Crna Gora mora vjerovati Bošnjacima ili će kad tad biti problema

ImageAutonomija Sandžaka će biti neminovan društveni proces o kojem bi, u interesu stabilnosti dviju država, na vrijeme trebalo voditi dijalog sa zvaničnim Beogradom i Podgoricom, rekao je u glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić u intervjuu „Vijestima“.

Na nedavno održanim izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji,
Bošnjačka kulturna zajednica na čijem čelu je bio Zukorlić, ubjedljivo
je pobijedila liste koje su predvodili Rasim Ljaić i Sulejman Ugljanin.
Kada državni organi nijesu dozvolili BKZ da samostalno formira
nacionalni savjet, Zukorlić je odgovorio iniciranjem ideje o autonomiji
Sandžaka.

Zukorlić je, nakon što je u Alžiru završio filozofiju šerijatskog
prava i postdiplomske studije u Libanu 1993. godine, od 2007. godine
predsjednik i glavni muftija mešihata Islamske zajednice Srbije. Osnivač
je i predsjednik Internacionalnog fakulteta u Novom Pazaru.

• Kako gledate na odnos vlasti u Crnoj Gori prema Bošnjacima?
Bošnjacima krovno nedostaje dodatna zaštita, osjećaj udobnosti i
sigurnosti u okviru države u kojoj žive. Prevashodno im treba još više
potvrde, trebaju biti osloboðeni od strane vlasti da mogu slobodno reći
ono što misle, a to još ne funkcioniše. To djelimično mogu i razumjeti,
jer je Crna Gora u procesu obnove svoje države očito prošla kroz iglene
uši i onda to prizvodi strahove za održivost te države, za probleme koji
mogu da ugroze državnost. Zbog toga vi imate jednu nevidljivu torturu,
pa je šta god ko kaže protiv države. Nema potrebe za tim zato što mi i
svi Bošnjaci koji slobodno misle sasvim jasno ističu da ne žele
ugrožavati državni integritet Crne Gore.
Crna Gora bi trebalo da shvati da je Bošnjacima potrebno dati osjećaj
kolektivne nacionalne sigurnosti i osjećaj da ne postoje neki programi
asimilacije. Deklarativno je do sada bilo tako, ali nisam siguran da je i
operatvino.

• S obzirom na to da u Crnoj Gori nema raspoloženja za
autonomiju, da li mislite da se može proglasiti autonomija samo u dijelu
Sandžaka u Srbiji?

Pitanje intenziteta realizacije projekta autonomije apsolutno ne mora
ići paralelno pošto se radi o dvijema državama.
Zašto se Crna Gora boji od toga? Ključno pitanje je zašto Bošnjaci
vjeruju Crnoj Gori 100 odsto, a ona njima ni dva odsto. Mi treba da
vjerujemo Crnoj Gori da će ona čuvati naše glave, našu djecu, vjeru,
identitet i naciju, a ona nama ne vjeruje da imamo autonomiju u okviru
njenog ustavnog sistema, pod njenom vojskom i policijom. Tu se završava
cijela priča i kako da mi onda doživimo zajednički tu državu. To ne može
tako i to će kad tad proizvesti probleme. Može sada Crna Gora imati i
fine političare i fine ministre koji više vole Crnu Goru nego oca i
majku, ali je sve to privremena priča, dnevna politika. Dugoročna je ono
sa čime raste omladina i ono što oni racionalno i emotivno u sebi
koncipiraju i akcentiraju. A prijateljstvo i povjerenje ili će držati
obje strane ili će da pukne.

• Zašto ste nezadovoljni položajem Bošnjaka u Sandžaku?
Sasvim je dovoljno poći od činjenice da su Bošnjaci, na životnom
prostoru na kojem vijekovima žive kao autohton narod, jedini narod u
Evropi koji nema svoju nacionalnu državu. To samo po sebi mnogo govori. A
narodu je potrebna država kao što je porodici potrebna kuća, i to nije
nikakav luksuz. Država je minimum potrebe koji vam garantuje opstanak i
identitet, i mogućnost da se pod njenim okrljem živi dostojanstveno, da
osjetite sigurnost da se neće desiti Šahovići, da se neće desiti
sjenički genocid, Srebrenica. Mi ni dan danas nemamo mehanizma koji nam
može to garantovati, već samo nadu koja će teško da naðe tvrdo tlo za
optimizam. Danas su Bošnjaci pred istorijskim pitanjem, kuda da krenu.

