Intervju reisu-l-uleme za Dnevni avaz u povodu Ramazanskog bajrama

ImageBajram je
vrijeme kada se vjernici raduju zbog okončanja posta i vremena koje su proveli
u ibadetu. Ovaj Bajram mnogi Bošnjaci dočekuju u u drukčijoj atmosferi nego što
bi htjeli. Mnogi nisu zadovoljni pozicijom, posebno Bošnjaka u BiH. Imaju li
Bošnjaci razloga da se raduju, i bezbrižno dočekuju Bajram?

Reisu-l-ulema: Bošnjaci su, nadam se, iskoristili
ramazan, a ibadet posta im je pomogao, da se oslobode ovih svakodnevnih briga.
Vidio sam da su doživjeli neku vrstu duhovne relaksacije, koja očito može da se
primjeti samo u ramazanu. Ali, ne možemo kazati da nisu ljudi zabrinuti za
trenutno stanje. Prema tome, u BiH su uvijek pomiješani radost i tuga, nada i
strepnja, izvjesnost i neizvjesnot. Bajram je vrijeme kada se skupljaju
porodice, kada se ljudi sreću u džamijama i uz bajramski stisak ruke i osmjeh
jedni drugima pružamo nadu. Vjernik ne smije gubiti nadu, očajavati i mora naći
načina za optimizam. Bajram je radost unatoč svim poteškoćama koje imamo, a
imamo razloga da se nadamo da će doći bolja vremena.

Mnogi su
nezadovoljni i govore da nikad teža politička, pa i ekonomska situacija nije
bila od rata na ovamo. Čemu onda se Bošnjaci imaju nadati?

Reisu-l-ulema: Pamtimo mi gora vremena od ovih. Nije ovo
najgore vrijeme. Pamtimo četiri godine kada smo bili u koncentracionom logoru u
Sarajevu, kada nismo imali vode, struje, hrane. Pamtimo kada smo svaki dan bili
svjedoci ubijanja djece, žena, staraca. Sadašnja zabrinutost je proizašla
dijelom iz svjesnog stvaranja takve situacija, dijelom u medijima i slušajući
poruke od nekih političara. Očito da je nekom stalo da izaziva kod ljudi taj
strah, pa se stvara ambijent u kojem se čini da je to beznaðe gore sada nego u
ratnom vremenu. Svaki dan se u javnosti mogu vidjeti poruke koje govore da
maltene nema izlaza i da smo došli u ćorsokak, ali ljudi ipak žive, rade, bore
se, nalaze snage u sebi samima. I to je jedno malo bosansko čudo, jer u jednoj
takvoj atmosferi koja se stvara u BiH pravo je čudo kako ljudi ostaju prisebni,
normalni i ne gube vjeru u bolje i mjeru za stvari. Nemojte zaboraviti da je
26. noći ramazana u Banja Luci proučen Mevlud. Samo prije nekoliko godina nije
bilo moguće postaviti ni kamen temeljac. Jako je neodgovorno stalno podizati
tenzije i problematizirati stvari koje ne treba problematizirati. Pitanje
ratnih zločina treba ostaviti pravnicima, Meðunarodnom sudu u Hagu da to
riješava, treba osigurati uvjete pravnicima da rade i putem dokumenata i
argumenata dokazuju da je neko počinio zločin. Historičarima treba ostaviti da
se bave historijom rata. A oni koji su sada u državi preuzeli na sebe obavezu
da osiguraju uvjete svakodnenog života, treba da se bave sadašnjošću i
budućnošću našeg naroda i države.

Pomenuli ste
Hag. Upravo ovih dana traju protesti i ogorčenje žrtava zbog posljednjih odluka
Tribunala, posebno skaćivanjem optužnice protiv Karadžića i puštanjem na
slobodu Biljane Plavišić. Čini se da žrtve gube nadu da te institucije mogu
donijeti pravdu i istinu.

