Paravjerska tvorevina u službi režima

Glas islama / Analiza

ImageHronološki prikaz napada na Islamsku Zajednicu

Nisu pučisti računali da Islamsku zajednicu čine ljudi, vjernici, njeni pripadnici, a ne titule i zvanja, i da se na zor i na silu ne postaje cijenjeni i poštovani autoritet, koliko god da vas podržavaju i promovišu svi državni mediji. 

Prošlo je dvije godine od pokušaja puča u Islamskoj zajednici. Podmuklo smišljena akcija, isplanirana do najsitnijih detalja, koja je za cilj imala otimanje od muslimana jedine institucije koja se, bez kalkulacija i rezervi, stara o dunjalučkom i duhovnom životu svih graðana Srbije koji se deklarišu kao muslimani.
Muslimani kao opasnost
Neko u Beogradu je procijenio da muslimani u Srbiji jačaju, da su sve obrazovaniji, razboritiji, da sve glasnije traže prava koja im zakonom pripadaju, da nisu više spremni da, kao u komunizmu, budu dresirana gomila koja bezpogovorno klima glavom i izvršava nareðenja, već da se u njihovim srcima rodila žeð za slobodom, a mentalne robove su izbacili iz glava. Dugo su procjenjivali ko je pokrenuo ovaj svojevrsni kulturni, obrazovni i društveni preporod muslimana i uvidjeli su da je to jedina institucija sa kojom nisu nikada mogli da trguju i da jeftino otkupe interese graðana koje ta institucija predstavlja. U nedostatku drugih institucija koje imaju civilizirani narodi, a koje su muslimanima na ovim prostorima decenijama unazad uskraćivane, Islamska zajednica je preuzela ulogu na sebe i generisala i usmjeravala interese muslimana u Srbiji. Očigledno je to zasmetalo.
Dugo je pripreman puč u Islamskoj zajednici, a najlakše ga je bilo izvesti uz pomoć kolaboracionista, petokolonaša i domaćih izdajnika iz redova muslimana. Vlasti najbolje saraðuju sa onima koje mogu da kupe, vjerovatno jeftino. Tih jeftinih je, nažalost, u redovima muslimana bilo i oni su pozvani u Beograd da razrade strategiju i taktiku djelovanja.
Ugljanin na čelu izdaje
Primijenjene su najpouzdanije udbaške metode, čija se matrica godinama ponavljala na prostoru od Triglava do Ðevðelije. Tada je to izgledalo kao ispad ostrašćenih huligana, ali sada je sasvim jasno da je puč započeo još na predizbornom mitingu Liste za Sandžak, kada su demolirane prostorije u izgradnji Fakulteta za islamske studije. Islamska zajednica je na taj napad reagovala saopštenjem, a predsjednik Liste za Sandžak je požurio da u izjavi za lokalnu televiziju „ukine“ Islamsku zajednicu i vjerska pitanja muslimana „prebaci“ na Nacionalni savjet Bošnjaka u Srbiji. Puč je počeo.
Meta je Reisulema
Sljedeći korak je bilo omalovažavanje i ljaganje reisuleme Cerića. Pošto su idejni tvorci napada na Islamsku zajednicu znali da efendija Cerić uživa veliki ugled kod muslimana, počele su lažima i podmetanjima da blate njegov lik. Kulminacija napada na Reisulemu je bila u martu 2007. godine kada je Reisulema bio u zvaničnoj posjeti Predsjedniku Srbije. Na mobilni telefon su mu stizale prijeteće poruke. Zvanični organi Srbije su se, kao, čudili ko bi to mogao da prijeti Vrhovnom poglavaru muslimana, obećali su da će učiniti sve da otkriju ko stoji iza prijetnji smrću, a u stvari prstom nisu mrdnuli, jer bi ih trag sigurno, to je danas sasvim jasno, odveo do njihovih tajnih službi.
Implementacija plana
Igru, po pravilima koja su osmislili u Beogradu, na terenu u Sandžaku igrali su izdajnici muslimanskih interesa. Strategija i taktika je bila da se preotme Upravna zgrada Islamske zajednice i objekti sa kojima Islamska zajednica upravlja i raspolaže. Sačekali su trenutak kada su Glavni muftija i njegov zamjenik bili na službenim putu van zemlje i krenuli u akciju otimanja.
