Ono što ne halalite nikada nije izgubljeno

Graðani Sandžaka, Bošnjaci koji žive u Srbiji, neće biti zadovoljni rješenjem u kome se Sandžak tjera u Šumadiju. Nikada „krivi“ opanak nije bio zaštitni znak Bošnjaka i Sandžaka, pa neće biti ni sada. Nikada Sandžak nije bio u Šumadiji, niti je Šumadija doprla do njega, pa neće ni sada.

Neko je davno rakao: „Ko se odluči na laž mora da ima dobro pamćenje.“ Ima ljudi koji govore i brzo zaborave šta su rekli, pa već isti dan slažu i praktično opovrgnu ono šta su govorili. Posebno se tu ističu pojedini političari iz Sandžaka. Meðu njima prednjači novopečeni nosilac Bošnjačke liste na izborima za Nacionalni savjet i stari „doktorov“ poslušnik iz Tutina. Prekaljeni borac za račun svog mentora i svoj privatni status, a sve na štetu sopstvenog naroda. „Doktorov“ čovjek za sve i svašta nema dobro pamćenje ili mu je neistina toliko udarila u glavu da drugo ne umije ni govoriti. On je u vezi Deklaracije o Srebrenici rekao: „Mi ćemo pozvati Narodnu skupštinu da usvoji tekst Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici. Ne možemo podržati tekst Deklaracije ukoliko se u njoj na nedvosmislen način ne osudi genocid u Srebrenici.“ Isti dan, naveče, u Skupštini Srbije, zajedno sa svojim kolegama, bošnjačkim poslanicima, glasao je za nakaradnu deklaraciju u kojoj se ne spominje riječ „genocid“. Po ko zna koji put ovaj insan je obmanuo Bošnjake i uradio nešto mimo njihovih interesa. Slično se dešavalo i prije nekoliko mjeseci kada se govorilo o regionalizaciji Srbije. Tada su srpski ministri iz redova Bošnjaka ispali glupi tvrdeći „da nisu čitali dokumenta“ koja su im danima prije data na uvid. Nešto kasnije je u srpskoj skupštini formiran Forum bošnjačkih poslanika, a nakon što se u Mešihatu IZ-e u Srbiji okupila elita bošnjačkog naroda i izglasala Deklaraciju u kojoj stoji: „U skladu sa principima i standardima evropskog regionalizma u procesu decentralizacije i regionalizacije Srbije, u budućim ustavnim i zakonskim rješenjima od nadležnih državnih organa zahtijevamo uvažavanje osobenosti regije Sandžak, što podrazumijeva njenu cjelovitost sa sjedištem u Novom Pazaru.“

Podsjećanja radi, ni suljovci ni rasimovci nisu potpisnici Deklaracije u Mešihatu. Upućeni kažu da oni i nisu neka elita.

Pomenuti Forum je formiran sa ciljem da Sandžak dobije status koji zaslužuje. Evidentno je i jasno, da nije bilo Deklaracije u Mešihatu ne bi bilo ni Foruma bošnjačkih poslanika.

Šta je Forum radio

Koliko su dobro radili i kakvo je bilo njihovo zalaganje govori činjenica da su srpska Vlada i Skupšina podijelile Sandžak na dva dijela. Što znači da oni nikakvog dobra za Sandžak nisu uradili. Uslijedila je žestoka reakcija bošnjačkog javnog mnjenja predvoðenog Islamskom zajednicom, što je dovelo do gubitka političkih poena i poljuljalo ionako nisku popularnost dva Vladina ministra mezimca. Da bi ih Vlada spasila od političke propasti i sunovrata, pronaðeno je solomonsko rješenje da se Srbija sa sedam regiona smanji na pet. A da bi se šest sandžačkih opština našle u jednom regionu Sandžak je „uguran“ u Šumadijsko-zapadni region. Ovako je udovoljeno zahtjevima bošnjačkih ministara i poslanika koji su tražili samo to – da sandžački gradovi budu zajedno. Na taj način Vlada pokušava da im produži politički rok trajanja. Meðutim, Bošnjaci se ne daju prevariti. Nije nikakav ustupak Bošnjacima to što Sandžak tjeraju u Šumadiju.

U svoj toj alaj-begovoj slami bilo je priče o subregionu, tj. Sandžačkom regionu unutar, recimo, Šumadijsko-zapadnog regiona. Pa je na tu temu bilo izjava od strane SDP-ovaca i SDA-ovaca. Sve same šarene laže. Rahat su mogli učestvovati na Svjetskom šampionatu lažova, ali pod uslovom da nisu političari, jer je njima zabranjeno učešće na takvom takmičenju. Prema predispozicijama tog takmičenja političarima je zabranjeno da učestvuju na Svjetskom prvenstvu lažova, jer političari po profesionalizmu lažu. Kažu da im je to u opisu posla, tako da su u lažama političari pobjednici unaprijed.

