HomeAktuelnostiŠovinizam u jeku 10. Jula 2009. Aktuelnosti 464 Piše: Mr. Hajrudin Balić Da je svaki glas razuma koji se čuje od strane slobodoumnih Bošnjaka i drugih nesrpskih zajednica u Srbiji prihvaćen kao opasnost, prijetnja i zlo, govori nam i reakcija pojedinih slojeva ovog društva. Bošnjačke političke partije, nevladine organizacije, univerzitetski profesori, direktori javnih ustanova, ugledni pojedinci iznijeli svoje mišljenje i stav o svojoj budućnosti u skladu sa zakonom i, uzgred budi rečeno, evropskom praksom. Kako je to u Srbiji dočekano? U normalnom društvu, od kakvog je naše daleko, ovakva inicijativa, forum, ili kako god da ga nazovemo, bila bi prihvaćena, podržana i u najmanjem pozdravljena. Srbijansko društvo u najvećoj mjeri (čast pojedinim nevladinim organizacijama, malobrojnim političkim partijama i pojedincima) u ovome vide katastrofu. Možda je njihova mržnja, strah, ogorčenje okupljanjem Bošnjaka u tome što je u organizaciji Islamske zajednice. Možda je izliv mržnje, straha i šovinizma i zbog toga što im je demaskiran plan da vladaju Bošnjacima kroz podobne poltrone iz njihovog naroda. Da li su mislili da nema više nikoga ko će podići glas kada su u pitanju sudbonosni interesi Bošnjaka ugroženi?! Šovinistički mediji Ko prati srbijansku štampu ovih dana može se uvjeriti da ova druga, nažalost, brojnija strana Srbije ne bira sredstva da se obračuna sa neistomišljenicima. Kao sumornih devedesetih, na naslovnim stranama su natpisi sljedeće prirode: protjerati Muftiju, spominje se vatra, ratovi, ubijanja. „Novosti“, kao najopasniji medij nacionalista, u tekstu pod naslovom „Ugrožen samo Muftija“, studira pozadinu Dekleracije. Nije za njih bitna sadržina, već je navodnim ekspertima najvažnija pozadina. Oni ne prezaju da ovim naslovom zaprijete muftiji Zukorliću. Za njih nije sporno da u tako velikom naslovu objave da je on ugrožen. Naravno, zanimljivo je kako se jeftini tabloidi ophode prema ovom pitanju. Na neviðen, beskrupulozan i ciničan način napadaju i klevetaju Islamsku zajednicu i njene velikodostojnike. Naravno, toliko su jeftini i bezvrijedni da bi se detaljno analizirali. Dovoljno je navesti samo jedan naslov: „Zukorlić priziva zlo u Srbiji“. Ovi natpisi nam potvrðuju špekulacije da tajne službe imaju kako svoje operativce i špijune, tako i svoje medije. Islamska zajednica već duže vrijeme upozorava da je na meti napada tih službi i njihovih plaćenika. Plaćenici na zadatku Režim i sile koje vladaju Srbijom u zadnjim dešavanjima pokrenule su sve mehanizme svoje moći i propagande. Oni u Sandžaku imaju svoje medije koji rade kako znaju i umiju za njihovu stvar, imaju svoje političare koji su uvijek odani, imaju i svoje hodže koji se odnedavno i javno deklarišu kao njihovi. Cijena njihove izdaje podrazumijeva da prihvataju kao svoje i grb sa kokardom i himnu koja veliča samo srpski rod i mnogo štošta. Cijena je i da se oglase kad god su, navodno, ugroženi srpski interesi, tj. kada muslimani zatraže svoja, Ustavom zagarantovana prava. Koljači u odijelu Ovih dana u javnosti su se pojavili i nekadašnji arkanovci. Nekada koljači muslimanskog stanovništva u Bosni, danas novopečeni političari u povoju, rame uz rame sa pojedinim bošnjačkim političarima i Zilkićevim izdajicama, napadaju Islamsku zajednicu i Muftiju poručujući: „Neka ide za Bosnu, čuvat ćemo mi njegove džamije.“ Da li ima pravde u ovoj državi da uhapsi one koji se na ovako ciničan način podsmijevaju žrtvama zadnjeg rata i porušenim džamijama. Oni koji su srušili blizu hiljadu bogomolja sada bi da nam čuvaju džamije u Sandžaku. Pitamo se da li to čuvanje Arkanovaca, danas političara, znači isto ono čuvanje prije samo petnaestak godina. Sandžak samo u imenu stranke Zanimljivo je dokle ljudska zloba može dosegnuti i koliko izdajica može posrnuti. Pojedine političke partije u Sandžaku danas javno odobravaju ono što u istoriji ovog naroda nije niko – podjelu Sandžaka i dodatno otvaranje mogućnosti za dalju diskriminaciju muslimanskog stanovništva u njemu. Sada će se na račun Tutina, najsiromašnije opštine u Srbiji, razvijati neki razvijeni grad u unutrašnjosti. Političke stranke koje su na vlasti našim glasovima ne podižu glas protiv diskriminacije i šovinizma, već dižu glas protiv svog sopstvenog naroda i onih koji se bore za njihov bolji položaj i status. Ne smeta političarima što je ovaj narod i ovaj kraj unazaðen u svakom pogledu. Oni na svaki pokušaj uzdizanja naroda i njegovog prosperiteta reaguju na njegovu štetu, rade u korist režima, a nauštrb sopstvenog naroda. Ime Sandžak nose samo u svojim imenima, a protiv Sandžaka se bore svim sredstvima.