Tihić je prihvatio tvrdnju da smo i mi krivi za rat

ImageDa su se prema Ejupu Ganiću, uglednom naučniku i političkoj ličnosti
koja je igrala značajnu, a u momentu kad je predsjednika Predsjedništva
BiH Aliju Izetbegoviću uhapsila agresorska JNA izuzetno važnu
historijsku ulogu, srpske i britanske zvanične institucije ponijele
ispod svake razine normalnog, humanog i opravdanog ponašanja, nema više
nikakve sumnje.

Kada se uzmu u obzir sve implikacije tog slučaja, onda se dolazi do zaključka da se s obje strane postupalo iz političkih računa i da je pravni okvir uzet za postizanje nelegitimnog političkog cilja, a to je mijenjanje najnovije historije na Balkanu.
U tom smislu sve je jasno i ne treba onome što je rečeno ništa bitnije dodati, osim što treba očekivati da naša država zatraži od Velike Britanije objašnjenje cijelog slučaja i ne dozvoli britanskoj vladi i sudstvu da ovakvim postupkom maltretiraju naše graðane i ponižavaju našu državu.
Užasi rata
No, ono što nas u ovom momentu interesira nije beščašće britanske politike, nego ponašanje nekih naših političara. Ako se radi o političarima iz RS, nije čudo što oni žele da se naša država u nastajanju i njen vrh optuže za izazivanje rata. Tako će, na krilima lažne teze o graðanskom ratu, ova optužba donijeti prebacivanje težišta odgovornosti za užase rata u BiH na leða naše države, a opravdati sve što su počinili agresorska JNA i njeni subverzivni pomagači u Bosni i Hercegovini.
Zaprepašćujuća je činjenica da su i neki bošnjački političari podržali dvije lažne i neodržive teze. Prva je teza o graðanskom ratu, a druga o inicijalnom zločinu u Dobrovoljačkoj, koji je uzet za povod srpskih napada na BiH i na Sarajevo posebno. Kada to rade neki odavno poznati antibosanci, kao Dževad Galijašević i slični, to ne čudi. To je normalno.
Ali, kada to čini Sulejman Tihić, onda je to apsolutno nedopustivo i znači da se on potpuno odvaja od političkog i moralnog sadržaja borbe za neovisnost i protiv agresije i da je prihvatio tvrdnju da smo i mi krivi za rat, da smo počinili zločine koji opravdavaju zločine prema nama i sve konzekvencije koje iz toga proizlaze.
Ako prihvatimo tvrdnju da se u slučaju sukoba u Dobrovoljačkoj radilo o zločinu koji su počinili ljudi koji su branili svoju državnu teritoriju i slobodu, onda ne samo da falsificiramo historiju i istinu nego prihvatamo i sve konzekvencije koje iz toga proizlaze.
Naime, JNA je u to vrijeme strana armija koja je zapravo okupirala teritoriju druge države, na kojoj djeluje bez pristanka institucija te države. Ona tu ne miruje i ne priprema svoje bespogovorno povlačenje, na što je obavezna, nego vrši aktivna vojna djelovanja najteže prirode, uključujući i hapšenje predsjednika države na čijoj teritoriji nelegalno djeluje. Ganić je ušao u našu historiju upravo po tome što je, unatoč očiglednoj zbunjenosti i razumljivom strahu Izetbegovića, izrekao istinu tog dogaðaja rekavši: „Niste Vi, predsjedniče, zadržani nego uhapšeni, a to znači da je uhapšena naša država.“
Legitimna odbrana
Ako negira sve ovo i prihvata teze onih koji su od početka nastojali da nas izravnaju u svemu, onda Tihić ne može predstavljati Bošnjake. Njegov stav da je akcija u Dobrovoljačkoj bila zločin ustupak je onima koji na sve načine pokušavaju opravdati zločin agresije, secesije i genocida nad Bošnjacima i BiH. On se na taj način u bitnom odvaja od svog naroda i smisla njegove borbe. Snage bosanske države nisu u Dobrovoljačkoj počinile zločin, nego akt legitimne odbrane svoje države i integriteta ličnosti njenog predsjednika koji tu državu oličava i svaka im čast što su to učinili. Tihić se, očito, izgubio iz naše historije slušajući svoje savjetodavce, ma ko oni bili. Vrijeme je da se dolazi pameti, inače će nas vjetar pomesti i nećemo biti ni prvi ni zadnji koji su se izgubili i nestali u vjetru i oluji vremena.
SDA se Tihićevim izjavama pere od Sandžaka i tamošnjih Bošnjaka
Stranka demokratske akcije, u najmanju ruku, trebala bi zaustaviti Tihića da uništava ono ugleda koji još ima. Slušao sam, naime, njegovu izjavu o Bošnjacima iz Sandžaka. Ta izjava jednostavno me prenerazila po tome koliko čovjek čija je familija takoðer bila prisiljena da se iseli iz Srbije, ne samo da ne razumije problem Sandžaka i Sandžaklija nego ne razumije bosansku i bošnjačku historiju, a želi predvoditi Bošnjake.
Umjesto da povede brigu o stanju tamošnjih Bošnjaka, da zatraži pravo nadzora nad njihovim stanjem i prilikama, kao što to pravo imaju Srbija i Hrvatska u odnosu na stanje Srba i Hrvata u BiH, SDA se Tihićevim izjavama pere od Sandžaka i tamošnjih Bošnjaka.

Autor: Akademik Muhamed FILIPOVIÆ
Izvor: Dnevni avaz