Uzeli im zemlju, sad im vade organe…

ImageŠta je nama Kuds?

Organi za  trgovinu vaðeni su iz palestinskih mladića i djevojaka nakon što (ili čak i prije) su upucani od strane IDF-a (zbog protesta, u sukobima i sl.). Mlade žrtve se nakon likvidacije po proceduri odvoze u bolnice na „obdukciju“, a kasnije se porodicama vraćaju „širom prošiveni“

Očito je da se u Palestini dešavaju u biti sasvim drugačiji zločini nego bilo gdje u svijetu, kao što je, uostalom, i priroda okupacije ove zemlje jedinstvena u ljudskoj povijesti.
Ipak je to jedini uradio Homeini, taj Zapadu toliko omrznuti stari dedo s dugom bradom i mrkim pogledom! Nakon više od trideset godina okupacije Palestine i dvanaest godina od potpune okupacije Jerusalema, Al-Kudsa, kako Arapi zovu ovaj grad, u mjesecu augustu 1979. godine Homeini je uputio poziv muslimanima širom svijeta da zadnji petak u mjesecu Ramazanu posvete kao Dan Kudsa (danas ovaj dan obilježavaju i nemuslimani, pa čak i neke jevrejske anti-cionističke grupe), te solidarnosti sa legitimnim pravima muslimana Palestine koji su izloženi nezapamćenoj nepravdi i teroru velikih sila čiji je Izrael egzekutor i eksponent. Evo, i nakon drugih trideset godina cijeli svijet i dalje gleda, pa čak i muslimani, s umorom i svakodnevn.: Kada će ljudski rod prestati vršiti zločin i nepravdu Palestincima?
Nedavni istorijski govor predsjednika Sjedinjenih Država Baraka Obame u Kairu u arapskom svijetu je generalno pozdravljen. Ono što su mu Arapi zamjerili jeste balansiranje krivice i odgovornosti za izraelsko-palestinski sukob. Ipak, njegova rezolutnost ka rješenju ovog trajnog izvora nepovjerenja i konflikta u svijetu nadvisila je osjetljive Arape, pa su ipak mirniji tonovi došli i od najvećih protivnika arapsko-izraelskog mirovnog rješenja. Mnogi se još uvijek nadaju u ispunjenje Obaminog obećanja intenzivnijeg angažmana na saniranju rak-rane u odnosima Istoka i Zapada. Meðutim, ono što se na terenu dešava nagovještava da će se palestinska agonija, nastavi li se ovim tempom i odnosom Izraela, produžiti za najmanje narednih trideset godina! Danas je konflikt dodatno usložen unutar-palestinskim sukobom. O iscrpljenosti i neimaštini, uništavanju i istrjebljenju dobara i infrastrukture suvišno je i govoriti! Ponašanje nekih arapskih lidera i uopšten odnos prema Palestini i Kudsu nekada izgleda kao da su se i muslimani više umorili od tog „palestinskog pitanja“? Uz sve nedaće i pritiske koje Palestinci trpe od izraelskog okupatorsko-kolonijalističkog režima, poput skore najave izgradnje dodatnih useljeničkih naselja na Zapadnoj Obali (i to uprkos protivljenju Sjedinjenih Država), medijska prepirka na relaciji Švedska – Izrael posljednjih dana još više dosipa so na ranu što se zove Palestina.
O čemu se radi? Pravi mali rat buknuo je izmeðu izraelskih i švedskih novina (medija, internet portala) kada su najtiražnije švedske novine „Aftonbladet“ 26. avgusta ove godine objavile istraživački tekst u kome novinar Donald Boström piše i poziva na istragu o meðunarodnom skandalu trgovine organima, pri čemu su organi nabavljani od strane IDF-a (Izraelskih odbrambenih snaga). Pogodit ćete!? Organi za  trgovinu vaðeni su iz palestinskih mladića i djevojaka nakon što (ili čak i prije) su upucani od strane IDF-a (zbog protesta, u sukobima i sl.). Mlade žrtve se nakon likvidacije po proceduri odvoze u bolnice na „obdukciju“, a kasnije se porodicama vraćaju „širom prošiveni“. Sumnje oko kraðe organa, odnosno ubijanja radi vaðenja organa (šta su onda useljenička naselja naspram ovog zločina) pojavile su se već 1995. godine.
