakle, čovjek koji živi neosmišljen život prepušten je
slučajnostima, koje ga čine besciljnim, nesigurnim i nesretnim. Zato je
važno da imamo mapu životnog puta i, naravno, važno je da tu mapu znamo
čitati. Dakako, Stvoritelj i Gospodar života najbolje zna šta je život
i šta su njegove potrebe. I zato je naravno najbolja mapa ljudskog
života ona koju nudi Stvoritelj i Gospodar svega što postoji. Ta mapa
su riječi Božje kao znakovi (ājeti) na životnom putu. Mapa je Božja
knjiga – Kur'an koju treba čitati i iz nje naučiti da je smisao
ljudskog života u usvajanju sistema vrijednosti koji sadrži promicanje
dobra i suzbijanje zla. (الامر بالمعروف والنهي عن المنكر). – Bili
ste najbolji narod u povijesti – kaže se u Kur'anu Časnom – onda kad
ste promicali dobro i susbijali zlo i kad ste imali pouzdanu vjeru u
Boga
…(Kur'an,3:110). 

To je bît poruke islama – vjera u Boga kao motiv da se promoviraju
moralne vrijednosti bez kojih nema ni ljudskog uspjeha ni ljudskog
spasa. Ne mogu se ničim zamijeniti moralni zahtjevi čednosti, poštenja,
iskrenosti, pravednosti, tolerancije, suživota i samilosti, kao što se
ničim ne mogu opravdati nemoralni postupci bestidnosti, pokvarenosti,
laži, nepravde, netolerancije, nasilja i bezosjećajnosti za ljudsku
patnju i bol. To je univerzalni sistem moralnih vrijednosti nad kojim
niko nema monopol, već svako ima mogućnost da kroz usvajanje moralnih
vrijednosti postigne uspjeh na ovome i spas na drugom svijetu.

Na prvi pogled poraz i pobjeda su lice i naličje jedne medalje koji
trebaju jedno drugo da bi oboje imali smisla. No, to nije uvijek tako.
Ima poraza iza kojih ne slijede pobijede i obratno – ima pobjeda koje
ne dolaze kao posljedica poraza. Neki porazi su zapravo pobjede. Povući
se pred bratom za ljubav zajedništva nije poraz. Odustati od ličnih
interesa radi općeg dobra nije poraz. Ustupiti mjesto boljem i
djelotvornijem od sebe u poslovima od općeg interesa nije poraz, već
pobjeda od općeg značaja. Zato ideju o dobrim i korisnim porazima – od
kojih čovjek uči, gdje se čovjek odriče i dopušta da pobijedi bolje
rješenje za opće dobro – ne treba odbaciti, već tu ideju treba
promovirati. Prihvatiti uvjerljivije argumente i prdati se legitimnim
pravima drugoga nije poraz, već prava pobjeda.              

Nadalje, za spas ljudske duše nije dovoljna samo vjera kao prosta
umna spoznaja o neupitnoj sili koja vlada svijetom, već je uz to nužna
i svijest o čovjekovoj odgovornosti za opće stanje svijeta. Naime,
nekim ljudima je prihvatljiva vjera u Boga, kao nužna psihološka
potreba, ali im nije prihvatljiva ideja o zagrobnom životu kao
neodvojivom dijelu vjere u odgovornost pred Bogom, koja pretpostavlja
nagradu ili kaznu zbog moralnog ili nemoralnog načina života. Ništa
novo u ljudskom poimanju svijeta i života, jer mekkanski mušrici nisu
negirali postojanje Boga ili više bogova. Oni su samo negirali
mogućnost ponovnog proživljenja nakon smrti; oni su samo poricali bilo
kakvu odgovornost pred Uzvišenim Bogom:

Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo,
zaista, biti oživljeni? I nama i još davno precima našim tim se
prijetilo, ali to su samo izmišljotine naroda drevnih? Upitaj: „Čija je
Zmlja i sve ono što je na njoj, znate li?" „Allahova" – odgovorit će, a
ti reci: „Pa zašto onda ne doðete sebi?" Upitaj: „Ko je Gospodar sedam
nebesa i  ko je Gospodar svemira veličanstvenog?" „Allah" – odgovorit
će, a ti reci: „Pa zašto se onda ne bojite?" Upitaj: „U čijoj je ruci
vlast nad svima, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen
biti, znate li?" „Od Allaha" – odgovorit će, a ti reci: „Pa zašto onda
dopuštate da budete zavdeni?"
(Kur'an, 23:82-89)

أءِذا متنا و كنا ترابا و عظاما أءِنّا لمبعوثون. لقد وُعِدنا نحن
وآباؤنا من قبل إن هذا إلا أساطير الاوّلين. قل لمن الارض و من فيها إن
كنتم تعلمون. سيقولون لله قل أفلا تذكّرون. قل من ربّ السموات السبع و ربّ
العرش العظيم. سيقولون لله قل أفلا تتقون. قل من بيده ملكوت كل شيء و هو
يُجيِر ولا يُجار عليه إن كنتم تعلمون. سيقولون لله قل فأنّي تُسحَرون.