Meðutim, prekombinovali su se. Ljudi u čijim je glavama samo novac i trgovina interesima naroda, ljudi koji samo misle na sebe, svoje privilegije i lične interese, ljudi koji su željni položaja, titula i fotelja, ljudi koji bolesno žele da budu poštovani i uvažavani autoriteti, imaju iskrivljenu sliku stvarnosti i svijet ne posmatraju realno, već svakim svojim govorom i gestom kazuju mnogo više o sebi i otkrivaju svoje slabosti i frustracije. Tako su i ovi otpadnici od Islamske zajednice pokazali šta im je u glavama. Oni su Islamsku zajednicu identifikovali sa titulom Glavnog muftije i računali su da ako objave smjenu Glavnog muftije i proglase validnom titulu reisu-l-uleme, koja je zvučnija kada se izgovori, preuzeli su Islamsku zajednicu. Nisu pučisti računali da Islamsku zajednicu čine ljudi, vjernici, njeni pripadnici, a ne titule i zvanja, i da se na zor i na silu ne postaje cijenjeni i poštovani autoritet, koliko god da vas podržavaju i promovišu svi državni mediji.
Mediska podrška
A mediji u Srbiji su u to vrijeme pokazali svoje najružnije lice i podsjetili na mračne godine s početka devedesetih kada su svojim tendencioznim, propagandnim i huškačkim izvještavanjem potpirivali mržnju i ratove na prostoru bivše države. I u slučaju napada na Islamsku zajednicu upotrijebili su svoj cjelokupni arsenal laži i obmana javnosti u Srbiji. Pučisti su bili zastupljeni svud, od štampe do elektronskih medija, a nekoliko dana za redom u Medija centru u Beogradu njihovi mentori su im organizovali konferencije za štampu. Sve je ukazivalo na osmišljenu i dobro koordiniranu akciju direktnog napada na Islamsku zajednicu, a niko od novinara nije ni pokušao da postavi pitanje koji se to „vrhovni sabor“ sastaje u ponoć u hotelskoj kafani da bi donio neku odluku?
Pendrekom na vjeru
I policija se stavila na stranu pučista i asistirala im je prilikom otimanja objekata od vjernika. U Prijepolju, u Tutinu, a najbrutalnije u Sjenici, kada su u čizmama ušli u džamiju i tukli funkcionere Islamske zajednice koji su bili u imamskim uniformama i na svom radnom mjestu. Tih dana se moglo vidjeti kako policija upada u džamije, kako prati i maltretira  funkcionere, imame, pa čak i obične graðane koji su stali uz Islamsku zajednicu.
Vlada krši zakon
Islamska zajednica je na tu pojavu upozoravala nadležna ministarstva, kao i cjelokupnu javnost, ali je naišla na zid nerazumijevanja i ignorisanja. Mešihat je čak i poimenice prozivao sumnjiva lica, policijske funkcionere, kriminalce i političare za koje je imao ne samo indicija, već i jasnih dokaza da rade na razbijanju Islamske zajednice i u ostvarivanju tog cilja grubo krše zakon. Ministarstvo vjera je zauzelo „neutralan“ stav prema dogaðajima u Islamskoj zajednici. Kada im nije prošao plan otimanja Islamske zajednice od muslimana, elegantno su pokušali da se izvuku iz svega licemjernim stavom „…eto vam pa se sami dogovorite, mi se nećemo miješati…“. Ali nisu mogli svoje tek roðeno čedo da puste niz vodu. Itekako su se miješali u sve prljave poslove koje su pučisti i dalje na terenu odraðivali za njih. Za uzvrat izdajnicima su obezbijedili medijsku prisutnost, tako da ta paravjerska tvorevina živi i egzistira samo još u srbijanskim medijima, i u dijelu, uz asistenciju policije i državnih struktura, na silu otetih objekata od Islamske zajednice u Srbiji.
Nije prošlo mnogo vremena, a paravjerska tvorevina je pokazala zbog čega je, ustvari, formirana. To samo ostrašćeni, oni koji imaju debeo interes od postojanja takve tvorevine i prevareni mazlumi nisu u stanju da vide.
Vlastima u Beogradu je ponovo bio potreban Sejdo Bajramović koji bi im pjevao slavospjeve i hvalio na sav glas njihov rad i borbu za „ljudska prava i demokratiju“. Oni koji ukazuju na probleme i diskriminaciju i koji predlažu konkretna rješenja za ispravljanje lošeg stanja, očito nisu bili poželjni.
Izdajnici, pošto nisu uspjeli da sprovedu u djelo svoj mračni plan, počeli su da se ponašaju kao sitni lopovi. Kad im nije uspjela velika pljačka, uhar im je da ukradu makar neku sitnicu, samo da naprave bilo kakav šer. A imali su i obavezu prema svojim mentorima.
