Šovinizam u jeku

Piše: Mr. Hajrudin Balić



Da je svaki glas razuma koji se čuje od strane slobodoumnih
Bošnjaka i drugih nesrpskih zajednica u Srbiji prihvaćen kao opasnost, prijetnja
i zlo, govori nam i reakcija pojedinih slojeva ovog društva. Bošnjačke
političke partije, nevladine organizacije, univerzitetski profesori, direktori
javnih ustanova, ugledni pojedinci iznijeli svoje mišljenje i stav o svojoj
budućnosti u skladu sa zakonom i, uzgred budi rečeno, evropskom praksom. Kako
je to u Srbiji dočekano?


 

U normalnom društvu, od kakvog je naše daleko, ovakva
inicijativa, forum, ili kako god da ga nazovemo, bila bi prihvaćena, podržana i
u najmanjem pozdravljena. Srbijansko društvo u najvećoj mjeri (čast pojedinim
nevladinim organizacijama, malobrojnim političkim partijama i  pojedincima) u ovome vide katastrofu.

Možda je njihova mržnja, strah, ogorčenje okupljanjem
Bošnjaka u tome što je u organizaciji Islamske zajednice. Možda je izliv mržnje,
straha i šovinizma i zbog toga što im je demaskiran plan da vladaju Bošnjacima
kroz podobne poltrone iz njihovog naroda. Da li su mislili da nema više nikoga
ko će podići glas kada su u pitanju sudbonosni interesi Bošnjaka ugroženi?!


 

Šovinistički mediji

Ko prati srbijansku štampu ovih dana može se uvjeriti da ova
druga, nažalost, brojnija strana Srbije ne bira sredstva da se obračuna sa
neistomišljenicima. Kao sumornih devedesetih, na naslovnim stranama su natpisi
sljedeće prirode: protjerati Muftiju, spominje se vatra, ratovi, ubijanja.

„Novosti“, kao najopasniji medij nacionalista, u tekstu pod
naslovom „Ugrožen samo Muftija“, studira pozadinu Dekleracije. Nije za njih
bitna sadržina, već je navodnim ekspertima najvažnija pozadina. Oni ne prezaju
da ovim naslovom zaprijete muftiji Zukorliću. Za njih  nije sporno da u tako velikom naslovu objave
da je on ugrožen.

Naravno, zanimljivo je kako se jeftini tabloidi ophode prema
ovom pitanju. Na neviðen, beskrupulozan i ciničan način napadaju i klevetaju
Islamsku zajednicu i njene velikodostojnike.

Naravno, toliko su jeftini i bezvrijedni da bi se detaljno
analizirali. Dovoljno je navesti samo jedan naslov: „Zukorlić priziva zlo u
Srbiji“.

Ovi natpisi nam potvrðuju špekulacije da tajne službe imaju
kako svoje operativce i špijune, tako i svoje medije. Islamska zajednica već
duže vrijeme upozorava da je na meti napada tih službi i njihovih plaćenika.

 

Plaćenici na zadatku

Režim i sile koje vladaju Srbijom u zadnjim dešavanjima
pokrenule su sve mehanizme svoje moći i propagande. Oni u Sandžaku imaju svoje
medije koji rade kako znaju i umiju za njihovu stvar, imaju svoje političare
koji su uvijek odani, imaju i svoje hodže koji se odnedavno i javno deklarišu
kao njihovi. Cijena njihove izdaje podrazumijeva da prihvataju kao svoje i grb
sa kokardom i himnu koja veliča samo srpski rod i mnogo štošta. Cijena je i da
se oglase kad god su, navodno, ugroženi srpski interesi, tj. kada muslimani
zatraže svoja, Ustavom zagarantovana prava.

 

Koljači u odijelu 

Ovih dana u javnosti su se pojavili i nekadašnji arkanovci. Nekada
koljači muslimanskog stanovništva u Bosni, danas novopečeni političari u povoju,
rame uz rame sa pojedinim bošnjačkim političarima i Zilkićevim izdajicama, napadaju
Islamsku zajednicu i Muftiju poručujući: „Neka ide za Bosnu, čuvat ćemo mi
njegove džamije.“

Da li ima pravde u ovoj državi da uhapsi one koji se na
ovako ciničan način podsmijevaju žrtvama zadnjeg rata i porušenim džamijama. Oni
koji su srušili blizu hiljadu bogomolja sada bi da nam čuvaju džamije u
Sandžaku. Pitamo se da li to čuvanje Arkanovaca, danas političara, znači isto
ono čuvanje prije samo petnaestak godina.



Sandžak samo u imenu stranke

Zanimljivo je dokle ljudska zloba može dosegnuti i koliko
izdajica može posrnuti. Pojedine političke partije u Sandžaku danas javno
odobravaju ono što u istoriji ovog naroda nije niko – podjelu Sandžaka i
dodatno otvaranje mogućnosti za dalju diskriminaciju muslimanskog stanovništva
u njemu. Sada će se na račun Tutina, najsiromašnije opštine u Srbiji, razvijati
neki razvijeni grad u unutrašnjosti.

Političke stranke koje su na vlasti našim glasovima ne
podižu glas protiv diskriminacije i šovinizma, već dižu glas protiv svog
sopstvenog naroda i onih koji se bore za njihov bolji položaj i status. Ne
smeta političarima što je ovaj narod i ovaj kraj unazaðen u svakom pogledu. Oni
na svaki pokušaj uzdizanja naroda i njegovog prosperiteta reaguju na njegovu
štetu, rade u korist režima, a nauštrb sopstvenog naroda. Ime Sandžak nose samo
u svojim imenima, a protiv Sandžaka se bore svim sredstvima.