Narod je čeznuo za Islamom

Glas islama | Broj 192
| Piše: Hajro-ef. Tutić |

Hatme dova u novosagraðenoj džamiji u Požegi

Predavanja u Biblioteci uglavnom su posjećivali intelektualci i elita Novog Pazara. Kao hair tih naših aktivnosti ostala je Biblioteka i formiran je registar kitaba od velikog značaja. Formiranje ove Biblioteke i predavanja koja su u njoj držana bio je početak osvješćivanja muslimana u intelektualnom i vjersko-prosvjetnom smislu.

Vrijeme sedamdesetih godina prošlog vijeka je vrijeme buðenja islama u Novom Pazaru, a i šire. Tada počinje nova faza u razvoju islama i Islamske zajednice. Javljaju se novi kadrovi, svršenici Sarajevske i Prištinske medrese. Svijest kod samih vjernika počinje da sazrijeva u smislu afirmacije islama, vjere i vjerskih propisa. Dolazi do pucanja straha koji je do tada postojao kod muslimana. Taj strah je pogotovu bio izražen u periodu vladavine Rankovića, koji je smijenjen 1966. godine.
Strah kod ljudi nije izazivan nekim drastičnim represivnim mjerama, ali je bilo ubjeðivanja, zastrašivanja i priče u smislu: „Pustite vi vjeru, vjera je nešto nazadno, zaostalo. Vjera je opijum za narod i veliko zlo, a svijet treba realno posmatrati jer se sve sadrži u materijalizmu.“ Ljudi su ucjenjivani tako da niko nije mogao da bude zapošljen na neko bolje radno mjesto ako vlasti u njega nisu imale povjerenja, a povjerenje je značilo da treba da bude član Saveza komunista, a da sa vjerom u praktičnom smislu nema ništa. To je period kada ljudi koji su radili u državnoj službi, a bili su članovi Saveza komunista, nisu smjeli javno da sunete djecu, nisu smjeli da stave halvu uoči petka ili dobre noći.
Nakon svih tih i sličnih dešavanja, od 1945. godine pa do sedamdesetih godina, dolazi novi period. Taj novi period je period buðenja svijesti kod vjernika. Iz medresa dolaze ljudi sa savremenijim pogledima na svijet, što je donekle i odgovaralo komunizmu, jer dolaze savremeni ljudi koji će da pričaju o savremenim stvarima. Po njima, stare hodže su zaglupljivale narod, a novi će da pričaju o novom i realnom životu. 
Narod je htio vjeru. U momentima kada ne bi bilo pritiska to bi se jače ispoljavalo, a kada bi se pritisak pojačao interesovanje za vjeru bi opadalo.
Novi kadrovi koji su došli, u saradnji sa onim starijim koji su bili pismeniji, meðu pazarskom elitom prave jako jezgro za promociju i širenje vjere. Meðu tim starim, vjerski obrazovanim kadrovima bili su Vehbija-ef. Hodžić, Rizah-ef. Melić, Ismail-ef. Sukić i ostali. Oni su bili u državnim službama, ali su bili poznati kao vjernici prepoznatljivi u čaršiji po tome što su bili jako obrazovani. Za to vrijeme, meðu prvima po obrazovanju u Pazaru i šire u Sandžaku.
Ovom elitnom jezgru vjerski obrazovanih ljudi pridružuju se i intelektualci iz svjetovnih nauka. Doktor Sulejman Nuhović, praktičar koji je u Pazaru slovio kao narodni čovjek, a bio je ljekar specijalista. On je bio veliki preporoditelj i imao je jak autoritet u narodu. Zatim su se priključili inženjer Jusuf Birðozlić i psiholog Šefkija Lakota. To su bili ljudi koji su u to vrijeme, u saradnji sa Odborom Islamske zajednice, pokrenuli otvaranje Biblioteke „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru. Na čelu te ekipe bio je Vehbija-ef. Hodžić i tada je obavljeno sakupljanje knjiga iz kuća, sa tavana i iz podruma i napravljen fond knjiga Biblioteke „Gazi Isa-beg“. Ova biblioteka je otvorena u zgradi Mekteba u haremu Altun-Alem džamije i bila je za vjernike od velikog značaja. Mi smo te prostorije preuredili, očistili, zastrli ćilimima, napravili minderluke, bašluke prekrili starim vezovima i napravili prostor za merak, u koji je bila milina doći i sjesti. U tom prostoru su se počela održavati predavanja svake hefte. Pored vjerskih autoriteta i rahmetli Jusuf Birðozlić je držao predavanja. Njegova predavanja