Islamska zajednica je autentičan faktor mira, dijaloga i suradnje

ImageRepublika
Hrvatska prihvaćajući od početka Islamsku zajednicu kao autentičan faktor mira,
faktor dijaloga i suradnje, društvenog napretka i općeg dobra, ne
zaboravljajući i njezinu mirotvornu  ulogu za vrijeme Domovinskog rata i
doprinos mnogih muslimana u obrani Hrtvatske, te potvrðujući njezinu važnu
općedruštvenu ulogu, svoj odnos s Islamskom zajednicom, sukladno obostranoj
želji, uredila je 1992. godine odgovarajućim ugovorom izmeðu Vlade RH i
Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa.


Iznimno mi je
zadovoljstvo što sam nazočan danas na svečanosti polaganja kamena temeljca za
gradnju Islamskog centra u Rijeci. Ovo je velik, može se reći povijesni dan za
muslimane grada Rijeke i ovog dijela Hrvatske koji žele centrom dobiti
prikladan bogoštovski prostor, ali i mjesto za kulturne, prosvjetne i sve druge
aktivnosti. Želim, meðutim, istaknuti da je ovo važan dan i za Hrvatsku jer se
početkom gradnje ovoga  projekta Republika Hrvatska potvrðuje kao zemlja
vjerskih prava i sloboda, kao i zemlja koja s poštovanjem gleda na sve graðane
islamske vjere. Muslimani su u  hrvatskoj povijesti na različite načine
prisutni više stoljeća. Ne tajeći činjenicu da se ta prisutnost odvijala i u
kontekstu sukoba izmeðu evropskih monarhija i Turskog carstva koji je ostavio
brojne posljedice i na hrvatskim prostorima. Ali još je više potrebno naglasiti
činjenicu da su tijekom tih stoljeća značajke islamske vjere i kulture na
mnogim životnim područjima plodonosno i karakteristično utkane u kulturnu
tradiciju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u Bosni i Hecegovini.
Potkraj 19. stoljeća u smirenim meðunarodnim prilikama, posebice u ovom dijelu
Europe, te u okolnostima kada se hrvatski narod politički oblikuje kao moderna
europska nacija, započeo je u Hrvatskoj nov proces koji možemo nazvati procesom
integracije muslimana u društveni, posebice kulturni i politički život
Hrvatske. Iako je broj muslimana u to vrijeme relativno mali, oni dolaze do izražaja
na mnogim područjima društvenog života, posebno u kulturi, kada se uz ostalo
javlja zavidan broj priznatih muslimanskih književnika koji ulaze u sastav
hrvatske književnosti, a sve je znatniji broj i drugih intelektualaca u javnom
životu što pogoduje svekolikoj afirmaciji muslimana u hrvatskom društvu.
Posebo je u tom kontekstu važan zakon kojim je Hrvatski sabor godine 1916., kao
što je spomenuto, proglasio islam službenom religijom u Hrvatskoj. Iako je
donesen u jeku Prvog svjetskog rata, pa je u višenacionalnoj i
multikonfesionalnoj Austro-Ugarskoj monarhiji imao zacijelo pragmatičnu ulogu,
povijesno gledano, bio je to značajan civilizacijski iskorak. Taj čin je
pokazao u da u Hrvatskoj, unatoč prijašnjim stoljetnim sukobima, meðu
pripadnicima različitih vjera, u dominantno kršćanskoj sredini postoji visoka
svijest potrebe izgradnje novog društva na temelju dijaloga i zajedničkog
života u miru i poštivanju razlika. Pokazalo je to takoðe da su muslimani u
Hrvatskoj svjesni svoga prirodnog prava na vjersku slobodu, da se osjećaju
dijelom hrvatskog društva i da žele sudjelovati u kreaciji društvenog života. Stoga
danas možemo reći da je tim činom zapravo postavljen standard za odnos moderne
