Preporod izdao svoj 900 broj

Image
Hvala Allahu
Gospodaru svjetova. Salavat i selam Muhamemed alejhis-selamu, Ehli-bejtu, ashabima,
muslimanima i muslimankama koji su živjeli i umirali sa Kelimei-šehadetom. Neka
je Allahov rahmet bosanskim šehidima. Amin! Sebi i vama preporučujem
bogobojaznost.

 


Braćo i sestre,

U nizu blagodati
koje nam je Allah dželle šanuhu podario jesu govor, pero i pismo. Iz Kur'ana a.
š. saznajemo da je Allah dželle šanuhu prvog čovjeka i Poslanika, Adem
alejhisselama, počastio govorom i obdario ga vrstama znanja kojim će moći da
spoznaje, razumijeva i objašnjava svijet oko sebe. Za govor se kaže da je živa
riječ i najbolji način (spo)razumijevanja meðu ljudima, dok je pisana riječ
mlaða, i ona je jedna vrsta zamjene za govor. U nekim djelima se spominje da je
Idris alejhisselam,* prvi čovjek koji je perom počeo pisati.

Naše duše su još
u Ezelu čule govor Allaha dželle šanuhu: "Kalû bela šehidna" "Zar
Ja nisam Gospodar vaš?" i odgovorile – posvjedočile: "Jesi, mi
svjedočimo".* Od tog momenta preuzeli smo na sebe emanet čuvanja Njegovog
govora. Allah dželle šanuhu nam je ukazao čast i povjerenje da budemo
sljedbenici i čuvari Njegove upute, a mi smo svojim šehadetom preuzeli obavezu
da ćemo biti vjerni Allahu i Njegovom Poslaniku. Istina, cijena svjedočenja, življenja
i ustrajnosti u duhu La ilahe illellah nije nimalo lahka, ali je časna na
obadva svijeta.

Smisao islamskog
učenja je olakšati čovjeku boravak na dunjaluku, zato je Allah dželle šanuhu
ljudima slao poslanike koji su prenosili Njegovu riječ, poučavali ljude peru i
pismu i ukazali na važnost kitaba. I govor, i pero, i pismo spomenuti su u Kitabu/Kur'anu
na više mjesta. Mi muslimani pripadamo vjeri koja se temelji na peru (kalemu) i
knjizi (kitabu). U suri El-Kalem Allah dželle ša'nuhu se zaklinje perom (kalemom)
i time nam skreće pažnju na blagodat i moć pera.

"Nun. Tako
Mi kalema i onoga što oni pišu."*

Muhammed s. a. v.
s. kaže da je Allah dželle šanuhu prvo stvorio pero (kalem): "Prvo što je
Allah stvorio bio je kalem"* Ove riječi jasno nas upućuju na smisao, značaj
i ulogu pera i pisane riječi u životu i radu čovjeka. Stoga nas ne iznenaðuje
jasan i odlučan stav Muhammed alejhisselama da, poslije Bitke na Bedru, zarobljenim
mušricima (neprijateljima) ponudi slobodu ako zauzvrat nauče po deset muslimana
čitanju i pisanju. Inspirisani kur'ansko-sunnetskim kazivanjem o značaju nauke
i pisane riječi muslimani su kroz povijest njegovali tradiciju čitanja i
pisanja, tradiciju koja je iznikla na prvoj kur'anskoj riječi: "Čitaj!"
Pero, knjiga i čitanje stoje u temelju naše vjere, naše duhovnosti, naše
povijesti, naše kulture i civilizacije, zato Allah dželle šanuhu od nas traži
da čitamo:

"Čitaj, u
ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je
Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna."*

Islamska povijest
nije potekla iz snage oružane sile i moći ekonomije; rijeka islama potekla je s
brda Hira, sa izvora riječi: "Čitaj!", a to znači da mi muslimani
potičemo sa stranica knjige koja se zove Kur'an; u kojem se o značaju knjige, čitanja,
pisanja i mastila govori na preko hiljadu mjesta. Allah dželle šanuhu kaže:

"Reci:
"Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi
presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim
sličnim."*

Samo se u
islamskom učenju tinta (mastilo) izjednačava sa krvlju šehida – kako je govorio
Muhammed alejhisselam. Nur Kur'ana nosili su muslimani kroz vrijeme i prostor i
emanet šehadeta predali nama bosanskim muslimanima. Onog dana kada su se Bosnom
prolomile riječi šehadeta – Bosna je postala zemlja knjige (kitaba) i pera (kalema).