Reisu-l-ulema: Vidite, Jevreji i nakon Drugog svjetskog
rata još uvijek tragaju i privode ratne zločince. Dejton se potpisao 1995.
godine, pogledajete šta je Tribunal uradio i koliko je ljudi procesuirao za
ratne zločine u BiH, Hrvatskoj i Kosovu. Ja razumijem žrtve i ništa im ne može
biti satisfakcija za izgubljene roditelje, muževe, rodbinu. Nema za njih
adekvatne kazne, niti nadoknade. Ali, ako uzmemo da živimo u realnom svijetu,
da drugi ne osjećaju vaš problem i bol kao vi, onda mi ne smijemo biti
nezahvalni. Ne treba omalovažavati ono što je Tribunal uradio. Je li mogao više
i bolje uraditi, naravno da jeste, sa pozicije žrtve nikada nije dovoljno. Ne
treba potcijenjivati glasove više do 500 parlamentaraca Evropskog parlamenta
koji su digli glas i kazali da 11. juli treba da bude dan žalosti za cijelu
Evropu. Opravdano je da dižemo glas kada se čini nepravda, jer i oni koji su
počinili zločin i oni lobiraju da se ne procesuiraju. U principu, nisam previše
sretan što u zadnje vrijeme otvaramo probleme tamo gdje ih nemamo, a nismo u
stanju da riješimo one koji već postoje. Mi smo bosanski muslimani, nama se
greške ne opraštaju, slabima se milost ne ukazuje. U svijetu se pozicije mjere
samo po tome koliko imaš snage i koliko si vrijedan. Imamo razloga da budemo
nezadovoljni i da podsjećamo Evropu da je učinila grešku što je dopustila
genocid, ali nam to neće ništa pomoći, ako u isto vrijeme ne budemo
prepoznavali i ono što Evropa čini dobro. S druge strane, želim jasno naglasiti
da je Islamska zajednica na strani žrtve, spremna da je razumije, pomogne i
zalaže se za njena prava.

Kako vi
komentirate kritike iz Evropske unije na reakciju bh. javnosti protiv odluke da
se BiH, de facto Bošnjaci, izostave iz odluke o ukidanju viznog režima?
Zvaničnici iz EU tvrde da su jedini krivac za izostavljanje BiH domaće vlasti,
te da cijela ujdurma nema nikakve veze sa činjenicom da posljedice trpe jedino
autohtoni evropski muslimani.

Reisu-l-ulema:
Meni je jako žao što je
Brisel nasjeo na lobiste koji su ga uvjerili da treba da napravi taj korak
dobre volje, ili kako se kaže "mrkve, a ne štapa" našim susjedima. To
je politička odluka. Zasigurno ni Srbija nije ispunila sve uvjete koje traži
Evropska komisija, kao što nije ni Crna Gora. Čini mi se da je Brisel negdje u
pozadini mislio da je to dobro i za BiH, da se oko nje napravi jedno pozitivno
komšijsko okruženje. Htjeli su, možda, poslati snažnu poruku bh. političarima
da ih se ne može stalno maziti, da im se ne može stalno opraštati zato što je
BiH složene država. Ali, ova odluka teoretski omogućava graðanima BiH srpske i
hrvatske nacionalnosti da dobiju pasoše u Beogradu i Zagrebu i idu u Evropu.
Brisel je tako odustao od svog principa da je BiH suverena i jedinstvena država
i da kao takva može ići koracima ka EU. Na taj način je otuðio veliki broj
graðana od BiH, napravio je presedan i oslabio državu. To, vjerujem, nije
trebao uraditi. Druga stvar je što je ovakvom greškom, hoću vjerovati nehotice,
Brisel otvorio osjećaj diskriminacije zbog vjere i nacije. Tužan sam što se bh.
politika nakon toga nije uozbiljila ispunila uvjete. Potrebno je da Brisel iz
ovoga nauči da naša sporost u gradnji i razvoju multietničkog društva, bez
diskriminacije po vjeri, naciji i etnicitetu, nije samo naš već i njihov
neuspjeh. Ovdje u Bosni se polaže ispit da li je Evropa istinski predana
principima multietničnosti, multikulturalnosti i da li je samo deklarativno za
ljudska prava, za jednakost, demokraciju. Ako bosanski muslimani koji su zadnje
stoljeće pokazali cijelom svijetu da su adaptibilni i da mogu da se nose sa
izazovima evropske povijesti, dakle ako kao autohtoni muslimani nismo poželjni
u Evropi, a i takva se poruka može razumijevati iz stava Brisela, onda se
cijeli svjet treba zapitati koji su to muslimani poželjni za zapad i Evropu.
Šta onda znači poruka koju dobijamo od predsjednika SAD Baraka Obame (Barack)
da hoće novi početak sa muslimanima u svojoj ramazanskoj poruci koja je naravno
jedna od najboljih poruka od jednog zapadnog državnika. Šta znače poruke Pape
Benedikta o dijalogu. S kime će voditi dijalog ako mi bosanski muslimani nismo
poželjni u Evropi zato što nismo ispunili neke kao tehničke uvjete da se
slobodno krećemo. Brisel mora da shvati da smo mi jako psihološki uznemireni
zato što nemamo kao muslimani Bošnjaci slobodobu kretanja po Evropi. Samo se
nas, koji nosimo sjećanje na genocid, provjerava šta vjerujemo, šta mislimo i
samo se u nas sumnja da bismo mogli biti problematični u smislu sigurnosti EU.
Vidite iako ste u pravu i svi vide da ste u pravu, Brisel zna da je napravio
grešku, ali ona se iz nekih razloga na ispravlja. Moramo shvaiti u kakvom
svijetu živimo i šta moramo raditi. Za svaki gram prava u BiH se moramo boriti,
ništa se ne daje džaba, ljudska prava se ne dijele na čaršiji džaba.

