Slavili zločin nad Bošnjacima

ImageNakon Alispahićeve tribine hrvatski ekstremisti okružili Dom kulture a
jedna trudna Bošnjakinja je udarena u glavu motkom sa hrvatskom
zastavom.

Obilježavanje 16. godišnjice stradanja
Bošnjaka u Prozoru, pod nazivom „Šehidima dova – živima opomena",
završeno je divljanjem hrvatskih ekstremista po centru grada, koji su u
koloni automobila, sa izvješenim zastavama Hrvatske, više puta kružili
oko Doma kulture, u kojem je Fatmir Alispahić držao tribinu na temu
kulture pamćenja. Više desetina ekstremista su vrištali, turirali
automobile, škripali gumama, tako da su Bošnjaci nakon Alispahićeve
tribine bili primorani ostati u holu Doma kulture, u strahu sa svoju
sigurnost. Jedna trudna Bošnjakinja je na ulicu izlašla odmah nakon
tribine, misleći da joj se ne može dogoditi nikakva neprijatnost, ali
je u blizini džamije udarena u glavu motkom sa hrvatskom zastavom,
nakon čega se sklonila u džamijsko dvorište. Indikativno je da se
policajci nisu pojavili da zaštite okupljene Bošnjake. Divljanje u
centru Prozora se pojačalo kada su ekstremisti na ulazu Doma kulture
ugledali Safeta ef. Pozdera sa ahmedijom, koji se potom vratio u hol.
Pošto se nije nazirao kraj divljanju oko Doma kulture, prisutni su,
predvoðeni ef. Pozderom i Fatmirom Alispahićem krenuli iz hola Doma
kulture, uskim ulicama, prolazeći pored razularene mase koja je, očito,
na dan bošnjačke tuge u Prozoru svjesno i proračunato provocirala i
slavila zločin nad Bošnjacima. Time se direktno potvrdilo ono na šta je
čas prije upozoravao Fatmir Alispahić na tribini, rekavši da ni
velikosrpski ni velikohrvatski ekstremisti nemaju razloga da misle kako
se zločin ne isplati, jer evropsko getoiziranje Bošnjaka u konačnici
odaje priznaje genocidnim projektima Slobodana Miloševića i Franje
Tuðmana.

  • Genocid nad Bošnjacima je usaðen u
    ustavno biće dejtonske Bosne, samim tim što su Bošnjaci stjerani na
    geto u kome zasad opstaju kao fizička većina, ali u ekonomskom,
    kulturnom i političkom smislu bivaju minorizirani i potlačeni.
    Velikosrbi i velikohrvati vladaju bošnjačkim životom preko bošnjačkih
    podanika koji im služe. Zato bošnjačka politika više nema nikakve veze
    sa bošnjačkim narodom, koji je napušten, zapušten, prepušten
    asimilacijama i kolonizacijama. Mi danas ostajemo bez naroda, kao što
    bašča ostaje bez plodova kad se zapusti. Genocid nad Bošnjacima je
    kontinuitet koji se danas ne realizira ubistvima, već se realizira
    medijskom i sistemskom izmjenom bošnjačkog identiteta. Islamofobija je
    nametnuta kao vrlina dejtonskog režima, pa i sami Bošnjaci postaju
    vojnici islamofobije, u uvjerenju da će im mržnja prema svojoj vjeri
    pomoći u životu. To je opasna iluzija, jer u Prozoru 1993. ustaše nisu
    pitale ko ide a ko ne ide u džamiju, već su hapsile i ubijale svakoga
    ko je musliman. Kao što smo se u vrijeme genocidne agresije časno
    borili da spasemo naše živote, danas se moramo boriti da spasemo naše
    duše. Zalud nam Bošnjaci bez islama i Bosna bez suverenih Bošnjaka! –
    rekao je, izmeðu ostalog, Fatmir Alispahić.

Tribina je trajala preko dva sata, a
nakon uvodnog Alispahićevog izlaganja razvila se živa diskusija, kojom
je dominiralo uvjerenje svih prisutnih da bi Bošnjaci trebali uspomenu
na svoju žrtvu institucionalizirati pod krovom Muzeja genocida, te je u
političkoj stvarnosti nametnuti kao razlog za izgradnju antifašističkog
i tolerantnog društva na cijelom bh. teritoriju.

Antrfile

Safet ef. Pozder: O situaciji u Prozoru

Zločinci se slobodno šetaju ulicama Prozora

Na području opštine Prozor je prema
popisu iz 1991.g. živjelo 7225 Bošnjaka a 12 259 Hrvata. Danas je taj
broj prepolovljen i na jednoj i na drugoj strani (izraženije kod
Bošnjaka). U ratu su Bošnjaci Prozora i okolnih sela doživjeli
strahovita stradanja, ubijanja, protjerivanja… Jedina sela koja su
ostala u rukama Armije RBiH su Šćipe i Kute. Najveći broj prozorskih
Bošnjaka je stradao 1993. godine i to u logorima u Srednjoškolskom
centru u Prozoru, atomskom skloništu u UNISU i Vatrogasnom domu, u selu
Rumboci, te u logoru Dretelj kod Čapljine. Mnogi od njih su ubijeni u
Herama, Kleku, Heljdovima, živim štitovima na Crnom vrhu, te na
deponiji Duška kosa. Najmlaða žrtva bio je sedmomjesečni dječak Haris
Pilav iz sela Lapsunj ubijen u majčinom naručju a najstarija Fata
Malanović iz sela Heljdovi. Za sudbinu preko 50 Prozoraka se još uvijek
ništa ne zna, niko od zločinaca nije procesuiran nego se slobodno
šetaju prozorskim ulicama.

Povratak nije ostvaren u željenoj mjeri
a otpočeo je 1998.g. Mnogi Bošnjaci Prozora su našli svoj smiraj u
evropskim zemljama ili Americi a značajan dio ih je trbuhom za hljebom
odselio u Bugojno, G. Vakuf, Mostar, Jablanicu, Konjic, Sarajevo ili
Zenicu. Mladi visokoobrazovani kadrovi zaposlenje pronalaze u drugim
sredinama jer u Prozoru nisu podobni. Prijeratne tvornice Unis i Viteks
koje su zapošljavale gro ovdašnjeg stanovništva faktički i ne postoje.
Bošnjaci su danas uglavnom okrenuti ugostiteljstvu koje nudi vrlo slabu
perspektivu, graðevinskom poduzetništvu te poljoprivredi. Jedan dio
domišljatih Bošnjaka se posvetio otkupu šumskih plodova što se pokazalo
vrlo unosnim zanimanjem.

Osnovna škola djeluje po principu
”dvije škole pod jednim krovom” (OŠ Marko Marulić i OŠ Alija
Isaković). Srednja škola radi po hrvatskom nastavnom planu i programu i
iako ima sve potrebne preduslove da Bošnjaci dobiju nacionalni paket
predmeta to se desilo tek protekle školske godine u kojoj je jedno
odjeljenje imalo Bosanski i Vjeronauku (a Bosanski predaje Hrvatica
koja predaje i hrvatski).

Politička podjeljenost Bošnjaka je rak
rana Prozora što je rezultiralo da na minulim lokalnim izborima
osvojimo svega pet vijećničkih mandata od ukupno 21 čime smo postali
tek puke figure u Vijeću.

Sigurnosna situacija je relativno dobra
izuzmu li se periodi fudbalskih utakmica ili svadbi kada nam ni Zagreb
nije ni do koljena. Kontakata vjerskih lidera skoro da i nema jer za to
ne postoji želja kolega katolika izuzev franjevačkog samostana na Šćitu.

www.rijaset.ba