Nemiri u Xinijangu rezultat višedecenijske politike gušenja muslimanske manjine od 8 miliona

ImageNemiri u Xinijangu su rezultat dugogodišnje kineske politike naseljavanja Han
Kineza na područjima gdje manjine predstavljaju većinu i stavljanje Han Kineza
u privilegovan položaj nad drugima, ističu analitičari u komentarima posvećenim
posljednjim nemirima u ovoj kineskoj provinciji u kojoj Ujguri, kineska
muslimanska manjina, čine većinu.

Službeno u Kini postoji 56 različitih nacionalnosti.
Han-Kinezi su dominantni. Njih je 1,1 milijarda i čine preko 90 posto
stanovništva. Zato svi ostali važe kao “nacionalne manjine” nad kojima se Han
Kinezi postavljaju kao superiornija rasa. U svijetu najpoznatija manjina u Kini
su Tibećani sa skoro pet miliona pripadnika, zatim Ujguri, kojih je preko osam
miliona i Mongoli sa skoro šest miliona ljudi.

Kina provodi politiku masovnog naseljavanja Han-Kineza na
područja gdje žive manjine. Još dok je Mao-Ce Tung bio na vlasti, počela se
provoditi asimilacija manjina. Njihovi običaji i stari rukopisi su zabranjeni.
U pokrajini Xinijang najbrojniji su Ujguri, turkofoni muslimani. Oni čine
gotovo polovinu stanovnika Xinijanga. Do 1949. godine, u regionu je živjelo
svega 6% Han Kineza, ali njihov broj danas dostiže 40% stanovništva, dok je
procenat Ujgura sveden sa 90 na 46%, kao rezultat politike Pekinga potiskivanja
manjina iz područja gdje čine većinu stanovništva.

Mickael Dilon, profesor moderne historije na britanskom
Univerzitetu Daram i autor knjige “Xinjiang – kineski muslimanski daleki
sjeverozapad” u komentaru za BBC ističe da stanje u Xinjiangu ima mnogo
sličnosti sa odnosom Kine i Tibeta: “Sredinom prošlog stoljeća vlasti su
podstakle masovno naseljavanje Han Kineza u Xinjiang. To je dovelo do
nezadovoljstva Ujgura, kojima poslove otimaju Han Kinezi. Etničke tenzije na
tom području su zato veoma snažne”.”Demonstracija ovih razmijera nije bilo 20
godina. U vrijeme kada su 1989. godine ugušeni protesti na Tjenamenu, slične
demonstracije održavane su u Xinjiangu zbog narušavanja prava muslimana Ujgura.
Tokom devedesetih protesti su nastavljeni širom Xinjianga, ali ih nije bilo u
glavnom gradu Urumgiju. Vrlo je neobično što su sada tamo izbili, jer je to
grad u kojem dominira kinesko Han stanovništvo, u njemu se nalazi veliki vojni
garnizon i jake policijske snage.”

“Postoje vrlo praktični razlozi zbog kojih
Peking
želi da zadrži kontrolu nad Xinjiangom”, napominje Dilon: ”Osim što teritorija
pokrajine nije beznačajna – tri puta je veća od Francuske – bogata je
mineralima, naftom i prirodnim gasom, a ima i strateški značaj jer se nalazi na
granici izmeðu Kine i centralne Azije, što je postalo posebno važno poslije
pada Sovjetskog saveza. Ali postoje i ideološki i patriotski razlozi. Kinezi
smatraju da imaju puno pravo na Xinjiang koji je, kako smatraju, oduvijek bio
dio Kine, što nije sasvim čvrst argument. “

“Iako ova pokrajina za Kinu znači trgovinsku i energetsku
povezanost s Centralnom Azijom, a i sama je bogata plinom i mineralima, Ujguri
tvrde da od tog bogatstva njima ostaje vrlo malo. Vlada nameće mišljenje da su
etničke napetosti zapravo potaknute izvana”, ističe Nicholas Bequelin,
istraživač organizacije Human Rights Watch. “Ovaj incident mogao bi samo
doprinijeti novim etničkim podijelama u Xinjiangu. Službene reakcije mogle bi
biti vrlo slične onima kakve smo navikli vidjeti u Tibetu – veća represija i
jača kontrola”.

“Osamdesetih godina su se manjinama formalno dala veća prava
– kroz promjenu ustava 1982. i tzv. “zakon o autonomiji” iz 1984. Time su
manjine samo formalno dobile svoje upravne institucije, a u stvari je partija
ta koja ima zadnju riječ. A lideri partije su uvijek Kinezi. Pored toga, u Kini
ne postoji Ustavni sud, pa ne postoji ni mogućnost pravnim putem zahtijevati
ustavna prava. Manjine u Kini su uglavnom najsiromašnije kategorije
stanovništva. Nezaposlenost je veliki problem. Pripadnici manjina se posljednji
primaju na posao, a prvi su na listi kada se nekome treba dati otkaz. Ekonomski
su potpuno marginalizirani. Lošeg su obrazovanja. Osim toga oni su pod jednom
vrstom starateljstva i za njih drugi govore i odlučuju. Od vjerskih pa do
urbanističkih pitanja. Tako je nedavno odlučeno da se krene sa rušenjem
historijskog gradskog jezgra u gradu Kashgar, koji se nalazio na putu poznatom
kao “put svile”. I pored saopćenja da su stanovnici bili uključeni u odluku o
preseljenju, sve ukazuje na to da su oni na to bili prisiljeni. Ujguri traže
suodlučivanje. Kineski Ustav daje manjinama široka prava. Meðutim ne pruža
mogućnost da se oni pravno i sudski izbore za ta prava, “podcrtava Bequelin.