Zgrada Rijaseta: Od nužnosti do smislenosti

ImageNerijetko se u ovdašnjim medi­jima, neposredno ili u aluzijama,
spominje gradnja zgrade Rijaseta Islamske zajednice na Kovačima.
Najčešće takve vijesti i napisi za­htijevaju stručnu dopunu ili
ispravku. Smisao i potreba ovog javljanja nije samo polemičke prirode.
Sam projekat, odnosno objekat, čini se, vrijedni su kulturni i
umjetnički dogaðaj.

Maliciozni kolumnisti

Izgradnja upravne zgrade Rija­seta Islamske zajednice sa reziden­cijom reisu-l-uleme u Sarajevu svakako je zaslužila pažnju medi­ja. Najprije zato što se u historiji bosanskohercegovačke, a pose­bno muslimanske vjerske popu­lacije prvi put gradi upravna zgra­da za njene ne baš male potrebe. Mediji su takoðe smatrali, vjeru­jemo, potrebnim zadovoljiti inte­res javnosti o tom poduhvatu ka­ko bi obavijestili javnost jednako kao i o izgradnji zaobilaznice oko Sarajeva, obnovi Porodilišta i slično.

Iako se nisam bavio nekom sta­tistikom o osvrtima, napisima, TV emisijama koliko ih je za ili pro­tiv ove gradnje, prema onim infor­macijama do kojih sam došao, ste­kao sam dojam da je većina miš­ljenja i kritika završavala negati­vnim ocjenama, koje su prelazile i u nekorektnost, malicioznost, kampanju i zloupotrebu, slično onim kolumnistima koji zapažaju kako u BBI centru nema svinjskog mesa i alkohola, ne spominju za ovo vrijeme važno, drugačije i humanije bankarsko poslovanje i ne vide moderno i lijepo zdanje koje čini ovaj dio grada vrednijim.

Kritike poduhvata gradnje upra­vne zgrade Rijaseta usmjerene su na nekoliko problema. Najviše na personalni i financijski. Recimo da nema malicioznih namjera kri­tičara? Recimo da kritike polaze od opštih prilika, teške ekonomske si­tuacije, da upućuju na razumno trošenje i neumjesne namjere graditelja da se gradnja poduzima za dobro i interes pojedinih dos­tojanstvenika Islamske zajednice.

Najprije, u vezi s takvim primje­dbama, treba reći da financijsku konstrukciju graditelji ostvaruju, koliko znam, donacijama poslo­vnih ljudi koji imaju pravo raspo­lagati sa svojom imovinom i ula­gati slobodna sredstva u ono što ocijene opravdanim. I u tome bi Islamska zajednica morala ostati dosljednom. Zna se dobro da su se i ranije podizale zadužbine širom svijeta i u svim vremenima i da se nisu čekali trenuci posvemašnje sreće i blagostanja. Naravno da su uzorni bili oni koji su svojim dobrima pomagali one kojima je pomoć bila potrebna. Ali, Saraje­vo ne bi imalo Begovu džamiju, medresu, bezistan da je Gazi Husrev-beg podijelio svoja dobra ili ratni plijen svima potrebnim. Gra­dnja njegovog vakufa potstakla je razvoj grada i prešla je u opšte dobro, valjano i danas. Porodica Medici učinila je Firenzu slavnom graditeljskim poduhvatima bez kojih Firenza ne bi bila ono što da­nas jeste. Svakako, ovi primjeri ni­su usporedivi na vrijednosnoj ra­vni nego samo kao primjeri poduhvata poduzimanih u sredinama u kojima su takoðe postojale sva­kojake teškoće i socijalne potrebe.

Ali, graditeljski poduhvat Islam­ske zajednice nije bez vrijednos­ti, pa i usporedivosti. Ako se pri­hvati da i Islamska zajednica tre­ba da ima službene prostorije kao što ih imaju i ostale vjerske zaje­dnice u Bosni i Hercegovim već stotinjak godina, onda valja razu­mjeti da i Islamska zajednica tre­ba da ima pristojnu zgradu, pri­mjerenu savremenim graditeljskim dostignućima. Zašto bi zgra­da Rijaseta trebala da izgleda kao siroče pored sarajevskih tornjeva, vladinih zgrada, vila i rezidencija kakve su graðene čak i u srećno doba jednakopravnosti i socijali­zma? Projekt zgrade se zapravo i ne nadmeće sa spomenutim i drugim. Projekat predviða samo funkcionalno i savremeno obliko­vno rješenje koje treba da zadovo­lji savremene i buduće potrebe službi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Značaj Zlatka Ugljena

Objekat je lociran na vakuf­skom zemljištu koje je davno, po­slije Drugog svjetskog rata, pre­uzeo ondašnji upravni sistem. Ta­da je prostor starog mezarja pora­vnat za potrebe preduzeća „Ogrjev". Lokacija se nalazi na granici stambenog i poslovnog dijela starog Sarajeva i odgovara za plasman sada složenih funkcija Ri­jaseta. To su administrativno-upravni, servisno-tehnički i reprezentetivni prostori i rezidencijalni stan, svi odmjereni prema standardima savremenog javnog objekta i programskim zahtjeva Islamske zajednice. Mjerama i veličinama može se prigovoriti na isti način kako bi se prigovori­lo dimenzioniranju drugih javnih objekata u izgradnji: BBI centar, poslovni objekti na i oko Marijin Dvora, Bazen na Otoci, posebno onim koji se grade iz budžetskih sredstava poreskih obveznika.