Kada se imaju u
vidu te i sve druge činjenice, o kojima (danas) ne možemo šire govoriti, onda
je sasvim jasno da su muslimani naše zemlje poklanjali dužnu pažnju nauci i
pisanoj riječi uopće. Kada je zemlja Bosna bila sastavni dio velikog Osmanskog
carstva, bilo je sasvim normalno da naši umni ljudi govore i pišu na turskom, arapskom,
i perzijskom jeziku. Na ovim jezicima su napisana brojna naučna i književna
djela, kao svjedočanstva o našem bitisanju na ovim prostorima. Nakon slabljenja
Osmanskog carstava uslijedio je period austro-ugarske uprave. U promijenjenim
društvenim, političkim i pravnim okolnostima i prilikama, muslimanski
intelektualci i razne muslimanske organizacije i Islamska zajednica pokreću
nekoliko novina i časopisa, kao: "Muallim", "Ogledalo", "Gajret",
"Biser", "Behar", "El-Hidaja", "Glasnik"
i dr., koji prvenstveno tretiraju pitanja odgoja i obrazovanja. Bilo je to
vrijeme kada je trebalo iskoračiti u jedan novi svijet pun izazova i susresti
se sa kulturom i tradicijom kršćanske Evrope.

U periodu izmeðu
dva svjetska rata gotovo sva pomenuta izdanja časopisa i novina bila su kratkog
daha, osim "Glasnika" Islamske zajednice čiji je prvi broj izašao
davne 1933. godine. Poslije Drugog svjetskog rata promijenjen je političko-pravni
položaj vjerskih zajednica i došlo je do gušenja vjerskih sloboda što je
ostavilo duboka traga i na izdavačku djelatnost. U tom vremenu "Glasnik"
Islamske zajednice izlazi periodično a "Takvim" godišnje. Bila su to
jedina dva glasila unutar Islamske zajednice, odnosno Udruženja ilmije.

Braćo i sestre,

Danas kad je pred
nama devetstoti broj "Preporoda", vjerujem da se mnogi od vas s
dužnim poštovanjem sjećate imena prvog urednika i utemeljitelja "Preporoda",
istaknutog alima Husejn-efendije Ðoze. (Neka je Allahova milost njegovoj duši. Amin!).
U to vrijeme, početkom osamdesetih godina, sada već prošlog stoljeća, iz pera
mladih, ali za to vrijeme hrabrih članova redakcije: Hilme Neimarlije, Aziza
Kadribegovića, Mehmedalije Hadžića, Ismeta Veladžića i drugih, potekle su
riječi koje će kao najljepši miruh stizati do muslimana Bošnjaka u svim
dijelovima svijeta. Oni danonoćno bdiju nad "Preporodom", stasaju
skupa s njim, i izrastaju u poznate i priznate alime našeg vremena. "Bila
su to vremena svakojakih ograničenja u kojima politička ograničenja nisu bila
jedina, ali su uvjetovala sva druga." – kaže Hilmo Neimarlija.

"Preporod"
je bio namijenjen svima bez obzira na starosnu dob i obrazovanje. U njemu su
pisali i pišu najviši autoriteti islamskih znanosti, ali i obični čitaoci. Vjerujem
da se, kao vjerni čitaoci "Preporoda", s ponosom sjećate i imena: rahmetli
dr Ahmeda Smajlovića i profesora Kasima Hadžića, kao i dr Enesa Karića, dr
Džemaludina Latića, dr Mustafe Cerića, Hadžema Hajdarevića, Mustafe Spahića, Merzuka
Vejzagića i mnogih drugih koji su ureðivali i pisali za ove novine.