Napad na obrazovanje
Jedan od stubova vjerskog, intelektualnog i kulturnog preporoda muslimana u Srbiji jeste Medresa „Gazi Isa-beg“ i dječji mektebi „Reuda i Wildan“. Pučisti su odmah pohitali da naprave falsifikate tih ustanova, kako bi barem malo zbunili javnost i ukaljali ugled ovih institucija. Kad god Islamska zajednica u Srbiji krene da realizuje neki projekat od interesa za vjernike, pučisti se potrude da to spriječe, a ako ne mogu da spriječe, barem da uspore realizaciju. Tako su u Tutinu, uz asistenciju policije, spriječili izgradnju medrese, a u Prijepolju su, ponovo uz asistenciju i nesebičnu pomoć policije, oteli zgradu ženske medrese, čiju je izgradnju započela Islamska zajednica u Srbiji, i prije nekoliko dana su je pustili u rad, hvaleći se kako su taj projekat oni realizovali.
Vjeronauka na meti
I vjeronauka u osnovnim i srednjim školama, kao drugi stub preporoda muslimana, trpi udare od pučista. I u ovom dijelu obrazovanja muslimana pučisti, uz pomoć politički podobnih direktora škola, a uz odobravanje nadležnih ministarstava, krše zakon i sa falsifikovanim rješenjima, koja nisu potpisana od člana Vladine komisije, zapošljavaju sebi lojalne kandidate, koji u većini slučajeva nemaju potrebne kvalifikacije da bi izvodili vjeronauku. I u sprovoðenju ovog prljavog posla imaju asistenciju od policije koja je privodila legalnog i legitimnog vjeroučitelja u selu Suhi Do na Pešteri.
Zabrana okupljanja
Policija je asistirala i pružila pomoć da se zabrani skup u Tutinu kada je u posjeti Sandžaku i muslimanima u Srbiji bio reisulema dr. Mustafa-ef. Cerić. I tada su pučisti svim sredstvima, a po nalogu svojih mentora, pokušali da spriječe dolazak Reisuleme. Mediji su im ponovo dali veliki prostor, a oni su plašili javnost u Srbiji navodnim krvoprolićem. Zahtijevali su od vlasti da uhapsi Glavnog muftiju i pravili atmosferu konflikta i sukoba. Čak su u Sjenici lakše ranili iz vatrenog oružja jednog od svojih čelnika ne bi li i na taj način spriječili dolazak pravog Reisuleme. Kada nisu uspjeli da spriječe Reisuleminu posjetu Sandžaku, a time su iznevjerili svoje idejne voðe i mentore, moralo je da se direktno umiješa Ministarstvo vjera i bez okolišanja, jasno i glasno, u svojoj izjavi reisulemu Cerića da proglasi za nepoželjnu osobu u Srbiji. Čelnici pučista i ministri iz pojedinih ministarstava su se utrkivali ko će ružnije govoriti o jednom gospodinu i svjetskoj veličini kakav je efendija Cerić.
Napad na nacionalno buðenje
Kada su u julu bošnjačke organizacije i političke partije donijele Deklaraciju protiv diskriminacije, kršenja ljudskih i vjerskih prava u Srbiji i administrativnog rasparčavanja regije Sandžak, pod pokroviteljstvom Glavnog muftije, vlasti iz Beograda su ponovo nahuškale svoje vazale iz redova pučista da sve navode Deklaracije negiraju i da hvale na sva usta „demokratske“ vlasti iz Beograda. Iako su nekoliko dana nakon usvajanja Deklaracije sve vodeće meðunarodne organizacije koje se bave ljudskim pravima u svojim izvještajima napisale kako se u Srbiji krše vjerska i manjinska prava i time indirektno potvrdile opravdanost donošenja Deklaracije, poltroni iz paravjerske tvorevine su kao mantru ponavljali tekst koji im je napisan u nekom od ministarstava: „…u Srbiji je sve u redu, nema kršenja ljudskih prava…“.
Veliki je niz primjera na kojima se može vidjeti sprega izmeðu paravjerske tvorevine i državnih organa Republike Srbije koja za cilj ima opstrukciju i zaustavljanje muslimana u njihovom daljem razvoju i napredovanju. Svaku priliku koriste da pokažu svoje poltronstvo i vazalni odnos prema vlastima u Beogradu, jer su svjesni da sve što rade i grade – grade na lažima, prevarama i obmanama, te ako im se zvanični Beograd naljuti da će im se sve to srušiti kao kula od karata, a oni će nestati sa scene kao balon od sapunice i jedino će biti zapamćeni kao izdajnici interesa muslimana.

Gicić Nermin