Ako se uzme da gradnja Uprave Rijaseta sa mandatnom rezi­dencijom reisu-l-uleme ne opte­rećuje javna i društvena dobra i ako nema nekih drugih, mentalno-patoloških, ideoloških i nes­tručnih primjedbi (u medijima usporedbe sa Gluhom Bukovi­com, mauzolej?), moglo bi se primijetiti da je projekt uradio akade­mik Zlatko Ugljen sa saradnikom Huseinom Dropićem. Ako se zna za mjesto i značaj arhitekture Zlat­ka Ugljena (sa svjetskim priznanji­ma), da su većina njegovih djela propala u agresiji ili neodgovornošću vlasnika oštećena (hoteli „Ruža" u Mostaru, „Bregava" u Stocu, Bijela džamija u Visokom), znalci, pa i šira populacija, mogli bi se radovati da Sarajevo dobije jedno njegovo reprezentativno djelo kojim bi se ponosili kao i dje­lima Kunelisa, Renza Piana, Vancaša, Ivana Štrausa… Ako se izgra­dnja probije kroz medijsku baražu i druge prepreke koje vrijeme do­nosi, vjerujemo da će Sarajevo i ši­ra zajednica biti obogaćeni djelom jednog istinskog i autentičnog umjetnika.

Projekt Upravne zgrade Rija­seta, onako kako je oblikovana u dokumentaciji, izražava mnoge likovno-estetske kvalitete. Obli­kovni koncept korespondira sa oblicima sarajevskih tabija pa, koristeći postojeći plato sa podzidom na Kovačima, emanira kom­poziciju kubičnih volumena i kaskadnu ritmiku starih gradnji sara­jevskog amfiteatra. Polazišni kre­do, kaže se u projektnoj dokumen­taciji, je podržati duh mjesta u sin­tezi s duhom vremena. Stoga pro­jekt nudi mirnu i nenametijivu morfologiju, a ne nadmenost i blještavilo, svjesno uskraćenu mo­numentalnost. Cjelinu čini niz zatvorenih i otvorenih volumena oplemenjenih diferenciranom vanjskom i unutrašnjom obra­dom. Kontrapunkt čine izmjenjivi zatvoreni i otvoreni volumeni, otvorene terase sa baščama, avli­je u malom, sa vegetacijom, vo­dom, sofama i pergolama. Ra­dne prostore čine kabineti reisu-l-uleme, zamjenika reisu-l-ule­me, kabineti muftija, sale za sje­dnice, salon za prijeme, manji amfiteatar za skupove, predavanja i simpozijume i mali mesdžid. Centralnu poziciju ima glavni hol pokriven kupolama, tako perforiranim da svjetlosni zraci svojim prodorom kroz te perforacije u enterijer i prirodnim mijenama i pomjeranjima dnevnog svjetla, iscrtavaju apstraktnu grafiju na tlu hola.

Duhovna i estetska poruka

Suptilna svjetlosna kaligrafija bila bi jedan od likovnih sadržaja koji bi činili promjenjivost u inače statičnoj prirodi arhitekture. Dru­gi važan elemenat koncepta projekta zgrade Rijaseta jeste stav autora da se cjelovitost objekta može postići tek rješenjem enterijera integriranjem arhitekture s djelima savremenih bosansko-hercegovačkih umjetnika. Savre­meno arhitektonsko rješenje i izbor likovnih ostvarenja, bili bi ambijentom duhovne i estetske poruke svima koji bi se doticali tih prostora. Nisu li s tom namjerom spajanja potrebnog i lijepog, gdje se i kad se moglo, nekad bile so­be zastrte ćilimima, mahrame ve­zene, u sahane urezivan savat, knjige pisane i oslikavane. Ko je svjestan tih sedimenata duhovne i estetske tradicije ovih prostora, može očekivati da i zgrada Rijase­ta bude savremeno i živuće ostva­renje lijepog.

Ovakve procjene upravne zgra­de Rijaseta sa mandatnom rezi­dencijom reisu-l-uleme daju na­du da će Sarajevo imati djelo je­dnog izuzetno kreativnog arhite­kte i saradnika koji, i u ovom pro­jektu, svjedoči o sintezi moderne i postmoderne. Jer, Zlatko Ugljen, obrazovan na visokim zahtjevima purizma je karika lanca Ugljen, Neidhardt, Le Corbusier, s jedne strane, a s druge roðenjem, sljedbenik estetike geometrije tradi­cionalne arhitekture, veza, čili­ma, bosanskog i mediteranskog podneblja.     

Ibrahim Krzović

Osloboðenje, 15. 07. 2009.