europske države prema islamu,  ali je ujedno i trasiran  put novog
odnosa islama prema europskoj civilizacijskoj baštini. Dakako, jednim činom
nisu bili riješeni svi problemi. Ali tom je odlukom Hrvatskog sabora bez sumnje
stvoren pozitivan temelj vjerske tolerancije kao prihvaćanja drugoga i
drugačijeg koji je bar kad je o Hrvatskoj riječ, pokazao izvanrednu čvrstinu
unatoč brojnim političko-povijesnim promjenama i sukobima proteklih stotinjak
godina kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.
Islamska zajednica je danas u Hrvatskoj aktivan i konstruktivan čimbenik
meðureligijskog i općedruštvenog dijaloga. Ona je u punom poštovanju
demokratskih standarda europske civilizacije koje smo dio, uzoran primjer
uklopljenosti muslimana u višereligijsko  i pluralno demokratsko društvo. S
ovim zauzetim stavom u rješavanju mnogih društvenih problema, razumijevanjem i
prihvaćanjem hrvatskih nastojanja u meðunarodnim odnosima, posebice u vezi s
priključenjem Europskoj uniji, svojom ulogom u izgradnji odnosa izmeðu Hrvatske
i BiH, kao i u našoj suradnji s islamskim zemljama, Islamska zajednica u
Hrvatskoj je pokazala istančanu svijest odgovornosti koju zajedno s drugima ima
za hrvatsku sadašnjost i budućnost. Ovdje kao predsjednik Republike imam
potrebu iskazati to više što globalno okruženje opterećeno ne malim teškoćama u
odnosima izmeðu islamskih i zapadnih zemalja nije najpogodnije za razvoj takvih
odnosa. Republika Hrvatska prihvaćajući od početka Islamsku zajednicu kao
autentičan faktor mira, faktor dijaloga i suradnje, društvenog napretka i općeg
dobra, ne zaboravljajući i njezinu mirotvornu  ulogu za vrijeme
Domovinskog rata i doprinos mnogih muslimana u obrani Hrtvatske, te potvrðujući
njezinu važnu općedruštvenu ulogu, svoj odnos s Islamskom zajednicom, sukladno
obostranoj želji, uredila je 1992. godine odgovarajućim ugovorom izmeðu Vlade
RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa. Taj
ugovor na baštini akta Hrvatskog sabora iz 1916. i u duhu Zakona o pravnom
položaju vjerskih zajednica iz 2002. uredio je meðusobne odnose izemeðu države
i IZ u RH na način koji je u Europi još uvijek više iznimka nego pravilo. Spomenuti
ugovor omogućuje islamskim vjernicima u Hrvatskoj da u punoj slobodi izvršavaju
svoje vjerske obveze i ispunjavaju svoje prosvjetne, kulturne i druge potrebe. Dakako,
u sve  to ugraðen je i trud islamskih vjerskih službenika kao i mnogih
muslimana u našoj domovini, kao i brojnih njihovih suvjernika iz brojnih
zemalja i prijatelja drugih vjera i uvjerenja.
Ovom prigodom meðutim želim istaknuti posebnu ulogu predsjednika Mešihata
Islamske zajednice u RH Ševka ef. Omerbašića koji već godinama razboritošću,
dobrohotnošću, strpljivošću i otvorenošću gradi mostove dijalogu i suradnji,
jednako na vjerskom i društvenom planu, uvelike doprinoseći društvenoj
afirmaciji Islamske zajednice u Hrvatskoj, ali i afirmaciji Hrvatske u Europi i
svijetu.
Dopustite, na kraju, da svim islamskim vjernicima u Hrvatskoj srdačno čestitam
ovaj veliki dan. Želim vam da izgradnja ovog Centra prema nacrtima velikana
naše likovne kulture Dušana Džamonje bude završena prema planu  i što
prije bude stavljena u službu vjerskih i drugih potreba islamskih vjernika.

(www.preporod.com)