Redakcija "Preporoda"
se iz broja u broj otvarala prema čitaocima i tako tražila saradnike koji će da
pišu o životu i radu u našim džematima. Zahvaljujući prvenstveno imamima, "Preporod"
stiže i u najudaljenija sela i tako upoznaje i povezuje muslimane – Bošnjake.

Protokom vremena "Preporod",
urednici, članovi redakcije, saradnici, ali i čitaoci prolazili su kroz razna
iskušenja i položili svojevrsni ispit zrelosti. U burnim vremenima previranja, neslaganja
i zavisti unutar i van same zajednice, dva imena u redakciji, Salih Smajlović i
Bajro Perva, veoma mudro i vješto plove nemirnim vodama i "Preporod" na
vrijeme izlazi i stiže do vjernih čitalaca. Veoma je bitno istaći da je "Preporod"
u ovom vremenu uvijek izlazio kao pobjednik, jer su ga voljeli osnivači, urednici,
saradnici, dopisnici i što je najbitnije, "Preporod" su voljeli – čitaoci.

Još se živo
sjećam dogaðaja iz Krupnja u Srbiji kad sam na jednoj dženazi prisutnima
podijelio najnoviji broj "Preporoda" i kad je Ismet Migić u nevjerici
da u rukama drži novine koje izdaje Islamska zajednica počeo da plače i da od
sreće ljubi novine. Isto tako sjećam se i rahmetli Rašide Ljuščić iz Brezova
Polja koja je "Preporod" redovno kupovala i "čitala" a da
ni jednog slova nije znala. Kako ovo razumjeti? Lahko, ako osluhnemo njene
riječi: "Kupujem ga u ime Boga. Dvaput ga platim i imam dva sevapa. Prvi, kupujem
"Preporod" da redovno izlazi. Drugi, obradujem djecu šećerkama i oni
mi naglas sve (iš)čitaju. Tako će ako Bog da i oni "Preporod" zavoljeti
i redovno čitati." Nadam se da ste razumjeli kako se "Preporod" volio
i čitao, šta je značio i kako je opstao.

"Preporod"
je bio i ostao novina koju Bošnjaci vole i kojoj vjeruju, jer ih nikad nije
iznevjerio. U jednom neizvjesnom, teškom i zgusnutom vremenu uoči agresije na
našu zemlju "Preporod" je kucao na našu savjest i upozoravao na
opasnosti koje nam se spremaju. U toku agresije "Preporod" nas je
bodrio da ne klonemo duhom, ukazivao nam kako da ustrajemo i ulijevao nam nadu
da će pomoć stići od Allaha dželle šanuhu. U tim najtežim trenucima za muslimane
na ovim prostorima "Preporod" je ostao dosljedan svog imena u borbi
za očuvanje vjere, domovine, časti, nacionalnog i kulturnog identiteta
muslimana. Zato je njegova historijska uloga u životu Bošnjaka i zemlje Bosne –
nemjerljiva.

Braćo i sestre, pred
vama je jubilarni devetstoti broj "Preporoda". Čestitam ovaj jubilej
svima vama koji "Preporod" redovno čitate. Čestitam i vama koji ove
novine povremeno kupujete i čitate.

Želim posebno da
preporučim "Preporod" vama mlaðima kojima je Allah dželle šanuhu dao
znanje i poučio vas peru i koji izuzetno dobro razumijete značaj i važnost pera
i pisane riječi u povijesti ljudskog roda. Od vas očekujem ne samo da "Preporod"
kupujete i čitate, nego da pišete za "Preporod" i budete njegovi
redovni saradnici. I kad god budete čitali "Preporod", imajte na umu
da su vaši djedovi i nene, očevi i majke utkali sebe u ove novine, čuvajući
tako svoju vjeru i svoj identitet na ovim prostorima. Za njih je "Preporod"
bio nûr – svjetlo na putu kojim su hodili i vas odgajali.

I na kraju, neka
su vam uvijek na umu i nikada ne zaboravite riječi mudrog Mula Mustafe Ševki
Bašeskije, koji je rekao: "Što se zapiše – ostaje, što se pamti – iščezne."*

Osman Kavazović