• Kuda mislite da treba da krenu?
Nijesam za to da krenu u avanturu zahtjeva i borbe za sopstvenu državu
što bi značilo novi rat. To ne zastupam jer smo mi na neki način zbog
svih istorijskih okolnosti zakasnili više od 100 godina. Nijesmo stigli
da ostvarimo tu šansu u 19. vijeku kada su se konsolidovale nacionalne
države u Evropi. Ja sam za traženje dodatnih mehanizama zaštite.

• Kojih mehanizama?
Onih koji bi prekomponovaii status Bošnjaka na Balkanu, uz učešće država
na čijem prostoru se prostire taj bošnjački životni prostor, i naravno
EU, odnosno meðunarodne zajednice. Mi imamo fenomen da su jedino
Bošnjaci, Srbi i Crnogorci ostali da žive zajedno, njihov životni
prostor je očigledno nedjeljiv što je i genocidni rat u BiH pokazao. Svi
drugi su otišli i imaju svoj put. I za to treba izbjeći po svaku cijenu
radikalne kurseve koji mogu dovesti ponovo do pokušaja podjele. Toliko
žrtava je bilo i ponovo moramo zajedno. Ako moramo zajedno hajmo ponovo
kao ljudi.

• Što hoćete da kažete?
Da bi moralo doći do jednog istorijskog dijaloga. Ključna osovina su
Bošnjaci i Srbi, mislim da se sa Crnogorcima može lakše jer tu ima manje
faktora koji opterećuju te odnose. Dijalog se mora desiti, a on ima
smisla samo ako nekog smatrate sebi ravnog. Dijalog jakog i slabog je
diktat, i za sada još problem što srpski stratezi prevashodno, a mislim
da i crnogorski u posljednje vrijeme upadaju u tu grešku, nijesu još
uspjeli da se otrgnu projekcija načertanija i drugih vizija gdje se
Bošnjaci smatraju opasnošću i bolesnim tkivom koje je najbolje
eliminisati. Garašanin je pisao – trećinu pobiti, trećinu pokrstiti,
trećinu protjerati. Nažalost, jako malo je argumenata da se od toga
odustalo, neke stvari se u ratnim vremenima rade brutalno, u navodno
demokratskim vremenima se rade u svilenim rukavicama. Mi Bošnjaci na to
možemo uticati jedniko ako im dokažemo da nas ne mogu eliminisati, a
kada to shvate pristaće na razgovor.

• Mislite na razgovor o autonomiji?
Da. Ako ne mogu da imam svoju kuću, dajte mi stan, garsonjeru, nešto što
je moje u toj zgradi. Neću da je rušim, da je palim, da se izdvajam, da
se ponašam mimo pravila kućnog savjeta, samo da se osjetim da imam
nešto svoje. Neka to bude utkano u ustave i jedne i druge države, neka
ne ugrožava, neka bude na obostrano zadovoljstvo, ali neka imamo.

• Što Vi konkretno podrazumijevate pod autonomijom Sandžaka?
Dvije stvari su bitne – do konačnog rješenja se traba doći
dijalogom i tražiti najprimjereniji model, ne izmišljati stvari iz
početka. Autonomija Južnog Tirola je nešto najprimjerenije jer postoji
prekogranična, odnosno dvojna autonomije a nije ugrožen integritet ni
Italije, ni Austrije.
Sandžak je podijeljen na dvije države i koncept prekogranične autonomije
je nešto što bi trebalo biti platforma za te razgovore. Svakako treba
uvažiti sve specifičnosti – i sandžačke i srpske i crnogorske.

Kako gledate na to da i u Boegradu i u Podgorici smatraju
izlišnim dijaliog o autonomiji Sandžaka?

Uvijek nerazumjevanje izaziva zategnutost. Nerazumjevanje je poruka da
nekog doživljavate kao neprijatelja i ono je potvrda diskriminacije i to
nikako ne bi bilo dobro. U tom slučaju ćete imati društveni proces koji
bi išao u negativnom smislu i za Srbiju i za Crnu Goru. Od političkih
faktora će zavisiti koliko će dozirati taj antagonizam, ali proces neće
biti zaustavljen.