Vratit ću se
malo na početno pitanje, koliko je i ovo pitanje viza potpirilo strah kod
Bošnjaka za svoju sudbinu? Istovremeno, dolaze vijesti iz američkih medija da
BiH klizi ka raspadu i izjave iz Banja Luke kojima se dovodi u pitanje opstanka
države. Hoće li se Bosna raspasti?

Reisu-l-ulema: Ne može se Bosna razvršavati, a da se ne
razvrši cijeli Balkan. Imate Sandžak, Kosovo, Makedoniju. Ako neko želi da
otvara pandorinu kutiju, u tom otvaranju niko ne može biti pošteðen. Mi smo
jako ovisni o onome što se dogaða u regionu. Često sam se pitao ima li nešto
što će ovu zemlju, nekakav problem u svijetu, mimoići. Ne bih ja se stalno
preispitivao šta će biti sa BiH, na kraju krajeva Bog upravlja poviješću.
Mislim da je pitanje rata i mira na Balkanu riješeno, da su se narodi
opredijelili za mir, jer su vidjeli da im rat ništa ne donosi, samo bol i
patnju, nekome više, a nažalost nama je Bošnjacima raspadom bivše Jugoslavije
najviše. Pitanje mira i sigurnosti na Balkanu nije više u rukama onih koji su
vršili genocid i agresiju. Sada smo i u evroatlanskom programu mira i
sigurnosti. Pitanje je sada unutrašnjih odnosa i nas samih unutar države.
Multietničko društvo nije samo izazov za nas, već za cijeli svijet. Vidite da Evropa
ne može da donese evropski ustav, slično kao što mi ne možemo donijeti ustav,
jer postoje različiti interesi i kontradikcije. BiH je minijatura Evrope sa
svim njenim slabostima, vrlinama i suprotnostima kojima obiluju složena
društva. Zato se ja često ljutim na zapadne političare koji prebacuju vrući
krompir bh. političarima, govoreći da oni treba da riješe problem. Ali nisu
dosljedni, tu postoji licemjerje. Oni vrlo dobro znaju da to za BiH sa ratnim
ranama, sa opterećenim budžetskim stavkama za invalide, za demobilisane borce,
za sve one kojima treba socijalna pomoć, sa narušenim privrednim sistemom,
prelaskom iz komunističkog u kapitalistički sistem poslovanja, nije jednostavo.
Mislim da je, uz sve primjedbe, BiH najbolji primjer postratnog oporavka. U
najvećoj mjeri to je zahvaljujući prirodi Bosanca i Hercegovca, tom duhu koji
je uvijek znao naći način za komunikaciju sa komšijom i drugačijim. U tom
smislu Bosna je neuništiva, bez obzira na pojavu disonantnih tonova. Bosna je u
ovom ovozemaljskom poimanju vječna, nije je moguće uništiti. Njome su prolazili
razni dželati, palili je, htjeli osvojiti, ali su oni samo mislili da vladaju
njome.