Slično misli i govori današnji čovjek. On zapravo živi i ponaša se
kao da Boga nema.  On misli da može poreći odgovornost za svoja
zlodjela. Ovo su njegovi grijesi današnjice: obrazovanje bez odgoja;
poslovanje bez etike; bogatsvo bez rada; uživanje bez svijesti i
savjesti; politika bez principa; vjera bez morala; društvo bez familije.

Dakle, nije financijska, već moralna kriza koja današnji svijet
opterećuje. Pohlepa da se bogati od tuðega rada, nije financijski
problem, već je to problem ljudske nezasićene duše. Taj problem ne može
riješiti novac, već ga može riješiti moralna svijest i savjest. Nije
problem u nedostatku znanja ili informacija, već je problem u odgoju
dobre volje kod čovjeka. Nije problem politika kao takva, već je
problem neprincipijelno ponašanje onih koji imaju moć i silu. Nije
problem u vjeri, već je problem u onima koji misle da je vjera moguća
bez morala. Ne, to nije nikad bilo moguće na isti način kao što ni
moral nije moguć bez vjere. Stoga danas nije više upitna vjera kao
takva, već su upitni oni koji se služe vjerom da bi opravdali svoj
nemoral.

Samo sa vjerom i moralom svijet se može promijeniti nabolje tako što
ćemo imati obrazovanja sa odgojem; poslovanje sa etikom; bogatsvo sa
radom; politiku sa principima; društvo sa familijom. 

Draga braćo i sestre, uvijek je lakše govoriti o univrzalnoj nego o
partikularnoj mapi našeg životnog puta. Posebno nama muslimanima u
Europi i na Balkanu lakše je govoriti o onome što je tamo daleko nego o
onome što je ovdje blizu. Jer kad god progovorimo o onome što nas boli
ovdje i sada, odgovore nam da se nemamo pravo miješati u politiku
vlastite sudbine mada su se svi oni umiješali da nam skroje mjeru, koja
ne mora odgovarati nama, već mora bit prihvatljiva njima.        

Naravno, važno je da znamo čitati univerzalnu mapu, ali je isto tako
važno da znamo čitati partikularnu mapu našeg životnog puta na kojoj
Zagrebačka džamija zauzima vidno mjesto. Da, tako je – danas smo ovdje
da to jasno i glasno kažmo: Zagrebačka džamija, Islamaka zajdnica te
bošnjačka zajednica u Hrvatskoj neodvojivi su dio našeg zajedničkog
partikularnog vjerskog, kulturnog i nacionalnog identita.

Za Islamsku zajednicu u Bosni i Hrcgovini od prevlike je važnosti da
položaj muslimana u Hrvatskoj bude jednakopravan, da se poštuju vjrske,
kulturne i nacionalne posebnosti Bošnjaka te da se uloga bošnjačke
zajdnice u Hrvatskoj u promicanju hrvatsko-bosanskih odnosa podigne na
višu razinu od dosadašnje. Bošnjaci i Hrvati treba da unapreðuju
partnerski odnos u svakom pogledu zato što su upućni jedni na druge ne
samo zbog geografskih, već i zbog povijesnih razloga od kojih su
najvažniji pravo i sloboda na vlastiti kulturni i nacionalni identitet.

Dakle, moramo imati mapu životnog puta, koju će naša djeca znati
čitati tako da idu pravim, a ne krivim putem koji ih može odvesti do
genocida.

Naš životni put mora biti osmišljen na principu jasnog sistema
vrijdnosti, kojim se snaži naše zajedništvo i jedinstvo, jer bez toga
nema nam spasa.

Zato na mapi našeg životnog puta mora biti upisan znak jedinstva u
vjeri i ljubavi, kojeg niko od nas ne smije izgubiti iz vida ma gdje
bio.

Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj namjeri da uvijek budemo u Tvojoj milosti i Tvom rizaluku!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo čitati Tvoje znakove na putu do uspjeha na ovome i spasa na drugome svijetu!

Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojim blagodatima uvijek i na svako mjestu!