„Možete me oslovljavati kao spojitelj (matchmaker) kazao je Levy Izhak Rosenbaum, sa Bruklina, Sjedinjene Države, u tajno snimanom razgovoru sa agentom FBI-a za koga je vjerovao da mu je klijent. Deset dana kasnije, krajem jula ove godine, Rosenbaum je uhapšen u New Džersiju u soranovski velikoj aferi pranja novca i ilegalne trgovine organima: rabini, političari i povjerljivi civilni dužnosnici godinama su upleteni u pranje novca i ilegalnu trgovinu organima. Provodadžijski posao Rosebnauma nikakve veze nije imao sa romansom. Sav njegov posao bio je vezan za kupovinu i prodaju bubrega iz Izraela na crnom tržištu“, piše Boström u švedskim novinama „Aftonbladet“. On spominje kako je početkom 1990-tih, dok je Ehud Olmert bio ministar zdravlja, otpočela javna kampanja upisivanja donora s ciljem podizanja svijesti o darivanju organa. Kampanja će u početnom stadiju dati odreðene rezultate, ali će razlika izmeðu potražnje i ponude i dalje ostati nepremostiva. I šta onda slijedi!?
Da Izrael za sve ima rješenje nije trebalo mnogo čekati. Samo je potrebno malo zaviriti u memoare žrtava holokausta i pročitati stravične ispovijesti o ljudskim patnjama kojima su Jevreji u Drugom svjetskom ratu bili izloženi od strane nacista. Dakle, lampici nije trebalo mnogo da zasvijetli – da se pokvareni um dosjeti onog što Boström otkriva i publikuje svjetskoj javnosti.
Nestajanje mladih Palestinaca
„I dok je kampanja proticala, iz sela Zapadne Obale i Gaze počeli su nestajati mladi Palestinci. Nakon pet dana izraelski vojnici bi ih dovezli mrtve, sa tijelima koja su bila rasporena pa zašivena. Priča o tim tijelima užasnula je stanovništvo okupiranih teritorija. Pojavile su se glasine o dramatičnom povećanju broja nestalih mladića, što su pratile noćne sahrane autopsiranih tijela“, piše Boström.  „U to vrijeme“, dodaje ovaj švedski novinar, „bio sam u regionu radeći na knjizi. U nekoliko navrata prišao mi je odreðen broj ljudi iz UN-a koji su iskazali svoju zabrinutost zbog razvoja dogaðaja. Osobe koje su me kontaktirale kazale su da se kraða organa dešavala, te da je njima zabranjeno da išta po tom pitanju poduzmu. Po zadatku jedne radio-tv mreže proputovao sam unaokolo intervjuišući veliki broj palestinskih porodica na Zapadnoj Obali i u Gazi, susrećući se sa roditeljima koji su govorili kako su njihovim sinovima oduzeti organi prije nego što su ubijani.“ Boström navodi i fotografijama podastire primjer Bilala Ahmeda Ghanana, mladog Palestinca koji je, dok je bacao kamenje na izraelske snage izražavajući svoj protest, u zasjedi ubijen, da bi njegovo tijelo, kasnije vraćeno roditeljima, bilo rasječeno i zašiveno od stomaka do vrata.
Na afere poput ove o kraði organa, pa čak i ubijanju u te svrhe, najava izgradnje novih useljeničkih naselja i kršenje obećanja Sjedinjenim Državama od strane Izraela, a sve da bi se obezbijedili uslovi za početak mirovnog procesa, izgleda bezazleno. Očito je da se u Palestini dešavaju u biti sasvim drugačiji zločini nego bilo gdje u svijetu, kao što je, uostalom, i priroda okupacije ove zemlje jedinstvena u ljudskoj povijesti, našta je nedavno u jednom intervjuu sjajno ukazao šejh Jusuf Karadavi. „Svi muslimani na svijetu su dužni dati svoj doprinos u borbi za osloboðenje Palestine… Želio bih da skrenem pažnju svim ljudima da je okupacija i kolonizacija Palestine od Izraela nešto što je drukčije od bilo čega što smo do sada vidjeli na svijetu“, ističe šejh Karadavi, objašnjavajući kako je, za razliku od drugih okupacija i kolonizacija koje su privremenog karaktera, ona u kojoj je stvoren Izrael izvedena sa jednim i jedinstvenim ciljem – trajnog ostanka bez obzira na cijenu!
Otuda i muslimanima današnjice „sretno“ narednih 30 (ili 300, svejedno je) godina borbe za Kuds, nadati  se, sa većim uspjehom!

M.K.