Mnogo se
prigovara i kritizira postupno vraćanje islama u područje javnog diskursa.
Često se kao argument protiv toga ističe kako snažnijom i vidljivijom
manifestacijom islama, on, odnosno njegovi nosioci, muslimani, gube na
duhovnosti i vjerničkoj istančanosti. Takvi se prigovori iz, različitih
centara, ali nekada i od samih vjernika  posebno vežu za ramazane i Bajrame.
Imaju li takve kritike ikakvog uporišta u vjeri, ali i životu u cijelini?

Reisu-l-ulema: Čujem ja te primjedbe. To su još uvijek
stereotipi koji su zamrznuti u nekim ideološkim frižiderima bivšeg režima. Kako
je uopće moguće razmišljati na način izgona vjere iz života ljudi, do te mjere
učiniti vjeru nepoželjnom u javnom životu, kako je džamiju moguće ponijeti
kući. Džamija je javni objekat u koji ljudi dolaze javno, ljudi u njoj glasno
pričaju. Uostalom, ti koji su opterećeni i misle da treba pobjeći od svega što
je vjersko, kako onda prihvataju da računaju datume po vjerskom dogaðaju, po
roðenju Isa a.s. Ali, ovdje postoji odbojnost prema islamu. To su elementi
islamofobije. Protest protiv vjeronauke u predškolskim ustanovama je došao u
Sarajevu, ne u Banja Luci ni Mostaru. Nama je čak i OHR poslao poruku da su
protiv toga zato što se u tim vrtićima uči islam. Šta to znači? Da je neka
druga vjera bilo bi uredu? BiH nije pošteðena islamofobije koja se širi Evropom
i zapadom. Mnogi evropski političari su to prepoznali kao problem i izjednačili
ga sa antisemitizmom. Naš problem je što se taj fenomen islamofobije, čije
posljedice trpimo, negira i ne priznaje. Zapravo se osuðuju oni koji govore o
tome, a ne oni koji toleriraju islamofobiju i u politici, u državnim
institucijama i medijima. Naročito, u javnim servisima koji i muslimani
plaćaju. Nažalost mi imamo okorjele antivjerske stereotipe.

Oni kažu da to
nije islamofobija, već kritika pojedinaca, djelovanja vjerskih zajednica i vas
lično. Optužuju vas da kritiku vašeg rada i djelovanja vi nazivate
islamofobijom?

Reisu-l-ulema: Nije Hitler gaðao u judaizam, on je gaðao
u žive ljude, Jevreje. Kako kažu, ljudi se bore protiv vještica, a ubijaju
žene. Ovdje se susrećemo sa starim komunističkim, ateističkim izumom. Postoje
ateisti koji svoj ateizam ispoljavaju privatno, a postoji agresivni ateizam
koji je posljedica komunističkog svjetonazora koji je upotrijebio državnu silu
i htio nametnuti nevjeru. Mi se suočavamo sa ostacima takvog ateizma koji misli
da jedini ima pravo na javnu riječ. Kada se vršila agresivna ateistička
propaganda nisu se suočavali argumenti, snaga ideja, nego su se diskreditirali
i napadali nosioci vjere i institucije, ukinuti su vakufi, šerijatski sudovi
zatvarani imami i svećenici. Oni su se obračunavali sa ljudima, jer nisu mogli
sa idejom. I to je ono što mi imamo u posljednje vrijeme – agresiju na Islamsku
zajednicu odreðenih medija koji postavljaju moralne standarde i nas uče
vrijednostima koje oni navodno promoviraju. Omalovažavanje i ponižavanje
islamskih autoriteta, kao simbola, jeste islamofobija, ma šta oni govorili, jer
nosioci islamofobije nisu uspjeli proizvesti konstruktivnu kritiku i pristup,
nego su se fokusirali na iskazivanje mržnje i netrpeljivosti. Nije njihovo da
procjenjuju šta nas vrijeða i ponižava, mi imamo to pravo da procjenjemo jer se
odnosi na nas. Ne možete vi odvojiti islam od mene, niti odvojiti istitituciju
Islamske zajednice od islama. Ova institucija postoji radi vjere, ako je
napadate to se odražava i na islam. Vi plašite Evropu od tih muslimana i na taj
način prizivate novi genocid. To je kristalno jasno.

