Stvarni motivi izraelskog napada na humanitarnu flotu brodova

ImageOgorčenje i osuda cijelog svijeta izraelskog napada na humanitarnu
flotu, upućenu prema Gazi, kada je poginulo najmanje devet, a ranjeno
više desetina humanitaraca, bili su donekle očekivani. Mnogi su ipak
ostali zbunjeni, zbog čega je Izrael baš na ovaj način reagovao na
humanitarnu akciju pomoći izolovanoj Gazi, šaljući specijalne snage na
nenaoružane humanitarce.

Opšte mišljenje je da je Izrael ovim činom odaslao poruku: Svako ko bi se u budućnosti usudio da pruži pomoć okupiranoj Gazi, čeka ga ista sudbina.
Ipak, ovo je površna analiza. Pravi motiv izraelskog napada je daleko više razoran: namjerno podrivanje mirovnih pregovora sa palestincima i Sirijom, i istovremeno vraćanje Turskoj istom mjerom za njenu posredničku aktivnost oko obogaćivanja iranskog nuklearnog goriva, koja je značajno umanjila šanse izraelskoj vojnoj intervenciji.
U suštini, motiv ove akcije je sabotaža mirovnog procesa.
“Mi moramo stvoriti dinamičnu državu fleksibilnu na mogućnost proširenja” izjavio je David Ben Gurion. Mir, stabilnost i diplomatija su prepreke cionističkim načelima kupovine zemlje i pokoravanja autohtonih naroda.
Nedavno je od SAD-a došao poziv za pregovore za unapreðenje indirektnih odnosa, koji se odvijaju izmeðu izraelske Vlade i palestinskog lidera Mahmuda Abasa. Ovo je sada malo vjerovatno.
Uvodna rečenica od 31.maja Associated Press-a  glasila je:
“Izraelska krvava greška zaposijedanja humanitanih turskih brodova, koji su poslati prema Gazi, komplikuju Američke mirovne pokušaje na Bliskom Istoku i produbljuje izraelsku meðunarodnu izolaciju…”
To je upravo bila namjera. Izrael može lako podnijeti “meðunarodnu izolaciju” do stepena zaštite SAD od sankcija. Izrael ustvari žudi za izolacijom jer mu to dozvoljava da funkcioniše u sistemu “ništa za izgubiti”. Otimanje palestinskih teritorija, ubrzava se bahatim ponašanjem koje prolazi neopaženo.
Pored toga, ovaj napad je efektno prekinuo odnose sa Turskom. Izrael ne želi nikakva mirovna rješenja za iransko nuklearno pitanje, poput nedavnog posredovanja Turske i Brazila.
Turska uloga u posredovanju izmeðu Sirije i Izraela uz sve posljedice koje to donosi je ustvari bilo nepoželjno i Turska je sada već izvan rješenja za taj problem.
Nebi bilo prvi put da je Izrael  projektovao krizu na štetu civilnog stanovništva da i dalje sprovodi svoju ekspanzionističku agendu, opravdavajući rat ili koristeći se kampanjom.
Šest nedelja prije izraelskih izbora 1996 premijer Shimon Peres je pokrenuo operaciju “Grapes of Wrath” (Plodovi gneva) dvoheftični brzi rat u Libanu. Tokom toga rata izraelci su masakrirali 106 civila koji su tražili utočište u kompleksu Ujedinjenih Naroda u Kani.
U septembru 2000. četiri mjeseca prije njegovog izbora za premijera, Ariel Sharon je u pratnji 1000 policajaca paradirao preko Haram al-Sharif  – kompleksa koji uključuje Al-Aksa džamiju, treće najsvetije mjesto u Islamu – što je dovelo do Druge Intifade.
Komisija UN za ljudska prava, u Rezoluciji “Velika kršenja ljudskih prava palestinskog naroda od strane Izraela”, osudila je “provokativnu paradu preko Al-Haram Al-Sharifa 28 septembra 2000. od strane Ariela Sharona, lidera Likud partije, što je izazvalo tragične posljedice u okupiranom Jerusalimu i drugim dijelovima okupiranih palestinskih teritorija, rezultirajući velikim brojem umrlih i povrijeðenih Palestinaca“.
Sharon je zatim podsticao kampanju suzbijanja intifade.
Hiljadu i po Libanaca je ubijeno, jedan milion je raseljen, a civilna infrastruktura u zemlji je desetkovana tokom neuspjelih pokušaja Izraela da uništi Hezbollah u julu 2006.godine. Konflikt je započet kada su dva izraelska oficira uhvaćena u špijunaži granica libanskog grada Aitaa al-Chaab. Godinama nelegalna kršenja libanskog vazdušnog prostora nisu uspjela izazvati reakciju, pa je hapšenje oficira  poslužilo kao izgovor za vojni napad.
O dogaðanjima nastalim invazijom na Gazu u periodu izmeðu 2008-2009 već je u mojim ranijim tekstovima bilo riječi.
Najnovija izraelska operacija protiv 700 humanitaraca je samo jedan u nizu kriminialnih poduhvata kojim se ukidaju bilo kakve nade za postizanje mira izmeðu Izraela i Palestinaca.
Cilj je postignut.
Izvor: www.counterpunch.org
Prevod i obrada: BICENT
Piše: Rannie AMIRI