• Zašto kažete da neće?
Pospješiće ga evropske integracije tokom kojih će ljudi još više imati
slobode da slobodno razmišljaju i govore. Takoðe, na izmaku je
generacija odrasla u komunizmu, prevaspitana da ćuti i trpi. Ove koje
dolaze će se kad tad zapitati da li su i zašto Srbi i Crnogorci bolji od
njih, pa mogu da imaju nezavisne države i pola Bosne. Hoće i sjeverno
Kosovo, a Bošnjaci imaju samo četvrtinu Bosne i ništa. Izuzmimo
politiku, svaki slobodan čovjek kojem ne visi pendrek nad glavom će tako
da zaključi. To je nešto što će da proizvodi nezadovoljstvo, a ono
proizvodi zategnutost, a to nam ne treba. Zato treba sjesti i
razgovarati.

Nijesmo za nasilje, ali ako se krene na nas čizmom i pendrekom, sve
je moguće

• U nedavnim demonstracijama u Novom Pazaru, koje su
organizovane zbog spora oko izgradnje vrtića, lakše je povrijeðeno
nekoliko policajaca i demonstranata. Da li je to poruka da ste, ukoliko
ne doðe do dijaloga, spremni da pokušata da priču o autonomiji
sprovedete i nemirima?

Taj primjer i svi dogaðaji koji su bili rizični u sjevernom dijelu
Sandžaka, su bili reakcija, a ne akcija. Mi zastupamo jedan potpuno
evolutivni koncept razvoja dogaðaja, a revolucionarno se narod postavi
jedino kada bude zgažen, dotjeran do zida. To znači da su sada bijele
figure i kod Beograda i kod Podgorice, i da oni prvi povlače poteze. Mi
samo ističemo koje su to negativnosti i želimo da slobodno govorimo.
Niko od ljudi koji zastupaju potrebu da se Sandžaku da neki poseban
status ne zastupa radikalne mjere niti nasilje.
• A da li ih isključujete?
Ne isključujem ih jedino u slučaju reakcije, jedino ako nekom padne na
pamet, poput devedesetih da čizmom i pendrekom ućutka one koji govore o
tome. Onda se kao reakcija može očekivati bilo što.

Ovo što ja pričam je u platformi Bošnjačke stranke

• Pomenuli ste da Bošnjacima u Srbiji i Crnoj Gori niko ne
garantuje sigurnost. Od čega im prijeti opasnost?

Ako smo 11 genocida doživjeli u poslednjih 150 godina i ako i dan danas,
više u Srbiji nego u Crnoj Gori imamo ljude, koji govore da se
Srebrenica nije ni desila tu nema nikakve dileme. Omalovažavanje
genocida je priprema za novi genocid. Opasnost za pametnoga ne mora biti
na dva metra da bi je konstatovao. Ukoliko ne učimo iz istorije, onda
je opasnost mnogo bliža. Što će kuća porodici, ako je lijepo vrijeme? I
ako je lijepo vrijeme treba joj kuća, ne samo zato što neće uvijek biti
lijepo vrijeme. Već prosto, kuća je nešto što je dom, a on simbol za
toplinu, osjećaj lagodnosti.
Ne radi se samo o sigurnosti od stradanja, to je najbrutalniji oblik
sigurnosti. Prosto potreban je dom da se osjećate i udobno i poštovano, a
minimum poštovanja je povjerenje. Da bi se čovjek osjećao poštovano ne
može biti diskriminisan, a diskriminacija je ako kažete „nama pripada
sve, a vama pripada samo pravo da nam vjerujete da ćemo vas sačuvati ako
budete ugroženi“
• Što mislite o platformi Bošnjačke stranke u kojoj oni Sandžak
vide kao prekograničnu regiju sa slobodnim protokom ljudi, kapitala,
roba, infromacija?

To je ovo što sam rekao, južni Tirol. Upravo bi ta prekogranična
autonomija, što je, kako sam vidio, program BS, još više garantovala tu
vezu, taj protok i ljudi i roba. To je autonomija nejvećeg ranga koja
apsolutno ne utiče na vitalne stubove države.

Izvor: Vijesti.me, Bicent.com