Kada već
govorimo o kritikama. Spočitava vam se da se mnogo više bavite drugim stvarima,
primjerici politikom, nego samom Islamskom zajednicom i njenim problemima?

Reisu-l-ulema: Hvala Bogu da se ne bavim IZ na način
kako bi to neki željeli, jer bi to značilo da bi iznevjerio misiju koju treba
da obavljam. Da u IZ imaju problemi koji se trebaju rješavati ja bih se njima
bavio. Činjenica da to ne radim, govori da IZ funkcionira. Ako fakultet, i
medrese rade, što bi se ja njima bavio. Ja sam reisu-l-ulema u smislu da
nadzirem rad i tamo gdje ima problem ja sam prvi da ga rješavamo. Želim reći
kritičarima, ali treba znati i razumjeti IZ da smo mi unutar nje slobodni
ljudi, da možemo govoriti slobodno i da pojedinci mogu kritizirati institucije
IZ. Naravno i meni uputiti kritiku i dobro bi bilo da ona bude argumentirana.
Ja moram podnijeti i neutemeljenu kritiku, ali i onu koja ima sasvim drugu
pozadinu. U povijesti IZ nije imala bolju kohezivnosti i koordinaciju nego sada
i ja sam ponosan na to. To mi omogućava da se bavim nekim stvarima u
meðunarodnim odnosima, da promoviram ideju islamskog dijaloga i budem prisutan
u meðunarodnim forumima i kažem mišljenja Bošnjaka, mojih ponosnih muslimana.
Dok sada razgovaramo, ja sam trebao biti u UN na Generalnoj skupštini gdje sam
dobio poziv da učestvujem u raspravi o globalnom zagrijavanju, odnosno vjerskom
gledanju. Nisam otišao zbog Bajrama i Dana šehida, htio sam da budem ovdje.
Meni je žao što neki ljudi žive u svom malom i uskom svijetu.

Šta je sa
politikom, da li smatrate da se previše bavite političkim pitanjima? Neki tvrde
da vi lično imate političke ambicije, je li to tačno.

Reisu-l-ulema: Radim ono što se od mene traži,
reisu-l-ulema je javna funkcija, ja se javno izjašnjavam, a to je podložno
javnom sudu. Pošto ja promoviram jedan oblik svjetonazora koji je zasnovan na
islamu i islamskim vrijednostima, uključjujući i vrijednost dijaloga, on traži
od mene da promoviram saradnju, meðuvjerski dijalog, ljubav prema Bogu, ljubav
prema komšiji. Naravno, da takvi svjetonazori nisu prihvatljivi svima, sasvim
razumno prihvatam njihov takav odnos. Kako će neko procijeniti moje djelovanje,
u koju ladicu staviti to što radim, ja se ne opterećavam. Ne želim da gubim
vrijeme, jer moja je misija da javno radim, a ona je zasnovana na principima
koje neki mogu protumačit kao politiku, ali ja ne želim sa takvim tumačenjima
polemizirati.

Niste mi
odgovorili da li imate ambicije za ulazak u politiku?

Reisu-l-ulema: Ja sam reisu-l-ulema IZ u BiH.

Ugledni
akademik Muhamed Filipović nedavno je u široj elaboraciji iznio mišljenje prema
kojem Bošnjaci kao narod i BiH kao država vape za novim političkim voðstvom te
da sadašnji lideri nisu dostoji zadatka. Koliko vi, kao vrhovni vjerski
autoritet, smatrate da Bošnjacima ne samo dnevno-politički, nego i
životno-strateški treba političko osvježenje?

