Teški dani jedine beogradske džamije.

ImageIzvjesni Zaki, radnik Jusufspahićeve „agencije za halal hranu“, poslat
je u džamiju da prisluškuje razgovor džematlija, glumeći da nešto
klanja oko 14:30 časova, iako je primijećen da je u džematu klanjao
podne namaz, nakon čeka je došlo do tuče.

U
četvrtak, 19.03.2009. godine, poslije džematskog podne namaza u
Bajrakli džamiji, kad se većina raziðoše, ostadoše četvorica kako bi se
meðusobno izjadali na sve ono što se dešava u  i oko jedine beogradske
džamije. Ovogodišnja izuzetno hladna zima je ohladila debele zidove
Bajrakli džamije, pa su vrata širom otvorena kako bi topli vazduh
izvana koliko-toliko zagrijao njenu unutrašnjost. Kroz ta otvorena
vrata neko od Jusufspahića, ili neko od njihovih doušnika, primjećuje
„sumnjivi skup“, te su poslali povjerljivog doušnika kako bi saznali
šta se tajno priča i govori, obzirom da, izmeðu ostalog, niko iz
beogradskog džemata ne zna kako se i zašto oformila paralelna vjerska
zajednica, sa ustoličenim nekakvim reisom, novim muftijom, starim
promovisanim u neko čudno zvanje „počasnog muftije“.
Stari
„buntovnik“ starog muftije Hamdije konstatuje razloge ponovnog
podnevskog namaza uhode Zakija – „halaldžije“ i smanjuje ton govora za
dvije oktave kako bi doskočio „revnosnom namazdžiji“. Završivši
pregibanje i sjedenje, prilazi grupi koja sjedi i onako s nogu počinje
da vazi, nepozvan i bez izuna za pristup, što stari „bundžija“ razumije
i uočava provokaciju. Ljutito ustaje, odguruje provokatora sa pitanjem:
„Ko ti je dozvolio da pristupiš?!“ Nastade opšta pometnja, guranje i
povici da se to ne čini.
Elem, kada se sve donekle stiša, „bundžija“
ukorava miritelje što su svojim mirenjem onemogućili „bundžiju“ da
uhodu provokatora kazni sa dva-tri zaslužena šamara, a sve to u halal
izvedbi.