su bila iz teorije relativiteta, gdje je on uz pomoć kur'anskih ajeta izračunao brzinu svjetlosti i relativnost vremena. On je na tu temu napisao i jedan članak u Takvimu, kojeg nije potpisao, i poslao ga je glavnom uredniku Takvima profesoru Husein-ef. Ðozi. Za profesora Ðoza je ova tematika bila nepoznanica jer je Jusuf koristio mnogo matematičkih formula, pa je ovaj članak odnio kod jednog profesora iz Mostara koji je ovu tematiku dobro poznavao. Ovaj profesor, kada je pročitao članak, kazao je da nije nikada u životu naišao na bolju naučnu potvrdu i dokaz postojanja Boga dž.š.
Kasnije je Jusuf Birðozlić prebačen kao kadar i perspektivan inženjer na radno mjesto u Prizren, a mi smo pretpostavljali da je to nareðeno i uraðeno namjerno kao kazna za njega, da bi ga odvojili od džemata i da bi ga spriječili da kao intelektualac i obrazovan ugledan inženjer širi pozitivne i afirmativne ideje vjere.
Sklanjanje Jusufa Birðozlića nije omelo naše kadrove koji su radili na afirmaciji islama i sa predavanjima je i u narednoj godini nastavljeno. Meðutim, nakon godinu dana te aktivnosti su se ugasile. Jusuf je otjeran, Šefkija Lakota je otišao u Sarajevo, da li svojom voljom ili ne – ja ne znam. Interesovanje za predavanjima je počelo polako da se gubi jer je bilo sve manje predavača koji su mogli tako elitnom skupu da drže predavanja, jer ta predavanja u Biblioteci uglavnom su posjećivali intelektualci i elita Novog Pazara. Kao hair tih naših aktivnosti ostala je Biblioteka i formiran je registar kitaba od velikog značaja. Formiranje ove biblioteke i predavanja koja su u njoj držana bio je početak osvješćivanja muslimana u intelektualnom i vjersko-prosvjetnom smislu. Već 1972. godine u Novi Pazar je došao prvi teolog, svršenik islamskog fakulteta iz Libije, Ramo-ef. Nezović, koji je odmah počeo da radi kao imam i bio imenovan za vjersko-prosvjetnog referenta.
U vrijeme sedamdesetih godina je usvojen i novi Ustav SFRJ, gdje smo mi po prvi puta priznati kao narod, Muslimani sa velikim slovom M. Za razliku od perioda kada sam bio u vojsci i kada sam morao da pišem da sam neopredijeljen, sada smo bili zvanično priznati kao narod, a stege i okovi koji su nas ometali da prakticiramo vjeru polako su popuštali. Popuštanje stega i presija rezurtiralo je da počnu da se renoviraju stare i da se grade nove džamije. Jedna od prvih novosagraðenih džamija bila je džamija u selu Požega u kojoj je imam bio mula Rasim Redžepović. Mula Rasim je pokrenuo vjersku pouku u ovom selu tako da je imao veliki broj djece koja su naučila i Kur'an da čitaju, a klica islama je polako klijala u Sandžaku.
Dolaskom i zapošljavanjem novih kadrova morala se obezbijediti i plata za njih. Na sjednicama Odbora stalno se vodilo računa kako obezbijediti sredstva. Realizacija urbanističkog plana Novog Pazara predviðala je da sve ono što je staro treba da se ruši i da se grade novi objekti, a uglavnom vakufski objekti i vakufska imovina je bila najviše na udaru jer je bila koncentrisana u centru grada. Realizacijom urbanističkih planova vakufska imovina je bila jako napadnuta i sprovoðen je Zakon o nacionalizaciji imovine. Naša imovina se umanjivala i problem je bio kako obezbijediti sredstva, jer o članarini tada nije bilo ni govora.
U to vrijeme na Ahiret je preselio reisulema Sulejman Kemura. Prisustvovao sam njegovoj dženazi i tada je u Sarajevu ministar za vjerska pitanja iz Iraka ponudio neograničen broj stipendija za školovanje Bošnjaka/Muslimana u Iraku. Iako sam tada bio oženjen i imao četvoro djece, odlučio sam da idem i upišem fakultet u Bagdadu. Moji tek roðeni sinovi blizanci nisu imali ni mjesec dana i ja sam sav teret odgajanja porodice ostavio svojoj hanumi i odlučio da idem u svijet da tražim nauku kako bih kasnije pomogao razvoju islama u svom Sandžaku i znanje koje bih tamo stekao prenio ovdje.