Reisu-l-ulema: Mislim da nije akademik Filipović jedini
koji to govori, možda je on to prvi javno obrazložio. Moje sagledavanje stvari
i intenzivni kontakti koje imam, govore da Bošnjaci nisu zadovoljni trenutnom
političkom pozicijom u BiH i da su svi, stariji, mlaði, privrednici,
intelektualci, pa i ulema zainteresirani da vide kako se može popraviti
pozicija, i za nacionalno artikuliranje interesa Bošnjaka, te kako im se
može vratit ponos. Posebno su zabrinuti, jer vide da neki Bošnjaci pristaju da
budu dresirani kao podanici, da nisu u stanju da se bore za poziciju, da
odustaju od slobode, da im neostaje snage u zastupanju interesa BiH. Da neki,
valjda iz nesposobnosti, prave neodržive i poražavajuće kompromise. S druge
strane, neki ne mogu da se otvore i zaustavljaju procese u BiH. Bez obzira šta
ko mislio intimno, BiH je složeno društvo i država. Zatvaranjem u vlastiti
nacion i vlastitu političku viziju, bez otvaranja prema drugima koji aktivno
sudjeluju u političkom životu, ide na štetu Bošnjaka. Onaj koji se prihvati
javne dužnosti ne može djelovati po onome šta mu se sviða. Za opću stvar se
mora borititi i tražiti pomoć od drugih.

Koristim ovu
priliku da pozovem ulemu, intelektualce, privrednike, sve dobronamjerne ljude
da se okupimo, da skupimo energiju i da ne ostavljamo dugove i nedovršene
poslove našoj djeci, da se mobiliziramo. Posebno apeliram na bošnjačku
dijasporu da lobira u Briselu i Vašingtonu za BiH. Mi vrlo dobro znamo da
Bošnjaci kao narod znaju doktrinu multinacionalne države, kao što je
rahmetliAlija govorio "bolje dijeliti vlast sa našim komšijama nego
dijeliti Bosnu". Mi imamo jako puno prijatelja u svijetu. Pozivam sve da
se ne zatvaramo i ne očajavamo, da otvorimo procese. Kada Bošnjaci posmatraju
sve svoje potencijale i mogućnosti i kada vide kako ih se predstavlja, kako u
zemlji tako i u svijetu, osjećaju potrebu za alternativom koja će imati sve to
na umu, i umjesto žrtve biti lider u čitavom regionu. Treba prestati sa jalovom
političkom retorikom i pristupiti jednom konkretnom programu i planu koji će
nas sve učiniti sretnijim, jer ćemo živjeti od plodova svoga rada, a ne čekati
milostinju. Mi smo sposoban, radan i inteligentan narod koji je pokazao svoju
vitalnosti i nema razloga da ne budemo još bolji. Sve individualne kvalitete
treba sabrati u jedan opći kvalitet koji će se zvati snažna, sretna i
reprezentativna država i sretno i zadovoljno bosansko društvu svih naših
naroda.

Bosanski
muslimani su tokom agresije na BiH nesebično pomagani od strane islamskog
svijeta. No, danas odnosi države BiH sa zemljama islamskog svijeta nisu na
očekivanom nivou. Jesu li i zašto BiH zatvorena vrata kod prijatelja i partnera
iz islamskih država i ko snosi odgovornost za takvu situaciju?

Reisu-l-ulema: Te veze nisu pokidane, ali ih treba
aktivirati i pretočiti u rezultate u ekonomskom smislu. Naša budućnosti ne
ovisi o jalovoj političkoj debati, nego o snažnom ekonomskom zamahu u izgradnju
puteva, škola, univerziteta, otvaranju radnih mjesta. investicija, podizanju
nivoa meðunarodnih komunikacija, uključivanja u evropski život na prirodan
način. Nama ni vjera ni nacija nisu profesija. Prema tome, ono što je posebno
važno za Bošnjake, jeste da nikada nije bio upitan taj naš vjerski identitet,
ali svakako jeste za nas veliki izazov kako artikulirati svoj nacionalni
identitet. Da se Evropi predstavimo sa imenom naše nacije, jer Evropa to
razumije. Svi evropski narodi se tamo predstavljaju kao nacije. Nama predstoji
jedan veliki posao, zato bih volio da oni koji kritikuju Islamsku zajednicu,
nekada sa pravom, neka to i dalje rade, ali bih volio da umjesto te potrošene
energije, da je potroše u kreativan posao. Neka bošnjačka inteligencija napravi
barem jednu nacionalnu instituciju gdje će moći svoje ideje zajednički
formirati i širiti. Ne treba rušiti ono što postoji već treba graditi ono što
nemamo.

 

Razgovarao: Tarik
Lazović

(Dnevni avaz, 20.
09. 2009.)