Kamuflirani kriminalci u vjerničkim odijelima

ImageKada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije Bitke na Hunejnu i
po­djele ratnog plijena, potaknut negativnom reakcijom čovjeka po imenu
Zul Huvejsira et-Temimi, koji ga je pozvao na bogobojaznost i pravednu
podjelu plijena, re­kao: "Teško tebi, ko je to prave­dan ako ja nisam
pravedan! Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam povjerenik Onoga koji
je iznad nebesa. Iz potomstva ovog čovjeka pojavit će se ljudi, koji će
učiti Kur'an ali on neće prelaziti njihova grla; ubijat će sljedbeni­ke
islama a obožavaoce kipova će ostaviti na miru; izlazit će iz v'ere brže
nego što strijela izlazi iz luka, ako doživim to vrijeme, borit ću se
protiv njih svim silama i ubijat ću ih kao što bi ubijao Ad i Semud”

Prisutni ashabi, sasvim je si­gurno, iz tadašnje perspektive, nisu mogli
u potpunosti dokučiti skrivene niti ove Po­slanikove, sallallahu alejhi
ve sellem, dale­kosežne poruke.

Ali, kada je samo deceniju i po kasnije
islamski ummetom zavladala kuga haridžizma (anatemisanja muslimana i
ohalaljivanje njihove krvi), kada je pojava koju je slikovito opisao
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobila svoju stvarnu
perso­nifikaciju i kada su se pojavili ljudi kojima je ljudska krv bila
jeftinija od zemljine praške i koji su Poslanikove časne drugove
tama­nili kao mrave, tek tada su ashabi, koji su prisustvovali
spomenutom dogaðaju, mo­gli imati cjelovitu sliku o kakvoj opasno­sti i
sorti ljudi im je Poslanik tada zapravo zborio. Dogaðaji koji su nakon
toga uslije­dili, a od kojih se posebno izdavaju ubistvo Osmana,
radijallahu anhu, u njegovoj kući dok je učio Kur'an, ubistvo Alije, iza
sabah-namaza, ubistvo Talhe i Zubejra, dvojice velikana kojima je
Poslanik za svoga života obećao Džennet, dok su se povlačili sa boj­nog
poja, i naposljetku ubistvo iz zasjede Poslanikovog unuka Husejna,
radijallahu anhum, samo su dodatno raskrinkali ovu zločinačko-kriminalnu
ideologiju. A da je to prava dijagnoza za ovu vrstu devijacije u v'eri,
potvrðuje i činjenica da su haridžije u isto vrijeme bili veliki
"isposnici” i ubice, tražili da im se sudi po Kur'anu i prosuli
Osmanovu krv upravo na Kur'an, raspitiva­li se o nekim trivijalnim
pravnim pitanjima, poput onoga o čistoći krvi komarca, samo nekoliko
dana nakon što su učestvovali u zločinačkom poduhvatu izdaje i ubistva
Husejna, radijallahu anhu.

Danas, 14 sto­ljeća nakon ovih nemilih
dogaðaja, islamski ummet se ponovo suočava sa pojedincima i grupama čija
shvatanja vjere uveliko podsje­ćaju na kriminalni i razbojnički
haridžijski put i pravac. Posljednji dogaðaji u Bugojnu to zorno
oslikavaju. Dići u zrak policijsku stanicu, krvnički ubiti policajca u
vrijeme dežure i teško raniti nekoliko njegovih ko­lega, u trenucima
kada su se oni spremali za obavljanje svojih redovnih zadataka
osigu­ravanja imovine i ljudi, i sve to pod plaštom borbe na Allahovom
putu, i ubijanja "nepri­jatelja vere i države", mogu samo ljudi koji­ma
je šejtan djela njihova lijepim prikazao, koji su strast svoju za boga
svoga uzeli, i za koje ne važi nikava svetost; ni svetost Božijih
uzvišenih principa, ni svetost ljudskog života, ni svetost ko­lektiva,
ni svetost porodice niti imetka, baš kao što je to bio slu­čaj sa
njihovim ideološkim pre­cima. Naravno, teroristički akt u Bugojnu je
samo praktična ma­nifestacija tekfirsko-haridžijske ideologije na koju
naš magazin, imenom i prezimenom i adre­som, već godinama beskompromisno
i usa­mljeno upozorava, ne bi li nadležni organi u ovoj državi konačno
počeli raditi svoj po­sao za koji su plaćeni. Nažalost, izgleda da se
moralo desiti Bugojno, kako bi tek tada kompletna stvar bila pomaknuta
sa mrtve tačke.

S druge strane naša upozorenja su u
nekim vjerskim krugovima naišla na osudu i prezir, pa čak i bojkot našeg
lista, arsenal uvreda, prijetnji i psovki. No sada je i naj­većim
skepticima jasno s kakvom pošasti i zlom se svi zajedno suočavamo.
Smutnja je time veća što se ovi kamuflirani zločinci i kriminalci
proklamiraju u javnosti kao ve­liki islamski vernici – praktičari i
dobri po­znavaoci Poslanikove tradicije (nije rijedak slučaj da za ono
što rade, kao argument, navedu Poslanikove riječi), čime nanose
ne­procjenjivu štetu islamu i muslimanima, i pomažu islamofobičnim
medijima u ostva­rivanju najprljavijih nakana, istim onim medijima koji
su od njih i napravili "heroje” dajući im priliku da, gostujući u
njihovim najgledanijim emisijama, slobodno šire svo­je umobolne ideje.

Sjetimo se samo kako se prije godinu
dana hladni ubica Smajo Abdurahmanović, za neuzimanje zatvorske hrane,
pravdao islamskim propisima o halal hrani, a nekoliko godina ranije
"kradljivac pčela", Naser Palislamović, kada je izveden pred sud,
javnosti Bosne i Hercegovine, narugao izjavom da priznaje samo Božiji
sud. A šta tek reći za prvooptuženog za te­roristički akt u Bugojnu,
Harisa Čauševića, koji je svoju navodnu privrženost veri do­kazivao
tučama po bugojanskim lokalima i internet klubovima, upućujući prijetnje
našem magazinu, te oholim i nadmenim šepurenjem po Bugojnu?!

Da rezimiramo, ideologija koja
isključivost i aroganciju pro­daje pod dosljednost i ustrajnost na
pravom putu, ubijanje nedužnih ljudi pod džihad na Allahovom putu,
kriminal i zločin pod pravovernost, je krajnje opasna i prema njoj se
treba postaviti upravo onako kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, sugeri­rao u prethodnom hadisu: "…ako doživim to vrijeme,
borit ću se protiv njih svim sila­ma..”, jer samo tako je moguće
vratiti ovu ideologiju tamo gdje joj je i mjesto – na smetljište
historije. 

Semir Imamović (magazin
Saff br. 270, 02.07.2010. godine)

Napomena: Posljednji broj magazina Saff u PDF
formatu možete preuzeti na www.saff.ba