Transplatacija ljudskih organa

PITANJE: Kakav je stav islama u pogledu transplantacije ljudskih organa?

ODGOVOR: Što se tiče mogućnosti uzimanja organa od osobe koja je preselila, razlikujemo tri situacije: prva – kada osoba u toku svog života oporuči da se nakon njene smrti njeni organi ili odreðeni organ može darovati onome kome je potreban; druga – kada osoba to ne učini (ne oporuči) u toku života i treća – kada osoba u toku svog života zabrani da se njeni organi nakon smrti  presaðuju drugome.
U prvom slučaju, kada osoba u toku svog života oporuči da se nakon njene smrti može njen organ darovati drugoj osobi, nema nikakve smetnje, po mišljenju islamskih pravnika, da se to uradi, jer, kako smo prethodno rekli, ona je imala takvu mogućnost i u toku svog života, a pošto je preselila i ostavila takvu oporuka ona se je dužna ispoštovati.
U drugom slučaju je situacija drugačija, jer osoba nije oporučila da se njen organ daruje drugome, tako da se u ovom slučaju sve vraća na stav porodice umrlog, što znači da ako porodica umrlog bude saglasna i željna da pomogne nekome ko je u životnoj opasnosti, spasi život oboljeloj osobi, oni će to dozvoliti. Ukoliko ne, onda ih niko nema pravo na to prisiljavati.
U trećem slučaju, to jest kada osoba u toku svog života jasno kaže da se protivi da bilo koji njen organ bude uzet od nje da bi se presadio drugom, zabranjeno je to učiniti, bez obzira na stav porodice umrlog.
Naravno, stavovi koje smo iznijeli su podložni kritici. Neko se možda neće složiti ili će reći da se na ovaj način skrnavi tijelo umrle osobe ili se protivi hadisu Resulullaha a.s. u kojem kaže da onaj koji slomi kost umrlom kao da je slomio kost živom i slično, meðutim, činjenica je da se time čini veliki humani gest, a to je spašavanje života osobi kojoj nema drugog načina da preživi, ili nastavi normalan život.
Takoðe, potrebno je da se presaðivanje i uzimanje organa obavi stručno, na najbolji mogući način, od strane stručnog medicinskog lica, koje taj isti postupak čini i sa živima, tako da nije na mjestu prigovor da se skrnavi tijelo umrlog.
Pomenuta dozvola transplantacije organa je uvjetovana, kako smo već naveli, da: ako se radi o živoj osobi koja daruje svoj organ, time ne ugrožava svoje zdravlje; ako se radi o oboljeloj osobi njeni vitalni organi se ne uzimaju sve dok se ne konstatuje smrt od strane ljekara, tako da smrt ne nastupa zbog uzimanja nekog njenog organa; da se organi daruju od strane davaoca ili porodice bez traženja materijalne nadoknade; da se čitav postupak odvija potpuno javno i transparentno, tako da ne postoji nikakva mogućnost zloupotreba, poput preprodaje i trgovine ljudskim organima.
Ukoliko se pomenuti uslovi ne ispune, ili postoji opasnost od zloupotrebe i učestvovanje u trgovini ljudskim organima, čitav postupak se smatra strogo zabranjenim, tako da je učestvovanje u njemu haram.