Ramazan u znaku intenzivnih provokacija u RS

ImagePočetak ramazana, mjeseca posta, Allahove milosti i
blagoslova za Bošnjake koji žive na području entiteta Republika Srpska čini se
da predstavlja i početak, ponegdje samo nastavak, intenzivnijih provokacija,
prijetnji i nasrtaja na fizički integritet muslimana i njihove vjerske objekte.

Premda je uživanje vjerskih pa i ostalih prava Bošnjaka u
Republici Srpskoj, manje-više, permanentan problem, izvještaji koji dolaze s
terena u prva četiri dana ramazana su zaista zabrinjavajući i ocrtavaju stvarno
stanje i ambijent u kojem žive Bošnjaci. Dok Bošnjaci u nekim drugim dijelovima
naše domovine imaju priliku da potpunije osjete blagodati ramazana, Bošnjaci u
RS u atmosferi stalnog straha i prijetnji žive svoju vjeru i provode mibarek
dane ramazana.

 

Trebinje ne iznevjerava tradiciju

Meðu gradovima u Republici Srpskoj u kojima provociranje i
ponižavanje muslimana ima kontinuiran karakter i na neki način postaje norma za
lokalnu zajednicu svakako je Trebinje. Ionako malobrojna muslimanska zajednica
u Trebinju, marginalizirana u svakom pogledu, tokom ramazana postaje još
otvorenija meta za iživljavanje i vrijeðanje.

Prvog dana ramazana, nakon teravije namaza više mladića je
sačekalo ispred Osman-pašine džamije Husein ef. Hodžića, glavnog imama u
istočnoj Hercegovini i vjernike koji su izlazili iz džamije, nazivajući glavnog
imama Srbinom, da će biti hodža Srbin, a jedan mu je poručio "da će ga
posjetiti".

Obzirom na kontekst i mjesto dešavanja, odnosno na brojne
provokacije i uznemiravanja Bošnjaka posljednjih mjeseci u Trebinju, očito je
da se Bošnjaci žele zaplašiti, unijeti nemir i strah, a takvoj svrsi vjerovatno
služi i ukrašavanje sahat-kule u blizini Osman-pašine džamije u Starom gradu,
koju je podigao poznati vakif, trebinjski kapetan Osman-paša Resulbegović,
velikom srpskom zastava sa četiri ćirilična slova S i pravoslavnom ikonom, u
povodu proslave Preobraženja Gospodnjeg, krsne slave grada Trebinja i Sabornog
hrama

Da ovo nisu ekscesi potvrðuje i sablažnjujući slučaj
uriniranja džamijskih vrata, prije teravih-namaza u Trebinju u ramazanu 2007.
godine.

 

Lokalna vlast u Bosanskoj Dubici ignorira zahtjeve IZ-e

Lokalna vlast u Bosanskoj Dubici uporno ignorira zahtjev
glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Dubica da se oko džamije
postavi videonadzor. Medžlis već godinama upozorava lokalne vlasti na
nedopustivo otvaranje više ugostiteljskih objekata u neposrednu blizinu Gradske
džamije, koji rade bez ikakvog ograničenja. Gradska džamija je do sada bezbroj
puta bila na meti pijanih mladića. Prema riječima glavnog imama, na džamiji
trenutno ima 7 polomljenih prozora, a u noći sa subote na nedjelju flašom je
ponovo razbijen jedan od prozora džamije. Napadi na Gradsku džamiju u Bosanskoj
Dubici su stalna pojava, posljednji je bio prije dva mjeseca, a ovi napadi u
ramazanu vjernike još teže pogaðaju.

 

Težak ramazan i za muslimane Banja Luke

Prema izvještajima sa područja Medžlisa Islamske zajednice

Banja Luka
vjernici
prilikom odlaska, boravka i povratka iz džamija izloženi su verbalnim napadima,
psovkama, prijetnjama i vrijeðanjima. Tokom ovih prvih ramazanskih dana na meti
su bili džematlije Stupničke džamije, kada je više osoba pripremilo kamenice da
kamenuje džamiju. Pošto su njihove namjere prezrene uzvratili su vrijeðanjem
vjernika, a u drugom navratu, sljedeću noć, je ova džamija kamenovana. Takoðer
su i džematlije Sefer-begove džamije u Banja Luci u ovim mubarek ramazanskim
danima bili izloženi vrijeðanju, psovkama i prijetnjama.

Ponavlja li se scenarij prošlogodišnjeg ramazana, kada nije
prošao dan, a da na području Muftijstva banjalučkog nije zabilježen incident,
kada je Sefer-begova džamija "u po bijela dana" kamenovana i
oskrnavljena, porušena ograda na mjestu nekadašnje Arnaudije džamije, ili pak
kada su muškarci nagi do pojasa ulazili u džamijske hareme i prijetili
džematlijkama, kada su presretani vjernici na putu do džamije, prijećeno im da
će im zapaliti džamiju i uzvikivane parole ,,Nož, žica, Srebrenica".

Nakon strašnih ratnih stradanja i tortura, Bošnjacima se u
Republici Srpskoj, sada u miru oduzima temeljno pravo, da mogu u svojim
džamijama uživati blagodati svoje vjere, da mogu javno manifestirati svoja
vjerska osjećanja. Ovi ramazanski izljevi bijesa i mržnje prema muslimanima u
RS i odsustvo adekvatne reakcije nadležnih lokalnih i državnih organa kod
muslimana evocira sjećanje na stravične scene iz ramazana i bajramskih dana
1992. godine u istočnoj Bosni, teravije i krvavog pira u bijeljinskoj džamiji,
krvavog Bajrama na području Zvornika i ostalih područja BiH. Ostaje pitanje bez
odgovora zašto kod nekih pojedinaca i grupa ezan i džamija izazivaju izljeve
posebne agresivnost koja je ne tako davno rezultirala genocidom.