Izjave pomenutih su bile mlitave, neprofesionalne i neiskrene. Opet je prednjačio „ljiderov“ poslušnik, poznat kao osoba koja svoj život ispunjava izmišljanjem nebuloza i praznih maštanja. Davao je sljedeće izjave: „Mi smo Bošnjaci u Sandžaku autohtono stanovništvo…. Zato i tražimo da budu ispoštovani meðunarodni standardi prema kojima je Sandžak posebna administrativna cjelina u Srbiji.“

Na kraju se „rodio miš“. Od zasebnog Sandžačkog regiona u planovima i praksi srpske vlasti nema ništa. Najnovija dešavanja oko regionalizacije to potvrðuju.

Ovakve neistine i lažne zahtjeve, potpuno neiskrene, date sa ciljem obmanjivanja bošnjačke javnosti, te njenog dezavuisanja, može davati samo insan koji ima „slabo pamćenje“. Odmah nakon datih izjava postupio je drugačije, on i njegovi kolege, radeći po direktivi svojih političkih mentora i režima. Da je narodne volje ovaj čovjek i njegovi kolege bi odavno bili na margini političkog života u Sandžaku. Meðutim, tu je srpska Vlada da im daje vještačko političko disanje.

Graðani Sandžaka, Bošnjaci koji žive u Srbiji, neće biti zadovoljni rješenjem u kome se Sandžak tjera u Šumadiju. Nikada „krivi“ opanak nije bio zaštitni znak Bošnjaka i Sandžaka, pa neće biti ni sada. Nikada Sandžak nije bio u Šumadiji, niti je Šumadija doprla do njega, pa neće ni sada. Bošnjaci se nikada sa time neće pomiriti niti će to halaliti. Ono što ne halalite nikada nije izgubljeno. Tako je i sa Sandžakom. Poklanjali ga srpski ministri iz bošnjačkih redova, cijepala ga Vlada na dva dijela ili ne, „gurali“ ga zorom u Šumadiju – Sandžak je naš, bošnjački, i ostat će naš, bošnjački, u državi Srbiji.

Bez napretka

Nema napretka niti bilo kakvog prosperiteta Sandžaku ukoliko nije jedinstven region sa centrom u Novom Pazaru. Kako Sandžak da opstane i u ekonomskom smislu kada „naši“ ministri sjedeći u srpskoj vladi godinama nisu nikakvog doprinosa dali ekonomskom razvoju kraja iz kog dolaze. Ako nisu „naši“ ništa doprinijeli šta tek Sandžaklije mogu da očekuju „od tamo njihovih“. Niko ne pamti da je u zadnjih 20 godina Vlada otvorila neku fabriku u Sandžaku. Kako se to može desiti u situaciji kada se šest sandžačkih opština naðe meðu velikim gradovima poput Kragujevca, Čačka, Užica, Šapca i dr. koji su se bogatili i izgraðivali i od sandžačkih para. Zauzvrat, Sandžak nije dobio ništa, osim bijede i siromaštva. Od kako je Srbija ušla u Šengen zonu, zbog lošeg ekonomskog stanja oko 15.000 ljudi samo iz Novog Pazara je otišlo put Zapada. Strategija režima je da ugnjavi Sandžak i dovede ga na rub siromaštva i bijede, ne bi li se Bošnjaci odselili, onako kako su se selili (čitaj: protjerani, pobijeni) iz Užica, Kolašina, Nove Varoši, Priboja, Pljevalja i drugih krajeva.

Sandžak ne može imati, recimo, klinički centar, jer ga ima Kragujevac, a pošto ćemo biti u jednom regionu tome dobru se ne možemo nadati. Sandžak ne može dobijati novce i strane donacije, jer će veliki centri većinu usisati za sebe, a Sandžaku ostaju trohe, kao što je i do sada bio običaj. Sandžak može imati regionalnu deponiju. Ministar Dulić je prilikom posjete Novom Pazaru obećao izgradnju savremene deponije u Sandžaku u kojoj će svoje smeće istresati i ostatak obližnje Srbije. Ako je za utjehu, onda nam ostaje nada da Nijemci što prije izgrade i otvore savremeni centar za reciklažu otpada u Kraljevu.
Bošnjaci imaju dosta svog smeća da pošalju u unutrašnju Srbiju, posebno političkog. Centar za reciklažu će dobro raditi.

Autor: Sead Šaćirović
Izvor: Glas islama br. 188.